Treći put od početka izgradnje zagrebački uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (CUPOVZ) ponovno je poskupio. Poglavarstvo je prihvatilo paket od sedam novih varijacija koje dižu cijenu uređaja za 19,2 milijuna eura ili više od 138 milijuna kuna. Uz to, prihvaćeno je i da cijeli projekt bude gotov do kraj 2007., dvije godine nakon planiranog roka, i to bez naplate penala, jer su u poglavarstvu prihvatili tekst po kojem koncesionar nije odgovoran za kašnjenje, nego su njemu i sami pridonijeli ne rješavajući imovinsko-pravne odnose. Kada je Milan Bandić 2000. godine potpisao ugovor o izgradnji CUPOVZ-a, on je trebao stajati 179 milijuna eura, a s dosad najvećim iznosom varijacija cijena se ukupno popela na 215 milijuna eura. Što je još gore, posljednje izmjene će Zagrepčanima i gospodarstvu gotovo sigurno donijeti i nove, više cijene vode. To je neizravno potvrdio i dogradonačelnik Ivo Jelušić koji vodi povjerenstvo za CUPVZ. “Sada plaćamo oko 29 milijuna kuna mjesečno za pročišćavanje vode, a s ovim varijacijama mjesečni iznos će se povećati za milijun i pol kuna. Ugovor moramo poštovati, a postoje dva načina za isplatu: ili će grad to pokriti iz proračuna ili ćemo morati povećati cijenu pročišćavanja. O penalima za kašnjenje još je rano govoriti. Za sve ono što se utvrdi da je kriv grad, neće biti penala, a za kašnjenja koja su nastala krivnjom koncesionara, penali će biti naplaćeni”, objašnjava Jelušić.

Dug ZOV-u
Međutim, iz zapisnika sa sjednica povjerenstva vidljivo je da je zatražena projekcija svih dodatnih troškova do 2007. “i s tim u vezi s povećanjem naknade za pročišćavanje voda”. Također je iz zapisnika vidljivo da grad već duguje ZOV-u više od 150 milijuna kuna, a da novci za dodatnih 1,5 milijuna kuna mjesečno nisu osigurani u proračunu. Naknada za pročišćavanje se plaća u sklopu računa za vodu, uvedena je 2004. godine, i to za domaćinstva 1,7 kuna po kubnome metru, a za gospodarstvo nešto više od sedam kuna. Tada je prosječni račun domaćinstvima poskupio za 30 posto, a gospodarstvu 90 posto. Veliki gospodarski pogoni koji troše puno vode poput Diokija i Zagrebačke pivovare negodovali su pa su podnijeli tužbe jer smatraju da grad uopće ne pročišćava vodu koju im papreno naplaćuje. Naime, 2004. godine pušten je samo mehanički dio, a ne i biološki. Tako je voda koja primjerice izlazi nakon pročišćavanja iz Diokija, čišća nego ona koja ode u Savu nakon prolaska pročistača bez biološkog dijela. Međutim, Dioki i ostali su tužbe izgubili. Centralni uređaj za pročišćavanje je jedna od najvećih investicija u povijesti Zagreba. Prostire se kao kompleks na Žitnjaku na nekoliko hektara. Ima mehanički, a do 2007. imat će i biološki dio.

Ocjena revizije
Sastavni dio njegove izgradnje je i Domovinski most koji će osim za promet služiti i za dotok otpadnih voda iz cijelog Novog Zagreba. Gradi ga svojim novcima koncesionar ZOV koji su osnovali njemačke tvrtke Wassertechnick i Aqua. Koncesija traje od 2000. do 2028. godine, a nakon toga projekt će se prepustiti gradu. Od 2004. mjesečno se počelo s isplatom od 28 milijuna kuna ZOV-u na ime pročišćavanja, ali je taj prosjek porastao. Sve što Vodoopskrba ne uspije prikupiti od građana, u obvezi je podmiriti grad. Do 2028. godine Zagrepčani će koncesionaru isplatiti najmanje pet puta veći iznos od vrijednosti investicije. Taj prvi i najveći primjer javno-privatnog parnterstva u gradu državna revizija je u više navrata ocijenila nepovoljnim jer grad mora podmiriti jednak mjesečni iznos – bez obzira koliko se vode pročistilo i koliko se novca od korisnika prikupilo.

Povećanje troškova 12. srpnja

17,938 milijuna eura – povećanje kapaciteta pročistača s milijun za 1,2 milijuna stanovnika

991,7 tisuća eura – stručni nadzor nad projektima glavnih odvodnih cjevovoda

48,5 tisuća eura – studija utjecaja CUPOVZ-a na rijeku Savu

193,338 tisuća eura – projektiranje i izvođenje dalekovoda na rampama CUPOVZ-a

94,769 tisuća eura – izmjena ograde na Domovinskom mostu (kako se na nju ne bi moglo penjati)

70,2 tisuće eura – dodatni priključni kanali zbog brojnih neevidentiranih ispusta na području Kozari Boka

Povećanje troškova 25. studenog ’05.

16,335 milijuna eura – većina zbog odluke da se Glavni odvodni kanal (GOK) ipak natkrije i preko njega osigura prelazak kamiona. Povećan je broje kabela i armature u GOK-u i mostu. Ostatak se odnosi na kanale koji prvotno nisu planirani, a potrebni su za spajanje Diokija, Munje i Elke. Uštedjelo se 440 tisuća eura odustankom od gradnja garaže.