Tvrtka Prvo plinarsko društvo (PPD) je posljednjih godina postala jedna od ozbiljnijih igrača na hrvatskom energetskom tržištu. Tvrtka je u velikom investicijskom zamahu, a njihov najznačajniji projekt je ulaganje u skladišne kapacitete u Luci Ploče. 

Kakva je trenutno situacija na hrvatskom plinskom tržištu te kakve planove ima PPD u narednom razdoblju, razgovarali smo s Damirom Spudićem, članom Uprave PPD 
grupe.

U tijeku je vaša značajna investicija u Luci Ploče. O kakvom projektu se tu zapravo radi i kako ste se odlučili na to?
Investicija u Luci Ploče odnosi se na izgradnju skladišnih kapaciteta za UNP i ostale naftne proizvode, odnosno riječ je o investiciji u energetsku infrastrukturu. Razlog ulaska u ovaj projekt je, osim razvojnog potencijala projekta, i izvrsna geostrateška pozicija luke. Izgradnja terminala omogućava dobavu UNP-a i ostalih naftnih proizvoda morskim putem, a ojačava sigurnost opskrbe i potencijal tržišta. Vjerujemo da će razvoj tog projekta pozitivno djelovati na tržište regije.

Činjenica je da potrošnja plina posljednjih godina pada. Imaju li veliki infrastrukturni projekti ekonomskog opravdanja u takvim tržišnim uvjetima?
Investicije u energetsku infrastrukturu ne bi trebalo promatrati isključivo iz konteksta isplativosti. Treba uzeti u obzir i druge čimbenike koji su vrlo bitni za energetiku poput sigurnosti opskrbe, diversifikacija dobavnih pravaca energenata, povećanje kapaciteta kao i regionalni utjecaj. Zbog svega navedenoga smatramo da su investicije u energetiku uvijek dobrodošle i da pridonose strateškom pozicioniranju na tržištu, ne samo investitora nego i zemlje u kojoj se investira.

Kako gledate na mogućnost realizacije projekta LNG terminala na Krku?
U kontekstu prethodno navedenoga podržavamo sve investicije u energetsku infrastrukturu koje će doprinijeti postizanju energetske stabilnosti i neovisnosti tržišta RH. Trenutno tržišne brojke ne idu u prolog LNG terminala na Krku. Međutim, taj projekt treba promatrati najviše sa aspekta sigurnosti opskrbe i diversifikacije dobave za cijelu širu regiju i kao takav treba predvidjeti sudjelovanje svih država koje će imati benefite od terminala, u financiranju projekta, a time o podjeli rizika. Treba napomenuti da investicija u terminal nije jedina koja se treba izvršiti, Naprimjer, jednu od značajnijih investicija treba izvesti Operator transportnog sustava, a odnosi se na izgradnju evakuacijskog plinovoda koji treba kapacitetima terminala omogućiti transport plina do Mađarske.

Koje aspekte treba zadovoljiti ne bi li LNG terminal na Krku bio isplativ?
Kao što sam rekao ovaj projekt treba sagledati iz perspektive sigurnosti opskrbe i diversifikacije dobave. Osim nabavne cijene pline, troška izvoznog terminala, troška morskog transporta, troška ulaznog terminala, treba voditi računa i o trošku tranzitnog transporta kroz cjevovode kojima plin dolazi do željenih destinacija. Što je dalja destinacija trošak je veći. Bilo bi dobro da se za plin iz LNG terminala na Krku napravi poseban model tranzitnih tarifa.

Može li LNG dugoročno biti konkurentan plinu uvezenom putem cjevovoda?
Cijena plina o kojoj razgovaramo nije samo cijena molekula. Unutar cijene plina najveći dio sudjeluju troškovi infrastrukture i logistike. Dugoročnu usporedbu LNG-a i plina iz cjevovoda treba sagledavati kroz trend budućih kretanja troškova infrastrukture i logistike, što je u ovome trenutku teško predvidjeti.

Kako će dolazak LNG-ja utjecati na cijene lokalno proizvedenog plina (sjeverni Jadran/Ina)?
Smatram, da svaka novo izgrađena infrastruktura koja donosi pristup novom pravcu dobave, na tržište može utjecati samo pozitivno.