Austrijsko Vijeće ministara usvojilo je Sporazum između Hrvatske i Austrije o naknadi imovine austrijskim državljanima koju im je oduzela tadašnja Jugoslavija temeljem denacionalizacija nakon 1955. Time je s austrijske strane otvoren put odšteti njihovih državljana za koje je ovdašnje ministarstvo pravosuđa simulacijom iz dosad predanih zahtjeva izračunalo da je paket odšteta Austrijancima financijski “težak” 110 milijuna kuna. Kako je Sporazum prva parafirala hrvatska vlada, a njegovo usvajanje s austrijske strane je očekivano, Banski dvori bi slanjem Sporazuma na ratifikaciju u Sabor omogućili da se on provede. No kako još nije jasno hoće li Vlada osigurati potrebnu parlamentarnu većinu za izglasavanje Sporazuma, već je došlo do privremenog zastoja. Obilježava ga i komunikacija između premijera Ive Sanadera i umirovljenog predsjednika Ustavnog suda Jadranka Crnića. Dojam je da premijeru treba krivac te da ga vidi u Crniću, a doajen ustavnog sudovanja kojeg još nitko nije doveo u pitanje za Poslovni dnevnik odlučno odbacuje mogućnost da bi Ustavni sud mogao biti krivac što dolazi do naknade odštete. U toj neuobičajenoj polemici poseban “začin” jesu aktualni postupci koji se vode pred Ustavnim sudom jer nije jasno kako će utjecati nove ocjene ustavnosti i zakonitosti Novele Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavnske komunističke vladavine iz 2002. koje će Ustavni sud dati.

Više postupaka
Da je kontroverzna promjena Zakona iz 2002. postala povod aktualnih ocjena Ustavnog suda kao neslužbenu je informaciju Poslovnom dnevniku prenio je izvor blizak Ustavnom sudu Hrvatske. No iako na Ustavnom sudu potvrđuju da vode više postupaka u kojima je povod spomenuta novela, a kažu da su u nekima već zatražili i mišljenje Ministarstva pravosuđa, spremni su reći da su u pitanju osporavanja raznih članaka iz promjene Zakona o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine iz 2002. Drugim riječima, to bi moglo značiti da se nekim podneskom dotiču i oni članci kojima bivši saziv Sabora nije poštovao volju Ustavnog suda koja se očitovala u važnim preporukama. Budući da i premijer spominje preispitivanje odluke Ustavnog suda, to bi onda moglo značiti da bi Ustavni sud mogao opet “rušiti” neke odredbe Zakona. To bi se dogodilo tek u slučaju da ocjenjuje je li Sabor poštovao volju Ustavnog suda iz 1999. koja se očitovala u važnim preporukama. Premda po snazi te preporuke nisu obvezujuće, one su trebale služiti zakonodavcu 2002. kao putokaz mogućih rješenja. Kako ih je Sabor zanemario i današnje prebacivanje loptica na relaciji premijer Ivo Sanader i umirovljeni predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić govore o temeljnom nesporazumu.

Sukob s Crnićem
Premijer se i dalje poziva na odluku Ustavnog suda u vrijeme Crnićeva predsjedavanja, kao i na Novelu zakona iz 2002. te se čudi izjavama Crnića. Premijer je izjavio da će odustati od Sporazuma ako Ustavni sud promijeni odluku. Neprihvaljivo mu je što Crnić i dalje tvrdi da Ustavni sud nije naredio sklapanje tog međudržavnog Sporazuma (nego je zbog izjednačavanja prava za strane i hrvatske državljanje preporučio da se to uredi zakonskim pretpostavkama) jer bi to značilo da Ustavni sud nije krivac. “Nakon što Ustavni sud prozivaju da smo krivi zbog vraćanja duga umirovljenicima, a nisu razmišljali što i kako napraviti da se to sredi, ne mogu dozvoliti i da natovare Ustavnom sudu da je rušio državu time što kažu da smo otvorili pitanje izjednačavanja prava stranaca i hrvatskih državljana. Ponavljam da Odluka Ustavnog suda to nije otvorila nego je zakonodavcu naložila da propis uskladi s Ustavom Republike Hrvatske koji i nije tražio od Sabora donošenje tog zakona 1996. Sklapanje međunarodnih sporazuma je po članku 140. Ustava suvereno pravo Sabora pa ga stoga nije ni trebalo unositi u tu Novelu zakona”, zaključuje Crnić.