Američko dioničko tržište godinu je započelo padom, a indeks S&P 500 se u trenutku pisanja od početka godine nalazi u minusu od 7,50 posto. Ovaj pad ne treba čuditi i potpuno je opravdan jer se gledano kroz valuacije američke dionice posljednjih godinu dana trguju na razinama višim od povijesnih.

Međutim, čak i nakon ovog pada valuacijski pokazatelji indeksa S&P 500 ukazuju da su cijene i dalje visoko. Najčešće korišteni pokazatelj koji stavlja u odnos cijenu i godišnji profit se za S&P 500 računa za posljednje 62 godine. On se kroz ovo razdoblje u 71 posto vremena kretao unutar vrijednosti 11 i 21, a prosječna vrijednost mu je iznosila 16. Drugim riječima, u slučaju nepromijenjenih profita bilo bi potrebno 16 godina da se vrati inicijalno ulaganje. S&P 500 je u ovu godinu ušao s omjerom cijene i zarade od 18,51, što se nalazi na gornjoj razini povijesnih valuacija, a nakon pada tržišta iznosi realnijih 17,30. Gledano kroz ovaj pokazatelj američko tržište je u odnosu na dugoročan prosjek precijenjeno oko 8 posto.  

Drugi pokazatelj koji upućuje da dionice nisu jeftine je odnos cijene i prihoda koji je u prosjeku za S&P u proteklih 25 godina iznosio 1,4, a trenutno se nalazi na 1,7. Ovo ukazuje da se u odnosu na prihode američke kompanije u ovom trenutku trguju 20 posto iznad povijesnog prosjeka. Treći valuacijski pokazatelj koji upućuje na visoke valuacije je EV/EBITDA. EV (eng. enterprise value) označava tržišnu kapitalizaciju kompanije uvećanu za vrijednost dugova i umanjenu na novčana sredstva, dok je EBITDA profit koji kompanija ostvaruje prije kamata, poreza i amortizacije. U posljednjih 25 godina ovaj pokazatelj je za S&P u prosjeku iznosio 10,50, a trenutno se nalazi na 11,90, što ukazuje na 13 postotnu precijenjenost. Gledano kroz ova tri pokazatelja precijenjenost se kreće između 8 i 20 posto, što promatrano zasebno nije zabrinjavajuće. 

Nagomilan dug
Međutim, jedan drugi podatak upada u oči, a to je da u ovom trenutku dug američkih kompanija (izuzev financijskih) narastao na 44,88 posto BDP-a, što je više nego za prethodne dvije krize. Na vrhuncu balona internetskih kompanija 2001. godine dug u odnosu na BDP iznosio je 43,96 posto, a za vrijeme krize 2008. godine ovaj odnos je stajao na 43,56 posto. Posljednjih 20 godina ovaj pokazatelj je u prosjeku iznosio 40 posto, a kada god bi prešao razinu od 42,50 posto uslijedio bi pad tržišta.

Dodatna negativna strana je što je ovaj dug nagomilan po rekordno niskim kamatnim stopama, a u narednim godinama bi obveze po servisiranju dugova trebale rasti. U posljednjim godinama rast zaduženosti nije rezultirao investicijama u proizvodnju nego su se prvenstveno financirala spajanja i preuzimanja te otkup vlastitih dionica. Ovo je vidljivo iz podatka da su tijekom 2007. godine ulaganja u fiksnu imovinu iznosila 1,447 bilijuna dolara, a tijekom prošle godine povećana su na 1,496 bilijuna. Odnosno, nakon 7 godina stimulansa i niskih Fedovih kamata ulaganja u fiksnu imovinu narasla su svega 0,33 posto. S druge strane radi jeftinog financiranja 2015. godina bila je rekordna po preuzimanjima. 

Rast kamatnih stopa
U Americi je tijekom prošle godine ostvareno preuzimanja u ukupnoj vrijednost od 2 bilijuna dolara, što je u odnosu na 2014. rast od 40 posto. Ovo je ujedno i prvi puta da je preskočena i rekordna 2007. godina kada je suma svih preuzimanja i spajanja iznosila oko 1,7 bilijuna. Također, američke kompanije su u 2015. godini na tržištu otkupile 725 milijarda svojih dionica, čime prošla godina za samo 90 milijarda zaostaje za rekordnom 2007. Američki Fed je tijekom prosinca prošle godine okončao svoju sedmogodišnju monetarnu politiku za vrijeme koje je držao referentnu kamatu na 0,25 posto te je krenuo u novi ciklus postepenog dizanja stopa.

Međutim, na tržištu su kamatne stope krenule rasti još prije godinu dana. Primjerice, kamate na dvogodišnje američke državne obveznice su prije godinu dana iznosile 0,56 posto, a u ovom trenutku su porasle na 0,93 posto.  Unatoč ovom rastu kamate se nalaze daleko ispod povijesnog prosjeka. Posljednjih 40 godina prosječna kamata na dvogodišnje državne američke obveznice iznosila je 5,62 posto. Kada ovu brojku usporedimo s trenutnim stanjem vidljivo je da nakon sedam godina FED-ovog umjetno održavanih niskih kamata one imaju potencijala za značajniji rast na realnije razine. Proces rasta kamata rezultirat će većim izdvajanjima za servisiranje duga, a posljedično i nižim profitom.

Loša prognoza
U Americi uskoro kreće objava rezultata za četvrti kvartal, a očekuje se da će kompanije iz S&P-a 500 objaviti pad profita od 4,2 posto. Ako se ovo ostvari to će biti drugi uzastopan kvartalni pad profita. Ovo se nije dogodilo od krizne 2008. godine, a time bi ukupna suma profita ostvarena u 2015. ostala na istoj razini kao i 2014. godine. Američkim kompanijama posljednje dvije godine šteti i jak dolar koji je u odnosu na košaricu glavnih svjetskih valuta (Dollar index) tijekom 2014. godine ojačao 11 posto, tijekom prošle godine porastao je još dodatnih 9 posto. Kombinacija viših valuacija od dugoročnog prosjeka, kamatnih stopa u uzlaznoj putanji, stagnacije profita te jakog dolara mogla bi u ovoj godini biti ključna za ostvarivanje loših povrata na američkom tržištu kapitala.