Zabrana jednokratne plastike podijelila domaće proizvođače u dva tabora

Filip Miketa/Foto: Goran Kovačić/PIXSELL Filip Miketa/Foto: Goran Kovačić/PIXSELL

Neki od naših najvećih proizvođača su i prije stupanja na snagu ove Direktive smanjili proizvodnju za 60%, a glavnina njihovih proizvoda, gotovo 90 posto, išla je u izvoz.

Bioplastika postaje sve veća prilika za gospodarstvo, a uslijed otkrića koliko klasična otpadna plastika uništava okoliš, posebice mora i život u njima. Po direktivi o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, koje su prije koji mjesec dogovorene između tri glavne institucije EU-a, uvodi se zabrana mnogih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu za sve zemlje članice od 2021. godine. 

To se odnosi na proizvode, kao što su jednokratne PVC vrećice, slamke, štapići za uši, pribor za jelo, tanjuri, oksorazgradiva plastika, spremnici za hranu, čaše od ekspandiranog polistirena te štapići za pridržavanje balona, koji zajedno s izgubljenom opremom za ribolov čine 70 posto otpada na europskim obalama i u morima.  Filteri za cigarete sadrže celulozni acetat, plastični materijal koji čini do 60 posto njihovog sastava, i drugi su po redu među plastičnim onečišćivačima koji se nalaze na europskim plažama. U izvješće je stoga dodan članak u kojem stoji da države članice moraju postaviti ciljeve za smanjenje filtera za cigarete za 50 posto do 2025., odnosno za 80 posto do 2030. godine. 

Poticaj ili uteg?
Ta direktiva je podijelila tvrtke iz segmenta proizvodnje plastike u Hrvatskoj. I dok strukovne udruge pozdravljaju direktivu, istodobno upozoravajući na moguće poteškoće za hrvatske poduzetnike, dio industrije direktivu bezrezervno podržava dok drugi dio smatra da je prerigidna te da im otežava poslovanja i dovodi u pitanje poslovnu egzistenciju. 

 

Čutuk

U Optiplastu kažu da je europska regulativa već odavno tektonski poremetila tržište.

Tako su iz Hrvatske gospodarske komore (HGK) pojasnili da su hrvatski proizvođači plastičnih vrećica u svom poslovanju itekako osjetili posljedice višegodišnjeg nastojanja Europske unije da smanji njihovu uporabu. Slabija potražnja prepolovila im je proizvodnju koja većinom ide u izvoz i natjerala ih da se okrenu alternativnim proizvodima poput biorazgradivih i papirnatih vrećica.  Pomoćnica direktorice Sektora za industriju i tajnica Udruženja plastike i gume HGK Gordana Pehnec Pavlović kazala je da, za razliku od EU koja je pokrenula ovu zakonsku ofenzivu zbog velikog uvoza plastičnih vrećica iz Kine, Hrvatska ima značajnu proizvodnju vrećica koja je izrazito izvozno orijentirana. 

"Neki od naših najvećih proizvođača su i prije stupanja na snagu ove Direktive smanjili proizvodnju za 60 posto, a glavnina njihovih proizvoda, gotovo 90 posto, išla je u izvoz, uglavnom u razvijene zemlje EU", izjavila je Pehnec Pavlović i dodala kako nije štetna uporaba plastičnih vrećica, već njihovo neodgovorno odbacivanje u okoliš. "Zato se mi kao Udruženje zalažemo za kružno gospodarstvo, da se svi proizvodi sto posto recikliraju i vraćaju u proizvodnju", zaključila je.  Regulatorne promjene u zadnjih nekoliko godina donijele su dosta turbulencija na tržištu plastike, svi poduzetnici u toj branši moraju pratiti zakone i na vrijeme se prilagođavati potrebama tržišta.  Oni koji to uspiju će profitirati, a da su domaći proizvođači itekako otporni pokazuju brojke. Industrija plastike u Hrvatskoj jedna je od branši s najvećim kontinuiranim rastom.

 

Miketa

Licemjerje je specifično za naše prostore pa se u jednom trenutku reklamira strana bioplastika, a par mjeseci poslije ju se obezvrjeđuje te se obmanjuje javnost i favorizira određene proizvođače.

Proizvodnja je čak 70 posto veća u odnosu na predratnu 1990. godinu i dvostruko veća nego prije krize.  Iz HGK ističu da mnogi od hrvatskih poduzetnika smatraju da je cijela priča o biorazgradivoj plastici i vrećicama potaknuta ekonomskim, a ne ekološkim razlozima i za to nude konkretnu argumentaciju.  Danijel Drčić, direktor tvrtke Optiplast iz Odre, objašnjava da je europska regulativa već odavno tektonski poremetila tržište, a nova obveza naplate plastičnih vrećica debljine od 15 do 50 mikrona koja je stupila na snagu s početkom godine dodatno će smanjiti proizvodnju. Drčić naglašava da problem nije u plastičnim vrećicama, već u nepostojanju kvalitetnog sustava sortiranja i zbrinjavanja otpada. Referirao se na znanstvenu studiju provedenu za dansko ministarstvo zaštite okoliša koja je jasno pokazala da su polietilenske vrećice koje se mogu reciklirati daleko najbolje rješenje što se tiče ekologije. 

"Papirnate vrećice su promašaj jer za jednu tonu papira treba 3,5 tona drveta, do 15.000 litara vode i 4300 kW struje, tako da i tu pričamo o ozbiljnom utjecaju na okoliš. Uostalom, vi ne možete meso ili ribu pakirati u papir, potrebna vam je plastična folija. U biorazgradivim vrećicama je tek 30 do 40 posto biomaterijala, a ostatak je isti po sastavu kao i klasična  vrećica, na bazi nafte", izjavio je Drčić i dodao kako je problem što zakone pišu ljudi koji ne razumiju problematiku ili su vođeni partikularnim ekonomskim interesima pod krinkom brige za okoliš. 

Ključ je u sustavu sortiranja
"Ključna poruka je da nam treba kvalitetnije sustav sortiranja, prikupljanja i reciklaže. Polietilenske vrećice nisu štetne ni za korisnike ni za okoliš ako se kvalitetno recikliraju. Uostalom, one na odlagalištima otpada zauzimaju tek 0,03 posto ukupnog udjela, a gdje je ostali otpad poput višeslojne ambalaže (kaširane) ili pelena koji se ne može reciklirati. O tome se ne priča, a puno je veća ekološka prijetnja", izjavio je Drčić koji smatra kako ni subvencioniranje skupljanja vrećica po uzoru na PET ambalažu ne bi donijelo značajnije promjene po pitanju zbrinjavanja i reciklaže.

 

Drčić

Papirnate vrećice su promašaj jer za jednu tonu papira treba 3,5 tona drveta, do 15.000 litara vode i 4300 kW struje.

Davor Ujlaki, direktor tvrtke Muraplast iz Kotoribe, kazao je da je njegovoj tvrtki proizvodnja plastičnih vrećica pala za čak 60 posto (sa 6500 na 2500 tona), ali su zato instalirali liniju za proizvodnju papirnatih vrećica za kojima vlada ogromna potražnja iz inozemstva i tu dosegli proizvodnju od 5000 tona.  

'Posao je posao'
"Uporaba plastičnih vrećica je u padu već godinama zbog zakona EU, iako su polietilenske vrećice daleko najekološkije rješenje u usporedbi s biorazgradivim i papirnatim vrećicama. Moje mišljenje je da bi biorazgradive vrećice trebalo u potpunosti zabraniti i mi smo prestali proizvoditi biorazgradivu plastiku upravo zbog ekološke svijesti, ali u biznisu je teško očekivati da će ekološka logika biti ispred ekonomske. Ne vidim ekološki razlog zašto je proizvodnja papirnatih vrećica prednost, ali posao je posao, a mi smo s narudžbama za njih puni do petog mjeseca", ističe Ujlaki.

S njima se pak ne slaže Filip Miketa iz riječkog Mi-Plasta, tvrtke koja se bazično bavi klasičnom plastikom, ali sve više bioplastikom kroz svoju tvrtku Bio-Mi, a za razvoj bioplastike je zadnjih godina povukla šest milijuna eura iz EU fondova, koji kaže da je situacija na hrvatskom tržištu vrećica kompleksna, zbog EU direktiva i konkurencije iz BiH i Srbije.  "Licemjerje je specifično za naše prostore da se u jednom trenutku reklamira strana bioplastika, a par mjeseci poslije je se obezvrjeđuje te se obmanjuje javnost i favorizira određene proizvođače. Točno je da trenutačna komercijalna bioplastika ima 40-50% biosustava, ali je ambalaža biorazgradiva. Mi u projektima upravo pokušavamo unaprijediti biopolimere i bioplastiku te da taj postotak dignemo na 80-90%", izričit je Miketa. Pita se da zar milijarde eura i tisuće eksperata te stotine projekata ne govori dovoljno. 

 

Pehnec Pavlović

Proizvođači plastičnih vrećica itekako su osjetili posljedice nastojanja EU da smanji njihovu uporabu.

"Problem vrećica je niska cijena, no to se treba promijeniti uvođenjem poreza na standardnu plastiku te drugim predviđenim mjerama. Treba spomenuti da je reciklaža plastike odlična i efikasna stvar, postojana te ne zahtijeva visoke napredne tehnologije, no i da 96% svih vrećica završava na deponijima te se ne reciklira pa je zbog sastava i gramature nemoguće provesti njihovo prikupljanje i sortiranje te je 4% reciklaže ovih proizvoda jako malo, što se može malo unaprijediti. Trenutačno EU godišnje koristi oko 100 milijardi vrećica, a 10% završi ih u okolišu", kaže Miketa. Hrvatski zastupnik i član Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Davor Škrlec (Zeleni) kaže da je direktivu o plastici potrebno iskoristiti za poticanje promjena kako bismo kao društvo proizvodili manje smeća i postali održivi. 

'Moramo se zamisliti'
Zastupnica kluba EPP-a, Dubravka Šuica kaže pak da ako smo u 65 godina proizveli 8 milijardi tona plastike, a proizveli 6 milijardi tona otpada, onda se zaista moramo zamisliti nad tom činjenicom. Alternativa je vrlo bitna i tamo gdje postoji alternativa moramo zamijeniti. 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve