Europske zakonodavce iznenadio je juriš na banke u Grčkoj i onaj koji se Španjolskoj tek sprema. Nije ih to trebalo iznenaditi. Svatko tko išta zna o padu mladih tržišta zna da nakon financijske krize gotovo uvijek slijedi fiskalna kriza. Argentina je 2001. doživjela bankrot, no vrlo je koristan primjer. Tijekom krize u Argentini gospodarstvo se smanjilo 18 posto, a nezaposlenost je porasla na 22 posto. Grčka je već blizu tim brojkama.Argentina se potpuno i kaotično oglušila o otplatu javnog duga. U Grčkoj mjere nametnute vjerovnicima zasad provode Europska unija i Međunarodni monetarni fond. No, s obzirom na to da je dug i dalje neodrživ, novi će grčki pad u usporedbi s argentinskim izgledati potpuno kaotično. Argentinski je bankovni sustav gotovo propao, pa je vlada morala zabraniti povlačenje bankovnih depozita te je uvela ‘corralito’ ili ogradu oko depozita, a pokrenuta je i kontrola kapitala. Upravo u tu fazu Grčka možda ulazi.

Argentinskih 20 kvazivaluta
Ako primjer Argentine i drugih mladih tržišta možemo shvatiti kao koristan vodič, što Grčku dalje čeka? Kako bismo odgovorili na to pitanje, vrijedi se prisjetiti povratnih petlji koje povezuju fiskalne i financijske krize. Banke vladine i poslovne kredite smatraju imovinom. Kad nastupi fiskalna kriza, a dug se ne može otplatiti, smanjuje se vrijednost vladinih kredita, a recesija koja potom nastupi smanjuje vrijednost poslovnih kredita.To je ono što povezuje proračun i probleme banaka, no veza ide i u suprotnom smjeru: dok banke smanjuju financijsku polugu radi sanacije duga, smanjuju kredite, zbog čega se gospodarstvo usporava, a dohodak vlade pada. Ako i kada bankama zatreba injekcija kapitala iz javnih izvora, taj dodatni trošak – koji može biti pozamašan – dodatno oslabljuje javne financije. Te uzajamne sile mogu se umanjiti u dugotrajnom procesu recesije i smanjenja financijske poluge, a mogu uzrokovati juriš na banke i imploziju financijskog sustava. Ishod ovisi o povjerenju. Ekonomisti već odavno znaju da su u odsutnosti uvjerljiva kreditora koji bi poslužio kao posljednja slamka spasa banke otvorene prema krizama povjerenja. Taj kreditor može biti monetarni ili fiskalni, a u Grčkoj su oba tipa u krizi. Ako grčki dogovor s EU i MMF-om propadne, Europska središnja banka grčke obveznice neće prihvatiti kao jamstvo, a grčka država nema potrebna sredstva da stane iza svojih banaka.

U tim bi okolnostima bilo čudno da vlasnici depozita ne povedu juriš na banke kako bi svoja sredstva izvukli iz grčkih banaka. Prema argentinskom iskustvu, može se zaključiti da nakon juriša na banke slijedi monetarni kolaps. S obzirom na to da dohodak pada, a kredita više nema, argentinske su provincije morale tiskati novčane bonove kako bi isplatile plaće i mirovine. U jednom je trenutku u Argentini postojalo više od deset kvazivaluta.Što će se dogoditi ako Grčkoj krediti EU i MMF-a više ne budu dostupni? Optimisti ističu da država treba sanirati primarni deficit (konvencionalni deficit minus cijeli iznos kamata) do 2013. godine, što znači da bi sva potraživanja nevezana uz dug mogla platiti vlastitim sredstvima nakon proglašenja bankrota. No, taj stav precjenjuje sposobnost države da u paničnoj situaciji prikupi sredstva. S obzirom na to da je gospodarstvo u slobodnom padu, a da se nesigurnost uvlači u sve pore, mnoga kućanstva i tvrtke jednostavno više ne plaćaju poreze. Ako se grčka vlada i ogluši na sav dug, možda neće imati druge nego tiskati komade papira kako bi namirila obveze. Time ne bi službeno napustila eurozonu, no vremenom bi razlika bila više formalna nego realna. Novoizdanim bi se novčanim bonom – nazovimo ga neodrahmom – moglo trgovati i bio bi visoko likvidan. Čak i da se trguje po znatno sniženim cijenama, kao što bi vjerojatno bio slučaj, prije ili kasnije počeo bi se koristiti za namirivanje raznoraznih transakcija.

Devalvacija ‘neodrahme’
Prema argentinskoj bi se priči dalo zaključiti da se mehanizam potom vraća u banke: tvrtke se ubrzo počnu žaliti da im je prihod izražen u neodrahmama, a krediti su im i dalje u eurima. Glasno se počinju zauzimati za neodrahmizaciju kredita (kao što su argentinski ‘pesoizirani’). Parlament koji čezne za odobrenjem javnosti rado im udovoljava, no to samo ubrzava juriš na banke jer kućanstva i tvrtke shvaćaju da njihove depozite ne podupire konkretna imovina. Isplata plaća radnicima u javnom sektoru u depreciranim neodrahmama znači smanjenje stvarne plaće. Konačni je poraz neodrahmizacija plaća u privatnom sektoru. Tvrtke to ponovno traže jer kažu da inače ne mogu izvoziti. Sindikati se tome u početku protive, no vremenom popuštaju iz straha od još veće nezaposlenosti. Obećanja o selektivnoj kontroli cijena malo zaslade cijelu stvar. Kako će se kretati devalvacija neodrahme?U Argentini je broj pesa potrebnih za otkup jednog dolara porastao više od 300 posto. Grčka je, unatoč depresiji, u 2011. godini zabilježila deficit na tekućem računu od gotovo 10 posto BDP-a. Stvarna će devalvacija, koja je nužna za uspostavu vanjske ravnoteže, biti golema, vjerojatno veća nego u Argentini. Grčka u manje od godine dana ima treću vladu, a ni četvrta nije daleko. Argentina je u manje od dvije godine promijenila četiri predsjednika prije nego što se politička i gospodarska situacija stabilizirala. I Grčka će se vremenom stabilizirati. U ovom trenutku to je jedina svijetla točka koju nudi priča iz Argentine.

© Project Syndicate, 2012.

Andrés Velasco, bivši je čileanski ministar financija i izvanredni profesor na Sveučilištu Columbia