Ako konverzija kredita vezanih uz švicarski franak i dođe do suda, Hrvatska ima mnogo argumenata za pobijanje eventualne tužbe i mnogo aduta u mogućoj borbi s bankama, borbeno je i ovih dana izjavio bivši ministar financija Boris Lalovac. Prema mnogim ekonomistima, on je šampion populizma među dosadašnjim ministrima financija u Hrvatskoj, no čini se da mu taj epitet zapravo godi pa je ostajući na braniku "svog modela" udijelio packe Jonathanu Hillu, povjereniku Europske komisije za financijske usluge, neposrednom krivcu što se tema konverzije CHF kredita prošli tjedan ponovno aktualizirala.  

Hill je, naime, u Europskom parlamentu kritizirao hrvatsko zakonsko rješenje upozoravajući hrvatsku Vladu da bi, ne pronađe li uskoro s bankama "izbalansiranije rješenje", Komisija veoma brzo mogla proslijediti taj slučaj Sudu Europske unije. Ta upozorenja, kroz političke pritiske, zapravo su uobičajena uvertira za koje se pokušava izbjeći formalno otvaranje postupka predviđena u slučajevima (mogućih) povreda europskih zakona – "infringement procedure". Hrvatska je očito već neko vrijeme upravo u fazi ranih pokušaja rješavanja problema koje inače identificira EK ili se oni iniciraju po iskazanom prigovoru.

Kad tzv. "strukturirani dijalog" ne uspije dovesti do rješenja, bilo da se država članica ne slaže s Komisijom ili ne provede dogovoreno rješenje da ispravi moguće kršenje EU zakona, otvara se i formalni postupak "infringementa". No, i unutar njega Europski sud pravde je tek treći korak, nakon dva s trajanjem od po dva mjeseca, počevši sa službenim zahtjevom za očitovanjem o neusklađivanju. Iz pregleda slučajeva "infringement" postupaka po zemljama, uz one zatvorene (uglavnom su to oni riješeni prije Suda) uglavnom stoje napomene kako je ta i ta zemlja izmijenila svoj zakon. U svakom slučaju, aktualna upozorenja nisu za podcjenjivanje niti lakonski pristup. Njega si možda bivši ministar i može priuštiti (premda bi se s pravom i od oporbe trebalo očekivati malo odgovornije ponašanje), ali članovima aktualne Vlade vrijeme za dogovorno rješenje polako curi. 

Bivši ministar dijeli packe
Međutim, više od lakonskog Lalovčeva podsjećanja Hilla na to da je "dužnost europskih povjerenika štititi građane EU", ili opaski da mu ne stoje računice o efektima i trošku konverzije koji je bačen na teret banaka, brine to što se i na temi konverzije CHF kredita jasno pokazuje neuštimanost orkestra aktualne Vlade. Da bi se uopće moglo ozbiljno i konkretno pregovarati, nije dovoljno da ministar financija shvaća problem i pozicije države u konkretnoj situaciji.

Bilo o kompromisu ili o neuzmicanju stav mora zauzeti vlada, ministar bez toga nema mandat da bilo što nudi ili prihvaća. Postoji li uopće u vladajućoj koaliciji usuglašen stav o tome? Ako i postoji, jako dobro je skriven. Međutim, iz sporadičnih izjava iz redova pojedinih koalicijskih partnera to se ne bi dalo zaključiti, kao uostalom i oko pitanja arbitraže Ina-Mol, ili oko trenutno potisnute teme pregovora sa sindikatima.  

Hillovo požurivanje
Hill je, doduše, rekao kako u komunikaciji s Komisijom hrvatska Vlada (ministar financija? premijer?) tvrdi da želi pregovorima s bankama pronaći rješenje koje će uzeti u obzir Komisijine kritike zbog nepoštena načina raspodjele troška konverzije. To je dobar pristup, kaže, ali je ipak napomenuo da se "napredak mora dogoditi brzo". U suprotnom će Komisija poduzeti odgovarajuće mjere, poručio je. Hoće li se argumenti na kraju iznositi na europskom sudu, a o tome je li hrvatski zakon o konverziji legalan ili ilegalan po zakonima Unije presuđivati njegovi suci, ostaje vidjeti.

Prema procjenama pravnih stručnjaka, taj bi scenarij bolje bilo izbjeći. Hrvatski zakon donesen je uz previše predizbornog adrenalina i premalo čvrstih pravnih uporišta (na koja se crta ionako podvlači i godinama kasnije). Poželjno "uravnoteženije" rješenje bi, prema Hillu, trebalo biti u skladu s propisima EU, štititi potrošače, ali i ulagače i jedinstveno tržište. Uz ta načela sudski scenarij zvuči pogubno.