Nakon što je mjesecima odbijala priznati krizu, Vlada je naposlijetku donijela strategiju borbe, zanemarivši preporuke ekonomista, koje su podrazumijevale iole bolnije rezove uoči lokalnih izbora. Dva mjeseca poslije poduzetnici upozoravaju da mjere nisu zaživjele; tik uoči emisije obveznica (i lokalnih izbora) najavljen je štrajk javnih službi, nelikvidnost guši gospodarstvo, kamate rastu, a tek treba vidjeti uspjeh akcijskog plana za turizam. O dijagnozi domaće ekonomije razgovaramo s Maruškom Vizek, znanstvenicom s Ekonomskog instituta.

Prvo tromjesečje je iza nas, kakvi su pokazatelji?
Podatke o BDP-u imat ćemo krajem lipnja, no podaci o industrijskoj proizvodnji, građevinskoj aktivnosti i trgovini ne izgledaju dobro: u prva tri mjeseca 2009. pad industrijske proizvodnje iznosio je 10,9 posto u odnosu na isto razdoblje 2008. godine. Budući da je to dobar pokazatelj kretanja BDP-a, gospodarstvo će vjerojatno zabilježiti negativnu godišnju stopu rasta koja bi mogla biti neugodno visoka.

Kako očekujete daljnji tijek godine?
U najnovijoj prognozi korigirali smo prognozu pada BDP-a na 3 posto u 2009,. dok će u 2010. gospodarstvo započeti blagi oporavak i rast od 0,9 posto. Najveći udar pogodit će osobnu potrošnju, investicije i izvoz. Broj nezaposlenih mogao bi se povećati za 50.000, odnosno za 20 posto.

Kakva je sada prema Vama makroekonomska situacija?
Gospodarstvo u Hrvatskoj je ograničeno nepostojanjem odgovorne političke strukture i nefunkcioniranjem institucionalnog okvira koji počinje s primarnim stvarima kao što su razni registri, a završava s kompleksnim aktivnostima kao što su vođenje pojedinih ekonomskih politika. Kako možete voditi poljoprivrednu politiku, ako niste okrupnjeli poljoprivredno zemljište? Kako možete voditi socijalnu politiku ako ne znate koliko financijske i realne imovine imaju građani? Ekonomska politika je besmislena ako su institucionalni kapaciteti loši.

Imamo li ekonomsku politiku?
Imamo optimalnu monetarnu politiku za visoko euriziranu zemlju. Fiskalna politika trebala bi se mijenjati. Prije svakih izbora svjedoci smo situacije da se glasovi određenih interesnih skupina kupuju da bi se dobili izbori. To su glasovi umirovljenika, djelatnika javnih službi i branitelja. Ispunjavanjem obećanja tim skupinama vlast svaki put nameće nove fiskalne terete koji su dugoročno neodrživi. Prije ili poslije jedna vlada bit će primorana reći da su javni rashodi previsoki i da nisu usmjereni u gospodarski razvoj, nego u kratkoročne populističke ciljeve. Ako se to ne dogodi, završit ćemo kao Mađarska ili još gore.

Može li se, prema Vašem mišljenju, situacija promijeniti nakon izbora?
Mislim da u Hrvatskoj ne postoji politička elita sposobna za provođenje dubinskih rezova jer to podrazumijeva gubitak idućih izbora. Stoga izbori neće ništa promijeniti.

Je li kriza idealno vrijeme za rezove?
Apsolutno. Hrvatska ionako nema izbora i za razliku od drugih zemalja ne može si pomoći povećavanjem državne potrošnje. Krizu možemo otrpjeti i nadati se uspješnoj sezoni i stabiliziranju tržišta kapitala. No nakon naglog zaustavljanja dotoka kapitala i kraja kreditnog buma teško je očekivati da će dotok stranog financiranja imati sličnu dinamiku kao prije krize pa oporavak realne aktivnosti može trajati duže. Ova kriza je, međutim, površinska kriza, koja otkriva hrvatsku rak-ranu – mali potencijalni ekonomski rast koji je posljedica neprovođenja strukturnih reformi. Zbog krize Hrvatskoj prijeti opasnost da se potencijalni rast, koji je već sad manji od onog u susjednim zemljama, dodatno umanji.

Je li skraćivanje rokova plaćanja dobra antirecesijska mjera?
Budući da naše gospodarstvo ima devijantnu tržišnu i poduzetničku strukturu, uvelike orijentiranu na zadovoljavanje potrošnje države i javnih poduzeća umjesto na izvoz, skraćivanje rokova plaćanja javnih poduzeća mogla bi biti sjajna mjera ako javna poduzeća uistinu generiraju likvidnost. Međutim, mi nemamo nikakve indikacije o tome tko generira nelikvidnost. Iako svi govore o tome, ne znamo jesu li to zaista javna poduzeća ili su to možda privatna koja zbog težih uvjeta financiranja ne mogu dobiti kredite. I u ovom slučaju za nepostojanje tako bitnih informacija kriv je neadekvatan institucionalni okvir.

Druge mjere nisu ni zaživjele, primjerice subvencioniranje kamata na stambene kredite?
Prije svega to nije antirecesijska mjera jer je stambeno tržište malo i nelikvidno i ne može pomoći izvlačenju iz recesije. Ta je mjera ludost jer već sada imamo pregrijano tržište nekretnina i cijene koje ne odražavaju ekonomske fundamente. Povrh svega porezni sustav otprije predviđa olakšice. Subvencije bi dodatno potaknule rast potražnje i cijena do novih neodrživih granica. Zbog toga ni mjere banaka za pomoć svojim građevinarima nemaju smisla. Cijena od oko 2000 eura po kvadratu je neodrživa jer su u pojedinim zapadnoeuropskim gradovima jeftinije, a dohodak višestruko veći. Također tvrdim da će vrijeme pokazati da je cijena tzv. socijalnih stanova u Sesvetama zapravo tržišna, a ne socijalna, s obzirom na dohodak i na lokaciju. Igra s tržištem nekretnina je izrazito opasna jer u tranzicijskim zemljama to tržište karakterizira inercijski rast cijena, što znači da kada cijene rastu, rastu vrlo uporno, ali isto vrijedi i za njihov pad.

Je li HNB-ova radna pretpostavka o padu prihoda od turizma do 4 posto realna?
Prema empirijskim analizama izvršenim na Institutu, ako inozemni dohodak padne jedan posto, strana noćenja će pasti za otprilike četiri posto. To sugerira da bi bilo kakav znatniji pad dohotka emitivnih tržišta značio još veći pad noćenja i prihoda. Stoga je HNB-ova pretpostavka i više nego realna.

Kako procjenjujete uspjeh skorašnje emisije?
Država nema izbora, nužno je da kreditni potencijal ostane građanima i poduzećima. Emisijom će u zemlju ući devize što je nužno za stabilan tečaj. Vidjet ćemo kakva će biti cijena. Sredinom travnja “spread” na domaću euroobveznicu iznosio je 487 baznih bodova, dakle naša Vlada dug mora platiti gotovo 5-postotnih bodova više nego njemačka.

Koliko bi izdanje moglo stajati?
Prije godinu dana isti iznos zaduženja stajao je četiripostotna boda manje nego danas. To je kao da vam netko kamatnu stopu na stambeni kredit podigne sa 5 na 9 posto u godinu dana, samo što je ovdje riječ o najmanje 750 milijuna eura glavnice. Zato štrajk u javnim službama ima izrazito loš tajming te bi mogao negativno utjecati na “spreadove” i cijenu zaduživanja. Ako štrajk prouzroči zastoj u zemlji, porast će “spreadovi” te će država umjesto povišice radnicima morati plaćati još veće kamate na inozemno zaduženje.

Hoće li biti potrebe za novim rebalansom?
Ako ne uspije turistička sezona, a kontrakcija ekonomske aktivnosti bude dublja od očekivane ili ako država ne uspije posuditi kapital, sve je moguće.

Što biste preporučili do kraja godine?
Ostaviti se populizma, zasukati rukave i uspostaviti djelotvoran institucionalni okvir za provođenje ekonomske politike usmjerene na povećanje potencijalnog rasta. Zbog neadekvatnog okvira često i ne znamo što nam se događa u ekonomiji. Stoga ne možemo ni dijagnosticirati stanje, a kamoli ocijeniti kako bi pojedina antirecesijska mjera mogla djelovati na gospodarstvo. Tako se ne može voditi ozbiljna ekonomska politika.

Moguća nova recesija

Kada bi mogao započeti globalni oporavak?
Recesija je krenula od mjehura na tržištu nekretnina. Kad je u Japanu pukao mjehur početkom devedesetih, cijene nekretnina padale su sljedećih deset godina, dok je ekonomska aktivnost stagnirala. Oporavak financijskog, pa onda i realnog sektora u razvijenim zemljama ovisit će stoga djelomično o tržištu nekretnina zato što su se banke pretjeranim kreditiranjem izložile šokovima na tom tržištu. Zasad to tržište u SAD-u ne pokazuje znakove oporavka, dok cijene u Europi još padaju. Nakon oporavka realnog sektora tek mora uslijediti saniranje kvantitativnog “easinga”. Zemlje koje su ubacivale novac u sustav da pokrenu kreditiranje i održe povjerenje u financijski sustav taj višak moraju sterilizirati zbog čega neki istraživači u SAD-u već spekuliraju o tome da bi nakon ove mogla uslijediti nova recesija, a tek potom oporavak.