Vladimir Gnjidić ovih je dana imenovan članom Uprave METRO Cash & Carryja za ponudu i nabavu. Time je sa 34 godine postao najmlađi član Uprave te trgovačke grupacije koja posluje u 28 zemalja i zapošljava više od 120.000 radnika.

Nakon stečene diplome na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu te titule magistra znanosti u marketingu, Vladimir Gnjidić je, kao prvi u dvije generacije studenata, postao doktor znanosti u strateškom menadžmentu na Ekonomskom Fakultetu u Splitu. Nagradu za najboljeg studenta na doktorskom studiju osvaja 2009. godine, a u siječnju 2014. godine u koautorstvu objavljuje sveučilišni udžbenik 'Osnove strateškog marketinga'.

Svoj profesionalni put započeo je kao menadžer istraživanja tržišta u Jadranskoj pivovari. Ubrzo je promoviran na mjesto direktora marketinga. Svoju karijeru nastavlja graditi na mjestu direktora marketinga Dukata, a 2012. godine dolazi u METRO Cash & Carry na poziciju direktora strategije razvoja kupaca i marketinga.

Paralelno s profesionalnom karijerom, Gnjidić se angažirao i na akademskom području kao koautor nekoliko knjiga iz područja menadžmenta i marketinga te autor i koautor više znanstvenih radova objavljenih u međunarodnim znanstvenim publikacijama. Također je gost predavač na diplomskim i poslijediplomskim studijima na nekoliko hrvatskih fakulteta te gost govornik i sudionik brojnih konferencija u Hrvatskoj i inozemstvu. U razgovoru za Poslovni.hr otkriva više o svom profesionalnom putu i novoj poziciji.

Upravo ste ponijeli titulu najmlađeg člana Uprave kompanije Metro Cash & Carry. Kakav je osjećaj preuzeti visoku poziciju u velikoj kompaniji sa samo 34 godine?

Mislim da je sasvim normalno kad uđete u top promil osoba u tvrtki poput METRO Cash & Carry koja ima 120.000 zaposlenih, istovremeno osjećati i čast i pritisak, bez obzira na godine. Ne opterećujem se previše nego nastojim igrati igru s užitkom. U svakom slučaju, osjećaj velike odgovornosti, ali i pozitivnog naboja moraju ići zajedno ako želite postići održivi rezultat.

Koji će biti Vaši prvi potezi na novoj poziciji?

Dati više prostora najboljim ljudima, razviti postojeće potencijale i pronaći neke nove mlade nade. Naš posao je uspostaviti i razviti odnos s kupcima, a odnos grade ljudi koji u konačnici čine razliku. Namjeravam nastaviti s pretvaranjem komparativne prednosti proizašle iz globalnog znanja, snage i iskustva METRO-a u održivu lokalnu konkurentsku prednost. Ona proizlazi iz jasnog fokusa na ciljane skupine profesionalnih kupaca i optimalnog miksa proizvoda i cijena, gdje uvijek postoji prostor za napredak jer se potrebe kupaca neprestano mijenjaju.

Koje trenutke iz dosadašnje karijere biste izdvojili kao najznačajnije?

Svaki trenutak u kojem sam spoznao da je netko iz mog tima nadrastao svoju poziciju i spreman je za korak dalje. Onda budete sretni zbog svog skromnog doprinosa nečijem razvoju. To je puno važnije od svih solidnih poslovnih strategija, lansiranja novih brandova, relansiranja starih, razvoja proizvoda, promjena starih i stvaranje novih trendova i brojnih drugih „tehničkih uspjeha“ koje bih mogao nabrojati. Ljudi su ti čije znanje i kompetencije ostaju kao trajna vrijednost menadžera, koji je zbiljski uspješan samo ako uspijeva biti i lider. Nadam se postići čim više upravo takvih uspjeha u svom profesionalnom životu.

Što  Vas je privuklo karijeri u sektorima marketinga i trgovine?

Marketingu su me privukla predavanja prof.dr. Renko i prof.dr. Pavičića koji su me odabrali za demonstratora na katedri za marketing. Kad sam počeo čitati stručnu literaturu kao beletristiku, shvatio sam da tamo negdje vani već dugo postoji jedan čitav svijet koji se na našim prostorima tek otkriva. Iz perspektive evolucijske faze našeg mladog (slobodnog) tržišta, nevjerojatnim zvuči podatak da je Peter Drucker upoznao svoju buduću suprugu dok je radila u jednoj globalnoj istraživačkoj agenciji u Americi 1920-ih godina. Istraživanje tržišta 1920-ih! A gdje smo mi bili tada? Jaz koji trebamo premostiti je ogroman, i zato me svaki korak na tom putu veseli i ispunjava jer mislim da na tržištu imamo i ljude i kompanije koji to mogu, znaju i žele.

Što biste savjetovali svakome tko želi razvijati karijeru u sličnom smjeru?

Prije svega radite ono što volite i znajte što želite. Ako je tome tako, onda shvatite da dobro nije dovoljno dobro. Ne zadovoljavajte se prosječnošću i uložite dodatan napor odmah i sad da budete bolji. Shvatite da su knjige s područja menadžmenta i marketinga napisane proučavanjem prakse, a ne obrnuto. Zato čitajte, obrazujte se, komunicirajte s drugima jer ćete samo tako učiti na tuđim, a ne na svojim pogreškama. Nikad nije ni dovoljno rano ni dovoljno kasno za učiniti dobru stvar, povući pravi potez. Ne vjerujte onima koji vam kažu da je sve super i da ponovite istu stvar koju ste radili i prošle godine. Uvijek izazivajte status-quo jer tržište se neprestano mijenja i zato se i vaš posao nužno mora mijenjati. I ono najvažnije: budite čovjek prema ljudima oko sebe, pokušajte razumjeti situaciju iz njihove perspektive i uložite svoje vrijeme i trud u njihov razvoj, vratit će vam se.

Vrlo ste aktivni i u akademskoj zajednici. Recite nam nešto o angažmanima na tom području.

Bavljenje znanošću za mene je postao hobi. Mogu reći da sam amater-znanstvenik, jer radim koliko i kad stignem. Imam veliku obitelj koja mi je na prvom mjestu, a od dana ne ostane previše, tako da uz najbolju volju trenutno ne stižem objaviti više od jedne do dvije publikacije godišnje. Inače fokusiran sam na strateški menadžment, relativno mladu disciplinu koja pokušava objasniti zašto su dvije kompanije različito uspješne, a djeluju u potpuno identičnim uvjetima industrijske okoline. Fenomenalan je podatak da se devijacije performansi poduzeća ne mogu objasniti utjecajima faktora vanjske okoline kompanije s više od 20%. Ljepota menadžmenta je u internim specifičnostima…koje opet čine ljudi. Znanstveno je dokazano da su ljudi ti koji čine ključnu razliku. U svom radu sam dokazao da je tip strateške orijentacije poduzeća determiniran percepcijom top-menadžmenta o obliku i intenzitetu utjecaja faktora vanjske okoline na njihovu kompaniju. Dakle, ne realnost, već percepcija! Mislim da je sjajno što menadžment i marketing nikad neće biti samostalne znanosti, već samo vještine, jer ne postoji dobitna formula, ne postoji aksiom. Tako 1+1 gotovo nikad nisu 2, a to cijelu stvar čini nevjerojatno zanimljivom i izazovnom…