Zašto otpad još nije dosegao razinu biznisa kakvu imaju neke druge države

Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL

Na 8. Croatia Waste Expo konferenciji raspravljalo se o temi otpada, ali kao resursa koji dovodi uspješnom biznisu. Kako izgleda, sve funkcionira na izvozu. No, neki od njih se još uvijek bore s problemom radne snage, a kako ističu stručnjaci i potencijalnom robotizacijom.

Političari često koriste otpad kao predizbornu temu, a sve političke stranke moraju shvatiti da to nije područje kojim se treba manipulirati, započela je profesorica Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom Aleksandra Anić Vučinić.

Kako ističe, za rezultate moramo imati dvije strane te koristiti bolje strane jednih i drugih.

''Odlučili smo se za kapitalističko društvo i svi privatnici su na tom tržištu. Ako pogledate naše ciljeve, to su procesi koji traju do 10 godina, a privatnici  s druge strane razvijaju projekte brže i s manje novca. Upravo zato će u jednom trenutku morati sve više dopuštati i prihvaćati javno-privatno partnerstvo'', rekla je Anić Vučinić.

Da otpad može biti biznis dokazuju kompanije Tehnix i CE-ZA-R, a obje su orijentirane na izvoz.

Kako govori Đuro Horvat, vlasnik i direktor kompanije Tehnix, otpad može biti biznis, ali treba se prije svega pozabaviti i administracijom, kao što je primjer natječajne dokumentacije. S druge strane, član uprave CE-ZA-R-a Željko Teufel spremno ističe kako se oni bave otpadom upravo s ciljem ostvarivanja profita, a društvena odgovornost nameće se kao nešto što morate slijediti.

''C.I.O.S. Grupa  je najveća privatna grupacija za gospodarenje otpadom u RH, a time se bavimo kako bismo ostvarili profit.  Pratimo smjernice EU i prednost vidimo u brzoj reakciji i kapacitetima. U obradi ostvarujemo milijardu i pol prihoda godišnje, ali i s velikim ulaganjima'', rekao je Teufel.

Zašto otpad još nije dosegao razinu biznisa kakvu možda imaju neke druge države jest zato što se uspoređujemo s najboljima, a kako ističe neovisni konzultant Viktor Simončič to je prisutno i kod samog recikliranja.

''Mi kada se uspoređujemo, uspoređujemo se s najboljima. Većina Europe reciklira manje od 50 posto, a mi bismo htjeli doseći razinu više. To košta, i zato moramo privući privatni sektor, strategiju prilagoditi svojim građanima,  a ne prepisivanju puta najrazvijenijih'', rekao je Simončič dodavši kako ciljeve moramo prilagođavati našim kapacitetima.

Kada je riječ o kapacitetima, nameće se i problem radne snage. On se ne veže na neki sektor zasebno, no ima refleksiju i u sektoru gospodarenje otpadom. Problem mogu biti niske plaće i visoki operativni troškovi koji povećavaju sveukupne troškove.

Zaposlenici Tehnixa su,  kako kaže Horvat,  zadovoljni svojim primanjima, a prosječna plaća je 1300 eura. Svaki čovjek im je bitan, ali često u strukturi mnogih vide veliki broj nelogičnosti.

''Raspisan je natječaj za izgradnju Centra za reciklažu Karlovačke županija, a predviđa se 20 ljudi u upravi, a samo 4 u samom Centru. Zaboravlja se da je sakupljanje komunalnog otpada najbitnije u procesu, zato ih moramo dobro platiti kako bi sakupljači bili efikasni, a ne se suočavati s brojkama gdje nam je 50 posto ljudi iz operative otišlo van'', istaknuo je Horvat.

U CE-ZA-R-u se još uvijek ne suočavaju s problemom radne snage, imaju dovoljan broj djelatnika i prepoznati su kao dobar poslodavac koji daje bolje plaće od ostatka u branši. Ljude u administraciji, ističe Teufel, zapošljavaju jer moraju slijediti veliki broj zakonskih propisa i orijentiranosti na izvoz.

''Imamo ljude u administraciji radi zadovoljavanja zakonskih propisa. Mi smo kao grupacija orijentirani prema izvozu, a veliki broj sirovina više nema veliku vrijednost i dolazimo i u situaciju brze reakcije. Više neće biti stvar cijene već tržišta gdje ćemo nešto prodati. Kako bismo ostvarili profit, bitno je pratiti trendove, zakone, direktive, biti brz u ulaganjima i preuzeti rizik. To se pokazalo kao uspješan plan'', dodao je.

Pomoćnik direktora Ponikve Eko otok Krk Ivan Jurešić govori kako oni nisu te sreće te da je problem radne snage kod njih jasno vidljiv.

''Imamo problem radne snage, komunalni sektor je izuzet iz kvota uvoza i imamo određena ograničenja. Naši vlasnici nisu baš ozbiljno shvatili problematiku visine plaća i nadamo se da ćemo uspjeti odraditi neke aktivnosti njihova povećanja'', rekao je Jurešić.

Prema njegovom iskustvu, previše energije troši se na lobiranju, a administraciju je potrebno pojednostavniti i usmjeriti ciljevima.

Prema riječima Anić Vučinić, brojke pokazuju da u privatnom sektoru na administraciju otpada tek 1 do 2 posto, a u javnom 20 do 40 posto. S druge strane nameću se i problemi poput uvođenja ISO sustava koji si svi u privatnom sektoru ne mogu priuštiti.

S druge strane, prema riječima Simončiča, previše uvozimo, a to povećava operativne troškove za 15 posto.

''Mora se razmišljati u smjeru plaćanja, odnosno o tome može li to građanin platiti'', rekao je.

A mora se razmišljati i o novoj industrijskoj revoluciji koja bi mogla imati utjecaj na otpad kao biznis, ali i napraviti košmar problema po pitanju radne snage.

Robot koji košta 200.000 kuna može naučiti razlikovati 20 vrsta plastike, a to jasno dokazuje kako u sektoru gospodarenja otpadom priče idu u robotizaciju'', zaključila je profesorica Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednica Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom Aleksandra Anić Vučinić.

Kružno gospodarstvo ima svojevrstan utjecaj na sve dionike u zajednici, a kako se reflektira na privatni i javni sektor u gospodarenju otpadom objasnila je profesoricaAleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. Cirkularna ekonomija više nije trend koji dolazi, ona postaje stvarnost koja diktira nove postulate i načine za kojima moraju ići svi, a sve s ciljem održavanja konkurentnosti.

Kako ističe Anić Vučinić sustav gospodarenje otpadom dijeli se u tri grupe, a to je javni sektor, tvrtke u vlasništvu javnog sektora i tvrtke u privatnom vlasništvu.

''Osamdesetih godina zakonodavna regulativa je bila slaba, kao i svijest. Tada je sav otpad koji je nastajao sakupljala tvrtka iz vlasti jedinica lokalne samouprave. Samo mali dio otpada, koji je bio tržišno prepoznat, privatne tvrtke su otkupljivale i plasirale na tržište. To su bila dva otpadačka toka koja se nisu međusobno miješala'', rekla je Anić Vučinić.

 Kasnije, kada smo  pristupili Europskoj uniji, postavljali smo ciljeve u skladu s Europskim direktivama i počela se, kako ističe Anić Vučinić, dizati svijest da onaj tko onečišćuje mora plaćati gospodarenje otpadom. ''To je bio novac koji se koristio za sanaciju odlagališta. Privatni sektor je paralelno počeo razvijati infrastrukturu i kupovati nove pogone, a uvele su se i nove kategorije tokova otpada. Javni sektor nije imao kapacitete za zbrinjavanje svih vrsta otpada pa se desila tranzicija gdje je privatni sektor kroz koncesije dobio ovlasti da za državu ispunjavaju ciljeve. To je trenutak kada se javni i privatni sektor počinju povezivati'', dodala je.

Država je ipak držala kontrolu i privatni sektor je bio u funkciji države, a sakupljači željeza su i dalje imali svoj tok novca i na njihovo poslovanje se nije utjecalo. Ono što se danas dešava jest jačanje zakonodavnog okvira i primjena kružnog gospodarstva. Stvari se zbog kružnog gospodarstva kompliciraju, javni sektor ne može reciklirati odvojeno prikupljanje otpada i to prodaje na tržištu-privatnom sektoru.

 ''Dešava se to da javni sektor više ne može funkcionirati bez privatnog sektora jer se sve predaje ovlaštenom obrađivaču koji funkcionira po tržišnim principima. Upravo ta povezanost uzrokuje to da će cijena usluge javnih tvrtki koju pružaju građanima morati odgovarati tržištu'', zaključila je Anić Vučinić.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve