Najavama povećanja dječjeg doplatka, porodiljnih naknada, jednokratne naknade za novorođenčad, te udžbenika na trošak državnog proračuna, mjerama koje će u 2007. godini povećati državne troškove za oko 750 milijuna kuna, Vlada je, čini se, iskoristila “dopušteno prekoračenje” u grupi rashoda koji se skupno nazivaju socijalne naknade. Ostale troškove u toj skupini ipak očekuje određena racionalizacija u sklopu reforme socijalnih naknada. Riječ je strukturnoj reformi koju će u okviru drugog programskog zajma za prilagodbu – PAL 2 podržati Svjetska banka, a glavni joj je cilj smanjenje ukupne državne potrošnje za socijalne naknade sa sadašnjih oko 4,1 posto BDP-a na 3,5 posto u 2008. godini. No kako tumače autori strategije koja se ove jeseni treba usuglasiti sa Svjetskom bankom, smanjenje ukupnih troškova u BDP-u ne bi trebalo ići nauštrb samih davanja za socijalnu skrb, nego je unutar sustava moguće obaviti promjene u njihovoj raspodjeli i administriranju zato što je do sada nedovoljno pozornosti bilo posvećeno problemu multipliciranja i preklapanja prava u različitim područjima, kao i razinama vlasti ili pak višestrukog isključivanje određenih kategorija potencijalnih korisnika u slučajevima kada uskraćenost jednog prava povlači za sobom i uskraćivanje drugih prava.

Uz mjere koje bi trebale pojednostaviti administriranje uspostavom jedinstvenog registra korisnika svih prava te jedinstvenog mjesta za ostvarivanje prava, reforma bi trebala donijeti i suštinske promjene ponajprije kroz uvođenje potpuno novog načina za ostvarivanje naknada iz socijalne skrbi, koje se, unatoč relativno niskom udjelu troškova u BDP-u smatraju najučinkovitijima u borbi protiv siromaštva. Naime, na sva prava iz socijalne skrbi iz državnog proračuna je u 2005. godini isplaćeno 1,49 milijardi kuna, što je 0,65 posto BDP-a, a u ovoj se planira izdvojiti tek nešto više – 1,5 milijardi kuna, što bi činilo 0,61 posto BDP-a. Prema projekcijama za 2007. godinu na sustav socijalne skrbi trebalo bi otići tek 0,53 posto BDP-a, odnosno 1,4 milijarde kuna. Reformom se, naime, predlaže da se, umjesto osnovice za obračun koju je određivala Vlada, a koja zadnih nekoliko godina iznosi 400 kuna i ne veže se uz praćenje troškova života ili prosječnu plaću, naknade iz socijalne skrbi određuju na temelju takozvane apsolutne linije siromaštva, koju bi za određeno razdoblje izračunavao Državni zavod za statistiku. Kako objašnavaju u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi riječ je o veličini koja je bazirana na preporučenoj minimalnoj ishrani u skladu s nutricionističkim standardima i indirektnoj procjeni ostalih troškova (food-energy intake method). Uvođenje takve mjere trebalo bi, dakle, povećati osnovicu za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi, te osigurati njezino periodično usklađivanje ovisno o kretanju linije siromaštva. Uz povećanje osnovice za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi druga bitna točka strategije je spajanje i pojednostavljenja prava na način da se umjesto 18 pojedinačnih prava koja se mogu ostvariti u sustavu socijalne skrbi uvede šest osnovnih prava u koja bi se uklopila druga prava, čime bi se pojednostavio postupak priznavanja pojedinih prava i smanjilo administriranje, ali i moguće kumuliranje prava.

Ubuduće bi sustav socijalne skrbi poznavao dakle šest osnovnih prava: pomoć za uzdržavanje, jednokratnu pomoć za određene događaje, usluge u socijalnoj skrbi, skrb izvan vlastite obitelji, pomoć u kući, te naknade za težu invalidnost, a u slučaju ostvarivanja jednog od tih prava korisnik bi mogao koristiti i naknade koje se vežu uz to pravo. Primjerice u slučaju primanja pomoći za uzdržavanje, korisnik koji ima djecu na školovanju mogao bi ostvariti pravo na smještaj u učenički dom, ili pravo na naknadu za odjeću… Za pojednostavljivanje administracije i unapređenje kontrole za isplatu novčanih pomoći presudno će ipak biti uvođenje imovinskog cenzusa odnosno preciziranje imovine koju korisnik može imati u vlasništvu da bi ostvario određeno pravo. Reformom će se naime predvidjeti i u kojem slučaju, s obzirom na veličinu imovine, građanin ne bi mogao ostvariti određeno pravo iz sustava socijalne skrbi, a namjerava se i predvidjeti procedura u slučaju zaobilaženja zakona. U slučaju prijevare korisnik bi, ako se sudski utvrdi da s obzirom na imovinu nema pravo na naknadu, mogao biti kažnjen novčanom kaznom i bit će mu utvrđena obveza vraćanja isplaćenog iznosa pomoći. Računa se da će se povezivanjem svih institucija koji imaju podatke o korisniku (HZZ, HZMO, Porezna uprava, Matične knjige omogućiti uvid u podatke o korisnicima, pa tako i njegovo imovinsko stanje.

Reforma bez prava branitelja
Promjene će ipak biti ograničenog dosega jer je očito donešena odluka da racionalizacija ne obuhvati dio populacije koji Vlada u izbornoj godini ne želi poljuljati. Reforma neće uključiti prava branitelja. Objašnjava se da je u slučaju te populacije riječ o specifičnim naknadama, kao i u slučaju socijalne naknade iz sfere populacijske politike iako su ta sredstva daleko veća od davanja za socijalnu skrb. Primjerice za doplatak za djecu u idućoj godini isplaćivat će se oko 1,7 mlrd. kuna, a na, porodiljne naknade još oko 1,6 mlrd. kuna. U slučaju branitelja, uz mirovine koje će iznositi 3,6 mlrd. kuna, isplatit će se još oko 920 mil. kuna različitih naknada.