A što je s robotizacijom i automatizacijom turizma, poljoprivrede i zdravstva?

Autor: Bernard Ivezić , 08. prosinac 2016. u 22:00

Modernizacija gospodarstva, takozvana digitalna transformacija, nisu dva-tri šlepera ‘hardvera’, jedan ‘cloud usluga’, malo ‘struje’, sve to zamješaš u mješalici, ubaciš u recimo HEP, Ministarstvo gospodarstva ili u neku lokalnu upravu, i sve počne cvasti…

Možete li zamisliti trodnevni radni tjedan u Hrvatskoj? Možete li zamisliti da Hrvatska uvede univerzalni osnovni dohodak?

Možete li zamisliti da Hrvatska freelancere tretira kao samostalne poduzetnike i izvore stvaranja startupa? Možete li zamisliti da Hrvatska uvede nacionalnu digitalnu valutu baziranu na blockchainu? Možete li zamisliti VC fondove u Hrvatskoj ili da ovdje napokon proradi crowdfunding i crowdinvesting u punom smislu te riječi? Porezna reforma, kao i potezi djela ministara pokazuju da je takve stvari i dalje vrlo teško zamisliti u Hrvatskoj. Štoviše, dok se naši političari vesele kako su smislili odličnu poreznu reformu s kojom će povečati proračunske prihode, a ne što bi se očekivalo, rasteretiti gospodarstvo, dotle se poduzetnici i investitori ovih dana raspituju kako se u Estoniji može dobiti eDržavljanstvo te kako se tamo radi biznis. 

Bez suštine
Mislim da to najbolje govori o entuzijazmu koji su političari stvorili u poslovnoj zajednici. Usto, većina tih poduzetnika i investitora uopće ne sumnja da iduće godine gospodarstvo u Hrvatskoj neće rasti. Štoviše, misle da hoće i da će rast biti itekako zamjetan. Samo se unaprijed žele zaštiti od pohlepnih političara koji su zaustavili sve suštinske reforme poput reforme obrazovanja, ne smanjuju državni aparat i nadaju se da će sav rast moći financirati iz EU fondova. Ono što ih posebno grebe je činjenica da ne vide na koji to način Vlada želi Hrvatsku odvesti u pravcu četvrte industrijske revolucije, kad većinu poteza koje vuče zapravo sugeriraju da će smjer biti obrnut.

Prava idila
Porezna reforma, primjerice, pomoći će radnicima u izvozno orijentiranoj IT industriji da na prvu dobiju veće plaće. No, što je sa samim izvoznim IT tvrtkama, onima koje stvaraju ta radna mjesta? Njima porezna reforma ostavlja brojna otvorena pitanja i ne rješava stare probleme. Slične probleme imaju i druge starteške pokretačke industrije. Nadalje, jedna od pretpostavki za uspjeh 4. industrijske revolucije je da se u Hrvatskoj razvije snažna kreativna industrija. Za razliku od ostalih industrija ova se temelji na radu freelancera, a njih je nova porezna reforma dočekala na škare. Usto, porezna reforma nije otvorila nikakva poboljšanja za otvaranje startupa, čak će se inzistirati da si vlasnici j.d.o.o.-a povećaju plaće od Nove godine.

Inače, ako otvarate tvrtku u Hrvatskoj, unatoč početnih stotinjak eura za otvaranje j.d.o.o.-a u pravilu morate imati spremih pet tisuća eura za plaćanje svih propisanih harača kako bi preživjeli prvu godinu. To je zapravo "cijena" imanja tvrtke u Hrvatskoj, ne računajući "posjete" iz Porezne uprave. I onda, povrh toga, o 4. industrijskoj revoluciji u Hrvatskoj se govori kao da je to građevina. Dva-tri šlepera "hardvera", jedan "cloud usluga", malo "struje", sve to zamješaš u mješalici, ubaciš u recimo HEP, Ministarstvo gospodarstva ili u neku lokalnu upravu, i sve počne cvasti. Stvaraju se novi poslovi, teku novci, investitori kucaju, prava idila.

Ignoriranje stanja 
No, to tako ne funkcionira. Modernizacija gospodarstva kroz takozvanu digitalnu transformaciju nije puko kupovanje tehnologije. Državne tvrtke nakupovale su se hardvera i softvera i empirijski dokazale da od toga nisu imale ništa. Nije ni puka transformacija poslovnih procesa, jer svi se kod nas pokušavaju promijeniti, a ljudi se i dalje iseljavaju. Suština digitalne transformacije je u promjeni kulture. Organizacijske kulture, poslovne kulture, kulture u kojoj živimo – i to na bolje. Zato je šteta što se u Hrvatskoj ne razgovara o trodnevnom radnom tjednu. Ili pak što se ne razgovara o univerzalnom osnovnom dohotku, ili digitalnoj kuni kao našoj nacionalnoj digitalnoj valuti, ili stvaranju realnih uvjeta da crowdfunding i crowdinvesting profunkcioniraju u Hrvatskoj bez problema.

Političari pak ne žele otvarati temu robotizacije i automatizacije hrvatskog turizma, poljoprivrede i zdravstva. Posebno zdravstva čiji će troškovi otići u nebesa u idućih desetak godina. Čekaju da strani igrači, koji već polako ulaze u Hrvatsku, odrade taj posao. Menadžeri većih kompanija očekuju da će nas sve to "iznenaditi" negdje između 2020. i 2025. Do 2030. očekuju da će to biti gotovo. Meni se čini da su optimistični. Rokovi za te promjene vjerojatno će biti i kraći. No, gledajte to pozitivno, imat ćemo se čemu iznenaditi, a i političari će u međuvremenu imati na čemu zaraditi.

Komentirajte prvi

New Report

Close