Treba još županija, agencija i ministarstva te se svi zaposlit u javni sektor pa bi nas krenulo! Perpetuum mobile! Jadna je ova vlada…

“Šutljive javnosti se ni jedna vlast ne boji. Ljudi kao da ne razumiju da se imaju pravo buniti kada stvari oko njih nisu dobre. Nimalo ne cijene svoju individualnu slobodu, a bez nje nema ni slobodnoga društva”, Ankica Lepej

Sindikata je ne puno, nego previše. Sve vlade im olako popuštaju na teret društva i države. Ovo dijeljenje novca svima i svačemu je krajnje neodgovorna politika koja će samo proizvesti dodatnu, veliku štetu s financijskog gledišta (proračun). Hrvatska novac koji dijeli okolo nema niti će ga prihodovati. Manjak u proračunu od nekoliko milijardi svake godine je u RH “najnormalnija” stvar. Dakle tu nitko ne ide provoditi politiku rezova i štednje na rashodovnoj strani da bi se ostvarila “crna nula” ili višak. To iz godine u godinu prolazi kroz Sabor i da nikome nije sporno. Manjak od nekoliko desetaka milijardi u trgovinskoj bilanci svake godine u RH isto tako “najnormalnija” stvar (turizam se vodi pod izvoz – to dovoljno govori kakvo nam je gospodarstvo). Činjenica da niti trećina hrvatskog življa ne radi, isto tako “najnormalnija” stvar. Činjenica da ono i tamo gdje se radi nije produktivno, isto tako “najnormalnija” stvar. Činjenica da neki subjekti samo dobivaju novac a da ništa ne rade, “najnormalnija” stvar. Činjenica da se dijeli novac koji se nema, “normalno”, zar ne? I još puno takvih anomalija i nevjerojatno pojava. No, sve se to zanemaruje, treba kupovati socijalni mir i mirno vladanje za vrijeme predviđenog mandata, kupti koji glas tu i tamo – novcem koji se ne posjeduje i izdacima koje ni sređene i financijske jake države ne bi izdavale i podnosile jer je to kontraproduktivno i štetno, kamo li za državu koja nema sređene financije, koja je visoko zadužena i čiji rast od 2,5% do 3% to ne može podnijeti niti treba iz jasnih razloga. Ne bi trebali dijeliti okolo novac niti onda kad bi taj rast bio znatno veći jer bi onda bili u stanju kontinuirano popraviti državne financije. Ovako se popušta sindikatima jer je najmanji otpor njima najpoželjnije i “najbolje” rješenje, dakle ono nepotrebno najskuplje i najštetnije, zbog mira i fotelja. U cijeloj ovoj priči svi su zaboravili kako država stoji financijski i gospodarski. Ovaj rast koji vlada je varljiv, neće trajati i premalen je ionako – a zna se da se ustupci javnom sektoru ne mogu vratiti. Što će biti kad izostane i ovo malo rasta? Kako će financirati sve ove izdatke, koje već danas ne mogu i ne trebaju podnositi?