Prije samo godinu-dvije dana promjenama Zakona o mirovinskom osiguranju uvedene su odredbe u smjeru produljavanja radnog vijeka i penaliziranja ranijih umirovljenja. Dugo godina upravo su se svojedobna poticanja ljudi da idu u prijevremene mirovine isticala kao jedan od važnih krivaca za problem neodrživosti deficita mirovinskog sustava i nepovoljnog omjera broja zaposlenih (osiguranika) i broja umirovljenika. No, najavama smanjenja broja zaposlenih u javnom sektoru za oko 20.000 Vlada se očito ponovno okreće poticanju odlazaka u mirovinu. Ministar Mirando Mrsić najavio je točne brojke o višku zaposlenih za mjesec dana.

Uobičajeni tempo odlazaka u mirovinu u tom sustavu godišnje se procjenjuje na oko dva posto ili oko 5000 ljudi, što znači da bi bilo dosta ‘potaknutih’ odlazaka. U Vladi su izračunali da 16 tisuća ljudi ima pravo na punu mirovinu, ali u nju ne idu jer im zakon to ne dozvoljava. Uz njih, 17 tisuća ljudi ima sve uvjete za prijevremeni odlazak u mirovinu, ali ne idu jer su one male, a i bili bi dodatno penalizirani. S obzirom na proračunski okvir zacrtan trogodišnjim Smjernicama ekonomske i fiskalne politike, konkretiziranje priča o smanjenju broja zaposlenih u javnom sektoru za 8 posto utoliko nije iznenađenje.Prema projekcijama iz Smjernica, Vlada bi iduće godine proračunske izdatke za zaposlene trebala smanjiti za daljnjih 880 milijuna kuna ili nešto više od 4 posto u odnosu na ovogodišnji plan. Uz to, značajne daljnje uštede na zaposlenima planiraju se i u sklopu materijalnih rashoda, kod kojih je projicirano smanjenje za 840 milijuna kuna ili čak 9,4 posto u odnosu na ovogodišnji plan, a kao područje ušteda posebno su apostrofirane upravo naknade troškova zaposlenima. Svaki pak zaostatak u ostvarenju plana za ovu godinu znači potrebu većeg rezanja u idućoj. Ekonomistima koji godinama zazivaju reformu javne uprave i javnog sektora, međutim, model s umirovljenjima ne vodi rješavanju strukturnih problema. Istina, ta smanjenja broja zaposlenih neće pokvariti statistiku nezaposlenosti. Proračunski gledano, dio izdataka za plaće (prema procjenama, oko dvije milijarde kuna) time se prebacuje u (znatno manje) izdatke za mirovine, ali uz znatan trošak poticanja ljudi da odu u mirovinu, a prema zakonskim propisima ne moraju. To što taj ceh ne bi stigao odmah na naplatu, već kroz nekoliko godina, ne briše postojanje obveze tj. duga. Osim što je otklon od smjera razvoja mirovinskog sustava, posezanje za poticanjem umirovljenja sugerira linearan pristup koji nije na tragu suštinskih ciljeva reformi.

“Time se u mirovinu guraju i ljudi s iskustvom, specijalnostima i stručnošću koji nisu lako nadomjestivi, a mnogi iz kategorije političkog zbrinjavanja u proteklih 15-ak godina ostat će i dalje u sustavu”, upozorava Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.Vladin plan, uza sve, interpretiran je uz popriličnu zbrku u istupima nekoliko pripadnika Vladine vrhuške. Tako je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić zaključio kako je cijela priča loše iskomunicirana. No, u svom nastupu u Rovinju nije se proslavio jasnoćom poruka. Uz napomenu da u javnom sektoru nitko neće dobiti otkaz, rekao je da se trenutačno radi na modelu kojim oni koji bi se odlučili na raniji odlazak u mirovinu ne bi bili kažnjeni, a procjenjuje da bi se na to mogla odlučiti četvrtina. Sve u svemu, reformski mnogo zanimljivija priča o planovima vezanim uz javna i/li državna poduzeća zapravo je ostala u sjeni. S oko 60 posto više zaposlenih u odnosu zemlje EU ona su, kaže Čačić, “naša rak rana” (ali i glavne uzdanice Vladina plana oporavka gospodarstva). Nepotrebno se razmećući statističkim modelima poput Gaussove krivulje, najavio je promjenu regulative i ocjenjivanje zaposlenika slijedom čega bi oko pet posto najlošijih godišnje ispadalo iz igre. U nabacivanjima brojkama ministar Hajdaš Dončić navijestio je da su u tvrtkama iz njegova resora izgledna otpuštanja desetak tisuća ljudi.