Odvjetnik, dragovoljac, stečajni upravitelj. Tim se redom Ivan Rude predstavio hrvatskoj javnosti nakon što se kandidirao za predsjednika RH.

Dosad Hrvatsku još nije vodio dragovoljac domovinskog rata. Prvi je predsjednik, Tuđman, u ratu koji nije uspio izbjeći sudjelovao sukladno svojoj ustavnoj o obvezi, kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Drugi, Mesić, proveo je rat sudjelujući u Tuđmanovoj vlasti. Ovaj aktualni, Josipović, za vrijeme rata gradio je sveučilišnu karijeru. Uz činjenicu da je odsjedio svoje u rovu, Rude smatra da ima ne samo moralne vrline već i neka praktična znanja pomoću kojih može vratiti Hrvatsku s krivog puta. Rude je i tu ‘čovjek s terena’- u ratu na čuki, a u miru odvjetnik i od stečajni upravitelj. Ukupno, bio je stečajni upravitelj u preko 80 tvrtki, a od toga je samo ove godine dobio 22 nova predmeta.

Prvi stečaj preuzeo je 2001., šibensku modnu konfekciju Revija. Proces i danas, 13 godina od otvaranja, još traje, a Rude je i dalje stečajni upravitelj. Uz taj stečaj, koji je davno prešao svaki zakonski i zdravorazumski rok, Rude je vodio nekoliko stečajeva u kojima je uspio spasiti povjerene mu tvrtke.

Najpoznatiji je slučaj brodogradilišta Nauta Lamjana, gdje je unatoč planovima da se taj škver pretvori u turistički resort, obnovio proizvodnju i radnike s burze vratio na posao. Nakon njega, škver je preuzeo pragmatičniji stečajni upravitelj, dosljedni pristaša teorije da se u stečaju ne čuvaju radna mjesta nego interesi vjerovnika. S pravne strane, tome se nema što prigovoriti, no Rude je u cijeloj priči pokazao interes za čovjekom i njegovom sudbinom. “Egoizam vodi u propast… Ovaj model kapitalizma je u agoniji. Ovaj društveni projekt je promašen… Stanje se može popraviti samo evolucijom svijesti. Sigurno se svijet može transformirati bez krvi i bez suza, dovoljan je samo znoj. I jedna nova duhovna matrica koja se svodi na suosjećanje, empatiju”, rekao je Rude u jednom od intervjua, te nastavio.

“Poduzetništvo se svelo na megakorpracije, a u isto vrijeme mali poduzetnik, obrtnik, seljak, radnik ili srednji poduzetnik je marginaliziran… Sve je počelo od moralnog urušavanja iza kojeg je slijedilo gospodarsko i ostalo urušavanje a početak svega je ta perfidna, dubinski amoralna pretvorba i privatizacija”. Kandidirao se za predsjednika RH na nagovor radnika Nauta Lamjane, šibenskog Autotransporta i zagrebačkog Imunološkog zavoda, kojem sjedi u nadzornom odboru i javno se zalaže se spas te tvrtke. U njegovom je timu Srećko Sladoljev, zviždač iz Imunološkog, ali i sindikalni lider Ozren Matijašević, te Đuro Lubura.

“Nije istina da predsjednik nema ovlasti i ništa ne može. Predsjednik je odgovoran za sustav, a fikus si jedino ako to želiš biti!”, poručuje Rude.

Njegova biografija odudara od drugih dosadašnjih kandidata koji se mahom mogu pohvaliti imetkom i društvenim utjecajem, ali ne i pretjeranom upućenošću u svakodnevni život. Još uvijek ne znamo tko će sve prikupiti potpise za ove izbore- možda Ivan Rude ne uspije to učiniti, pa se možemo pozabaviti prijašnjim kandidatima.  Na zadnjim izborima 2010., poredak je bio ovakav- Ivo Josipović, Milan Bandić, Andrija Hebrang, Nadan Vidošević, Vesna Pusić, Dragan Primorac. Od njih šestero, trojici se sudi zbog raznih koruptivnih afera (Bandić, Vidošević, Primorac),Hebranga je trajno obilježila afera Shimatzu a Ivu Josipovića afere Kreditna banka, Posmrtna pripomoć, ZAMP. Na izborima 2005. najbolje plasirani bili su Stipe Mesić, Jadranka Kosor, Boris Mikšić, Slaven Letica, Ivić Pašalić, dakle opet sudionici raznih afera, a među njima i bivši predsjednik Mesić koji uporno ne želi odati čijim je novcem kupio svoj stan. I na jednim i na drugim izborima kandidirali su se uglavnom pripadnici skupine međusobno umreženih, bez obzira na stranačku pripadnost. Činjenica da iza sebe nema stranku Rudi je prednost, ali i – golema mana. U Hrvatskoj nezavisni kandidat može nešto postići samo ako je financijski dovoljno moćan, kao primjerice Željko Kerum ili Milan Bandić. Ovako, sam protiv sustava i bez pomoći stranačke infrastrukture, Rude može biti sretan ako prikupi dovoljan broj potpisa.