Autori teksta: Prof. dr. sc. Miljenko Šunić, dipl. ing; dr. sc. Stevo Kolundžić; dipl.ing; Nenad Kukulj, dipl. ing.

Izgradnja termoelektrane na plin je, prije svega, energetski, ekonomski, ekološki i zdravstveno daleko bolja i modernija opcija od gradnje termoelektrane na ugljena.

Namjera gradnje novog bloka C na ugljen, u okviru termoelektrane Plomin, produkt je djelovanja i devijantnog ponašanja određenih pojedinaca koji stihijski nude rješenja iz rukava po samo njima znanim principima. Mnogobrojne rasprave, koje su se provlačile kroz medije i stručne tribine rezultirale su polarizacijom u mišljenju i stavu. Stručnjaci koji uglavnom podržavaju odluku političara predstavljaju ugljen kao jedino spasonosno rješenje za nezavidnu situaciju u hrvatskoj elektroenergetici. Zadivljujuće je kako apsurd nikada ne jenjava. Njima su se kategorički usprotivili Istrani budući da se i dalje bore sa mnogobrojnim negativnim posljedicama prouzročenim korištenjem ugljena. Potaknut šumom informacija koji znatno smanjuje sposobnost zdravog rasuđivanja u nastavku će biti iznesena sažeta analiza potkrijepljena vjerodostojnim podacima o tome je li pametnije graditi elektranu na ugljen ili na plin?

Izgradnja postrojenja

Grupa energetskih stručnjaka izvršila je analizu na 27 termoelektrana na ugljen i 23 na plin te procijenila da gradnja elektrane na ugljen snage 500 MW okvirno košta od 500 do 800 milijuna dolara, dok se cijena gradnje elektrane na plin kreće između 200 i 400 milijuna dolara . To jasno pokazuje da su investicijski troškovi dvostruko skuplji u slučaju ugljena. Vrijeme potrebno za izgradnju elektrane na ugljen je procijenjeno na oko 4 godine i znatno je dulje od vremena gradnje plinske elektrane za koju je potrebno 2 do 3 godine. Ono što plinsku elektranu još čini pogodnijom od ugljena je da se može brže staviti u pogon čime se niža investicija počinje prije isplaćivati. Troškovi vođenja i održavanja u slučaju korištenja ugljena gotovo dvostruko skuplji i iznose oko 7,5 dolara, a u slučaju plina 4,5 dolara po MWh proizvedene električne energije.Ovo je samo jedna od mnogih analiza sa sličnim ili gotovo istim rezultatima, a koje su preko službenih publikacija svjetski renomiranih energetskih institucija raspoložive za javnost, što dodatno potvrđuje vjerodostojnost navedenih podataka.

Energetska učinkovitost

Plinske elektrane i dalje predstavljaju vrhunac moderne tehnike kada je riječ o energetskoj učinkovitosti. Primjenom najsuvremenijih plinskih i parnih turbina, u kombiniranom procesu proizvodnje električne energije, ostvaruje se stupanj pretvorbe viši od 60%. Time je postavljen praktički nedostižan kriterij prema svim ostalim termoelektranama pa tako i prema onima na ugljen, čija je učinkovitost 20% niža. Superiornost plinskih elektrana racionalizira potrošnju i pozitvno se odražava na smanjenje emisije ugljičnog dioksida.Od ostalih karakteristika valja spomenuti da se plinska elektrana može u manje od pola sata iz vrućeg pogona dovesti do punog opterećenja i proizvodne snage što je čini najdinamičnijim i najprilagodljivijim konvencionalnim sustavom. Termoelektranama na ugljen je potrebno više od 3 sata.

Podjednaki troškovi

Rezultati analize pokazali su da cijena proizvodnje električne energije, uz diskontnu stopu od 10%, u slučaju korištenja ugljena iznosi od 35 do 60 dolara/MWh, dok za plin iznose od 40 do 63 dolara po MWh proizvedene električne energije . Prema tome, troškovi su prilično podjednaki. Budući da troškovima proizvodnje od siječnja 2013. također treba pridodati i troškove za emisiju CO2, tada je proizvodnja električne energije iz plina sigurno jeftinija opcija.

Zalihe plina

Uvjeravati javnost da nema dovoljno plina je tvrdnja koja je u najmanju ruku tragikomična. Sa današnjom dinamikom potrošnje procijenjeno je da konvencionalnih zaliha plina ima dovoljno za narednih 70 godina. Ukoliko se tome pridoda plin iz nekonvencionalnih ležišta tada se procijenjuje da zaliha ima dovoljno za 150 godina. U Hrvatskoj postoji izuzetno velik potencijal u otkrivanju novih zaliha plina, kako konvencionalnih tako i nekonvencionalnih, osobito na neistraženim područjima poput Jadrana i Dinarida.

Cijena plina

Došli smo do ključne točke koja se koristi kao glavni argument za diskreditaciju plina, a to je njegova visoka i nestabilna cijena. Važno je naglasiti da danas niti jedan energent nije imun na spekulacije i manipulacije, pa tako ni cijena ugljena. Cijene plina uglavnom je pratila trend cijene nafte na svjetskom tržištu i trajala je do masovne eksploatacije plina iz nekonvencionalnih ležišta i do popunjavanja svih raspoloživih skladišnih kapaciteta Europe. Nakon toga, ponajviše zahvaljujući prestanku uvoza LNG-a u SAD i nastupajućoj recesiji, trend cijene plina se promijenio te se počeo smanjivati unatoč daljnjem poskupljenju nafte. Prema tome, očekivanja o visokoj cijeni plina nisu se ispunila, a komentari stručnjaka o visokoj cijeni plina predstavljaju samo otrcane izjave. Predstavnici velikih potrošača plina, poput Japana i država jugoistočne Azije, su na konferenciji Međunarodne plinske unije, održanoj u lipnju 2012., jasno iskazale svoje nezadovoljstvo vezanjem cijene plina uz cijenu nafte pa su u tom smislu pokrenule velik pritisak na proizvođače kako bi odustale od takvog načina poslovanja i omogućile povoljniju cijenu plina.Cijene plina i ugljena su danas gotovo jednake. Ako se i dogodi da je cijena plina za nijansu skuplja onda je to sasvim opravdano jer, za razliku od ugljena, omogućava jednostavnost, praktičnost, dinamičnost i komoditet korištenja, i to kod apsolutno svih potrošača pa tako i kod velikih elektrana.U Hrvatskoj je situacija ipak nešto drugačija. Sklapanjem nepovoljnih dugoročnih ugovora u okviru reguliranog tržišta učinilo je cijenu plina znatno skupljom prema ugljenu. Daljnjim otvaranjem tržišta odnosno povećanjem tržišne konkurencije, te izgradnjom LNG-a, osigurat će se povoljniji pristup svjetskom tržištu ponude, posebno za industriju i velike energetske subjekte. Tako će se ubuduće, ukoliko se sklope povoljni ugovori, plin moći kupovati po znatno konkuretnijim cijenama.

Plinske elektrane

Naknade za emisiju CO2 će ubuduće postajati sve više opterećujući faktor u financijama energetskog sektora. Zato plinska elektrana, u tom smislu, upravo predstavlja daleko povoljnije rješenje jer su emisije CO2 smanjene za gotovo 70% u odnosu na elektrane na ugljen. Sadašnja tržišna cijena iznosi od šest do sedam eura po toni emitiranog CO2 i tu moramo biti krajnje oprezni jer će za sve nepovoljne klimatske promjene upravo energetika snositi svu krivnju. Već sada mnoge ekološke organizacije inzistiraju na povećanju cijena koje bi po njima trebale iznositi od 20 do 30 dolara po toni  CO2. Dakle, situacija baš nije optimistična i ukoliko se odlučimo za ugljen tada sa poskupljenjem emisija znatno poskupljuje i proizvodnja struje, a sve će to opet u konačnici pasti na teret krajnjih korisnika. Osim toga, važno je naglasiti kako se korištenjem ugljena stvara troska, čađ i pepeo koji u sebi sadrže razne kemijske elemente opasne po život i okolinu.

Raspoloživost infrastrukture

Preduvjeti za diverzifikaciju dobave prirodnog plina za Hrvatsku nikada nisu bili povoljniji.  Izgrađen je plinski transportni sustav koji pokriva 95% teritorija Hrvatske. Operacionaliziran je i interkonektor prema Mađarskoj čime je uz ulaz na Rogatecu, Hrvatskoj osigurana dodatna mogućnost dobave plina. Valja imati na umu kako hrvatski plinski transportni sustav predstavlja također veliko skladište plina koje se, prema potrebama, može aktivirati u manje od jedan sata. Godišnji transportni kapacitet iznosi oko 10 milijardi m3 plina što je ekvivalentno snazi preko 10 GW (oko 10 nuklearnih elektrana snage 1 GW). Ipak, od cjelokupnog transportnog kapaciteta koristimo svega trećinu, a u njegovu je gradnju uložen golemi državni novac. Zato se postavlja glavno pitanje – što ćemo transportirati našim plinovodom, ako se odlučimo na daljnji uvoz ugljena?

Zaključno

Izgradnja termoelektrane na plin je, prije svega, energetski, ekonomski, ekološki i zdravstveno daleko bolja i modernija opcija od gradnje termoelektrane na ugljen. Do takve očigledne i logične spoznaje ne mogu doći tzv. stručnjaci-individualci. Zato energetiku ne smijemo prepustiti njima ili jednom institutu, već ekspertnom interdisciplinarnom timu.

Ovaj tekst preuzet je iz posebnog priloga za energetiku ENERGO Tesla.