Da je slučajno uoči odluke Povjerenstva za izbor savjetnika za monetizaciju autocesta bila otvorena kladionica na ishod, grupa ponuđača koju čine austrijska Erste Group Bank, Deloitte Savjetodavne usluge i odvjetnička tvrtka Wolf Theiss Rechtsanwälte nosila bi jako visok koeficijent.

Drugim riječima, ta se trojka u financijski najvećem i najkompleksnijem  projektu (ne samo) ove Vlade u konkurenciji velikih igrača iz svijeta investicijskog bankarstva smatrala zapravo 'autsajderom'. Razlog takvim procjenama bilo je to što su ponderi u vaganju ponuda bili više (70 posto) na strani kvalitete tehničkih elemenata, a manje na cijeni (30 posto), koja je u slučaju te trojke bila najniža. "Veće iznenađenje i konsternaciju izazvao bi valjda samo izbor grupe ponuditelja u kojoj je i Ekonomski institut, koja je u ovu priču više-manje zalutala", komentar je kojim su na prve informacije o odbabiru reagirali iz jedne od razočaranih grupa ponuditelja. Iako su i prilikom raspisivanja natječaja i prilikom otvaranja pristiglih ponuda predstavnici Vlade i Povjerenstva na čelu s Marijom Hrebac isticali kako je cijena samo jedan od kriterija, ispalo je da je izbor sedmeročlanog Povjerenstva na kraju pao upravo na najnižu ponudu, s istaknutih 50,2 milijuna kuna. Pritom treba reći da uz fiksnu naknadu od nekoliko milijuna kuna, iznosi u ponudama kandidata za savjetnički posao odražavaju (varjabilne) naknade za uspješnost koje savjetnici zapravo definiraju u postotku vrijednosti transakcije. Za potrebe isticanja iznosa u ponudi ona je pretpostavljena na 15 milijardi kuna ili dvije milijarde eura, što se smatra razmjerno konzervativnom procjenom. 

U odnosu na onu referencama najjačega Goldman Sachsa, koji je u kandidaturu ušao s Interkapital vrijednosnim papirima kao lokalnim partnerom, pobjednička ponuda je bila oko 36 milijuna kuna jeftinija.Ostale su se ponude – od Rotchilda i Macquaire Capital Europea, do BNP Paribasa, Lazard Freresa i tandema JP Morgan-Zagrebačka banka – cijenom bile unutar tog raspona. A ta imena u području vođenja velikih i kompleksnih infrastrukturnih projekata kakva je monetizacija autocesta mahom imaju više iskustva i referenci. "Za takve projekte, u kojima treba osigurati investitore koji ulažu nekoliko milijardi eura, nije dovoljno biti solidna regionalna komercijalna banka ili revizorska kuća. U takve projekte velikim kapitalom ulaze u svjetskim razmjerima veliki institucionalni investitori, specifična profila i prilično dugoročnog ulagačkog horizonta, kakvima Hrvatska najčeše dosad uopće nije bila u fokusu", priča predstavnik drugog razočaranog kandidata sugerirajući da su takve transakcije, vrijedne 20-ak milijardi kuna, ipak prevelik zalogaj za konzorcij Erste grupe, Deloittea i odvjetničkog im partnera. Pobjednička skupina nije baš bez iskustva u sličnim projektima; navodno imaju iskustvo sudjelovanja u sličnim operacijama u Češkoj i Slovačkoj. No, njihovi konkurenti kažu kako nije isto biti karika u nekoj takvoj priči i voditi je. S obzirom na veličinu i složenost transakcije, a uz pretpostavku da je cilj maksimiziranje vrijednosti i da nam nije svejedno hoće li to biti transakcija od 15, 20 ili možda i više milijarid kuna, ističu, posao savjetnika u ovom slučaju podrazumijeva i 'marketiranje' same zemlje i prodaju konkretne investicijske priče prema investitorima kojima Hrvatska dosad nije bila na ulagačkoj mapi.

Netko tko je, primjerice, fondovima s golemom imovinom (u prvom redu mirovinskim) dosad prodao više takvih projekata koji uključuju i vrhunske specijaliste operatere u području infrastrukture, zasigurno će lakše pridobiti takve ulagače za novo tržište. Povjerenstvo se u vezi s formom tražene dokumentacije pokazalo i veoma strogim pa je tako većina ponuđača morala na popravni zbog načina na koji su bile složene izjave i javnobilježničke ovjere. Koliko su strogi bili u pogledu referenci, evidentno je da se mišljenja razilaze.  Iako su reakcije gubitnika na postupak odabira prilično ogorčene, zasad nitko ne nagovještava da namjerava uložiti žalbu, a neki su cijelu priču iščitali i na način da Vlada više nije tako čvrsto i ozbiljno prionula dovesti je do kraja. Međutim, radi se od transakciji koja bi razinu javnog duga Hrvatske, negdje u rujnu ili tijekom jeseni 2013., jednokratno trebala srezati između 10 i 15 posto.