Jedno od presudnih predznanja u današnjoj globalnoj ekonomiji poznavanje je engleskog jezika. Engleski je postao je preduvjet za samostalno snalaženje na svim stranim tržištima, a od svakog eksponiranijeg poslovnog čovjeka se danas očekuje da odlično barata tim jezikom. Hrvati se diče poznavanjem stranih jezika, posebno engleskog, premda stručnjaci tvrde da se njime služimo puno lošije nego što mislimo. Od čak tristotinjak škola stranih jezika na području Hrvatske, njih 90 posto najčešće podučava engleski jezik. Osim njega, uči se i njemački, talijanski, ruski, francuski i španjolski, a ponegdje se može dobiti i poduka iz kineskog, arapskog i japanskog. Najčešći polaznici škola za strane jezike su mladi ljudi, studenti, zaljubljenici u strane jezike i putovanja, no sve više polaznika čine poslovni ljudi koji poznavanjem stranih jezika žele obogati svoj životopis i razvijati svoju karijeru.

Rezultati engleskog porazni
Koliko se u Hrvatskoj govore strani jezici, zasad je nepoznanica. Jedino približno slično istraživanje proveo je prije nekoliko godina GfK Centar za istraživanje tržišta, i rezultati su bili porazni, ističe Valnea Bressan, predsjednica Zajednice za strane jezike pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, te dodaje da oni ni danas ne bi bili bolji. “Premda Zajednica nema sredstava za takvo opsežno istraživanje upravo se spremamo provesti istraživanje o trendovima učenja stranih jezika u Hrvatskoj koje će biti objavljeno najesen. Unatoč tome definitivno bi bilo korisno istražiti kvalitetu korištenja stranih jezika u Hrvatskoj, jer se, nažalost, kod nas smatra da netko govori nematerinji jezik ‘ako ga stranac razumije’, no ako ćemo gledati realno, tako je engleski govorio i Tarzan”, slikovita je Bressan. Petra Franjković, direktorica Centra za strane jezike Latina, također tvrdi da uvriježeno mišljenje da Hrvati tečno i dobro govore engleski jezik naprosto nije točno. Ne samo da se u Hrvatskoj ne poznaju osnove poslovne konverzacije na engleskom jeziku, već se i standardni engleski jezik loše govori. “Mnogi se neugodno iznenade već nakon početnog testiranja čiji je cilj utvrditi na kojem je polaznik stupnju služenja jezika. A ako tako slabo govorimo najzastupljeniji engleski jezik, nije ni čudno da smo na vi sa ostalim stranim jezicima”, napominje Franjković. No, da je za razvoj karijere presudno znanje stranih jezika, pogotovo onih egzotičnijih od engleskog, davno je shvatila Maja Finta, specijalistica za prodaju nekretnina u odjelu za konzalting i promet nekretnina u jednoj banci.

“Moj posao uključuje česta putovanja na međunarodne sajmove nekretnina te pregovore sa stranim partnerima koji žele investirati u ovaj dio regije. Naravno, sva ta konverzacija se bazira na engleskom jeziku kojim se izvrsno služim. No, kako se na tim službenim putovanjima kontaktiramo sa kolegama iz raznih zemalja, osobitu pažnju su mi privukle osobe iz zemalja španjolskog govornog područja koje su pokazali interes za suradnjom sa partnerima na brzorastućim tržištem istočne Europe, te sam u jednom trenutku odlučila naučiti španjolski koji je prava glazba za uši”, prisjeća se Finta. Nakon tri godine učenja tog stranog jezika danas bez problema može sudjelovati u izgradnji potencijalne poslovne suradnje između banke za koju radi i stranih partnera u zemljama španjolskog govornog područja. Krešimir Anušić, jedan od direktora u Dalekovodu, kaže kako za razvoj njegove karijere nije bilo presudno znanje ruskog jezika, ali je njegov poslovni put definitivno usmjerilo u vode koje nije očekivao – na inozemne projekte. Upravo je zbog toga i naučio odlično se služiti ruskim jezikom. “Kao mladog inženjera, Dalekovod me uputio kao ispomoć Siemensu na realizaciji jednog projekta u Ukrajini. Projekt je trajao tri godine što je bilo više nego dovoljno da u svakodnevnom kontaktu s lokalnim kolegama naučim ruski”, prisjeća se Anušić koji se u Dalekovodu zaposlio odmah po završetku elektroenergetike na Fakultetu elektrotehnike i računarstva 1994. godine i to na poslovima voditelja građenja u poslovnoj cjelini izgradnja.

Od Karpata do Kamčatke
“Tijekom godina sam od mladog inžinjera na gradilištu i samostalnog voditelja gradilišta te inozemnih projekata, napredovao do pozicije direktora PC Izgradnje”, kaže Anušić koji smatra kako je tome definitivno pripomoglo znanje ruskog jezika. Kako je Dalekovod trenutno u fazi realizacije ili pripreme više inozemnih projekata izgradnje dalekovoda i trafo-stanica u Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji, BiH, Sloveniji, Švedskoj, Norveškoj, Ukrajini, Turkmenistanu i Kazahstanu, a kako on radi u ove tri posljednje zemlje, ruskim se jezikom Anušić služi svakodnevno. “Znanje ruskog jezika u biznisu je neprocjenjivo, ne samo na vrlo perspektivnom segmentu energetike što je ‘core business’ Dalekovoda nego i na ostalim područjima poput građevinarstva, strojarstva, trgovine te turizma. Znanjem ruskog jezika stvaraju se pretpostavke za mogući uspjeh na tržištu koje se proteže od Karpata do Kamčatke, na području bogatom prirodnim resursima i te na gospodarstvu ogromnih potencijala. Osim toga, ruski je glavni jezik inžinjera i u drugim zemljama nastalim nakon raspada SSSR-a što otvara još veće mogućnosti za razvoj”, objašnjava Anušić koji se služi i engleskim, njemačkim te ukrajinskim jezikom. ‘‘Upravo je stoga za male nacije poput Hrvatske važno što bolje poznavanja stranih jezika, engleskog, ali i drugih manje raširenih i manje popularnih. Smatram da bez znanja stranih jezika mi Hrvati nemamo šanse u poslovnom svijetu’’ kaže Anušić. “Mi smo u Dalekovodu to shvatili te nastojimo stalno širiti broj ljudi s znanjem ‘alternativnih’ jezika. Osim uspješnog posla u Kazahstanu, gdje smo izgradili 500 kV dalekovod duljine 390 kilometara, nakon obavljenog posla smo ‘dobili’ i četiri nova inžinjera s znanjem ruskog jezika. Oni su od nikakvog znanja jezika, došli do toga da na kraju projekta ruski govore tečno, bez problema komuniciraju s investitorom te da se koriste stručnom literaturom na tom jeziku što je odličan resurs”, zaključio je Anušić. Darko Tenšek, inžinjer je molekularne biologije, ali ne radi u struci. On je svoj akademski put započeo u Francuskoj, gdje je živio 11 godina, a diplomu je stekao na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Iako je njegovo stručno obrazovanje društvene prirode, Tenšek danas radi posao kojeg je dobio zahvaljujući znanju francuskog jezika.

Francuzi cijene i jezik i trud
“Znanje francuskog jezika, kojeg sam usavršio dok sam živio u Parizu, bila je za mene ulazna karta u drugi poslovni sektor i nedvojbeno od velike koristi vezano za daljnji razvoj moje karijere. Prvo sam se zaposlio kao prevoditelj i asistent voditelja odjela kozmetike za francuski trgovački lanac Leclerc, no kako je ta priča završila, krajem 2004. godine počeo sam raditi za Renault Nissan Hrvatska gdje se već šest godina bavim poslovima vezanim isključivo uz ekonomiju i management u auto industriji. Nakon kratkog razdoblja tijekom kojeg sam bio voditelj komercijalnih projekata i metoda prodaje u Renaultu, prešao sam na poziciju voditelja razvoja mreže za marke Renault i Dacia, što i danas radim”, objašnjava Tenšek koji kaže kako se na njegovom poslu tek mali dio komunikacije odvija na hrvatskom jeziku. Sastanci sa francuskim menadžerima te komunikacija sa suradnicima iz Pariza odvija se na francuskom. “Francuski jezik na poslu zamjenjujem engleskim tek kad na sastancima sudjeluju hrvatske kolege koji se njime ne služe”, napominje Tenšek koji smatra kako je komunikacija sa sjedištem Renaulta u Parizu na francuskom od izuzetne poslovne, ali i političke koristi za Hrvatsku. Francuzi, dodaje Tenšek, iznimno cijene komunikaciju na svom materinjem jeziku jer slabije vladaju engleskim jezikom i zato što imaju visoko izraženu nacionalnu svijest pa brane svoj jezik koliko je to moguće. “Oni koji su ga studirali uglavnom se okreću profesorskoj ili prevodilačkoj karijeri te nisu zainteresirani za biznis”, ističe Darko koji se isto tako dobro služi i engleskim jezikom. Nema sumnje, dodaje, da engleski jezik prevlada u svjetskoj poslovnoj komunikaciji.

Ali i ostali svjetski jezici žele opstati i uvijek će biti potrebni ljudi koji uz znanje engleskog vladaju i izvornim jezikom poslovnog partnera ili tvrtke s kojom rade. Njemačke i austrijske firme također traže i cijene zaposlenike koji uz engleski imaju barem osnove njemačkog jezika. Što je posao važniji to je važnije i izvrsno znanje materinjeg jezika svog poslodavca. Isto je s francuskim, talijanskim i španjolskim firmama. “Kolege iz Francuske znaju ostati zapanjeni nakon dužeg razgovora kad im kažem da nisam Francuz. Takvo poznavanje jezika u francuskom poslovnom svijetu ima itekakvo značenje. Katkad autohtoni govornici tome pripisuju čak i pretjeranu važnost”, kaže Tenšek. Jurica Šimurina i Milivoj Marković, docent i asistent na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prije otprilike tri godine su se, iz čiste znatiželje, odlučili uhvatiti se u koštac sa učenjem kineskog jezika. Danas se prisjećaju kako su tada imali višak vremena, pa su u svoj raspored mogli ugurati takav hobi. Nakon godinu i pol učenja u školi stranih jezika Berlitz, upravo u trenutku kada su, kažu, bili dovoljno spremni za samostalnu konverzaciju na kineskom, ukazala im se prilika da znanje tog jezika okušaju u Kini. “Dobili smo priliku sudjelovati na međunarodnoj poslovnoj konferenciji u samom Pekingu. Premda je glavni jezik konferencije bio engleski, kojim se u Kini uglavnom služe samo mladi ljudi, primjetili smo da stariji stanovnici tog grada zapravo slabo barataju stranim jezicima. Odlazak u običnu trgovinu suvenirima, restoran, izlet na Kineski zid, sve to pretvorilo bi se u noćnu moru, s obzirom na to da nismo imali turističku podršku ni prevoditelja. No, zahvaljujući tada već dojmljivom baratanju kineskim jezikom, slobodno možemo zaključiti da smo se dobro snašli, ali i da smo ostavili dojam na naše domaćine”, prisjeća se Marković, na čiji su nagovor obojica i počela učiti taj egzotičan jezik.

Znanje kineskog je budućnost
“Našim smo domaćinima bili prilično egzotični, došli smo iz zemlje o kojoj su u biti vrlo malo znali. Možete li zamisliti njihov šok i nevjericu kada im je kolega Marković na pitanje je li Zagreb glavni grad Hrvatske odgovorio na kineskom. To je bilo savršeno ‘probijanje leda’ u komunikaciji i iskreno mogu reći da je na kineske partnere ostavilo itekakav dojam”, veli Šimurina koji smatra kako je kineski jezik zanimljiv ne samo zbog kineske bogate povijesti i kulture, već i zbog tržišta i poslovnih prilika. Kineski jezik, slažu se obojica, nije težak sam po sebi. Teško je usvojiti kinesko pismo u kojem ima preko 3000 znakova, no srećom postoji i pismo prilagođeno zapadnjacima na latinici. Premda na poslovnom planu još uvijek nisu iskoristili znanje kineskog, Šimurina se, kaže, okuražio i u životopisu ga navodi kao jezik kojim se služi. Marković se nada kako će ga u skoroj budućnosti još više koristiti jer se nakon doktorata planira uputiti u Kinu na jedno malo duže putovanje, na kojem ne isključuje ni otvaranje zanimljivih poslovnih prilika.

Maja Finta

“Znanje španjolskog ne samo da se pokazalo dobrim potezom, nego sam primjetila da predstavlja veliku komparativnu prednost na poslovnom planu. Španjolski je svjetski jezik, gotovo je najrašireniji na svijetu, te autohtonim govornicima jako imponira kad im se netko obrati na njihovom jeziku što otvara šire mogućnosti za suradnju”, objašnjava Finta.

Petra Franjković

Uvriježeno mišljenje da Hrvati dobro i tečno govore engleski jezik naprosto nije točno, tvrdi Petra Franjković, direktorica Centra za strane jezike Latina. U tome ju podupiru rezultati istraživanja GfK od prije nekoliko godina koja su pokazala poražavajuće rezultate. Franjković primjećuje da ne samo da se govori loš poslovni engleski, već je slabo poznavanje i standardnog konverzacijskog.

Krešimir Anušić

“Moj poslovni kontakt s ruskim kolegama neposredniji je zbog poznavanja njihovog jezika, lakše se pronalaze zajedničke teme razgovora od poslovnih do sporta i politke te poneke šale. Na taj način bolje upoznajete sugovornike te vas ljudi puno lakše i brže prihvaćaju, što je u biznisu od presudne važnosti, jer posao čine ljudi”, smatra Anušić kojemu su i jezici otvorili perspektivu.

Darko Tenšek

U Hrvatskoj trenutno posluje 60-ak francuskih tvrtki, kaže Darko Tenšek. Komparativna prednost poznavanja francuskog jezika u hrvatskom biznisu je ta što je tim tvrtkama izuzetno teško naći ljude koji govore francuski jer on kod nas nije popularan kao engleski. Mali broj ljudi ga ustvari dobro govori, a još manji se njime može služiti u poslovnom okruženju.

Milivoj Marković i Jurica Šimurina

“Dobili smo priliku sudjelovati na međunarodnoj poslovnoj konferenciji u Pekingu. Premda je glavni jezik konferencije bio engleski, njime se u Kini uglavnom služe samo mladi ljudi, jer stariji stanovnici tog grada slabo barataju stranim jezicima. No, zahvaljujući svom tada već dojmljivom baratanju kineskim jezikom ostavili smo dojam na domaćine”, prisjeća se Milivoj Marković. Jurica Šimurina znanje kineskog ističe i u životopisu, a Marković će se nakon doktorata zaputiti na duže putovanje u Kinu i nada se zanimljivim poslovnim prilikama.