Sredinom osamdesetih nekoliko je mladića sjedilo u zagrebačkom klubu Saloon i molilo jednog poznanika da ih upozna s Alkom Vuicom. Htjeli su osnovati bend, a ona im je trebala pisati pjesme. Ideja nije realizirana, bend je zauvijek ostao u fazi planiranja, a “nadobudni” klinci, među kojima je bio i Emil Tedeschi, danas predsjednik Uprave Atlantic grupe i njezin suvlasnik, krenuli su u druge projekte.

Da je bilo drukčije, Zagreb bi tada imao bend više, no Hrvatska sada ne bi imala kompaniju koja je ljetos, u konkurenciji čak 55 zainteresiranih ulagača, za 382 milijuna eura kupila najveću slovensku prehrambenu kompaniju – Drogu Kolinsku. Tedeschi, u Splitu rođeni potomak korčulanskih trgovaca, odvažio se na akviziciju iako i sam tvrdi da kriza još nije dosegla vrhunac. Dodamo li tome 86 milijuna kuna koliko je Badelu 1862 platio punionicu Kalničke vode, gdje se puni Atlanticova Cedevita GO!, ukupna svota Tedeschijevih ovogodišnjih akvizicija penje se na oko 400 milijuna eura. Ne svira u bendu, nije završio fakultet, ali vodi snažnu kompaniju koja u Hrvatskoj ostvaruje svega trećinu, a u regiji polovicu svojih prihoda, s vlastitim tvornicama u Izoli, Rogaškoj Slatini, Beogradu, Hadžićima…

Nepoželjan u Podravci
Karijeru je započeo u Italiji, točnije u Milanu, gdje ga je pozvao otac, Svetozar Tedeschi. Tamo je bio menadžer Meteor Holdinga, velikog trgovca papirom, sve dok ga nisu poslali u Zagreb da otvori njihovo predstavništvo u netom osamostaljenoj Hrvatskoj. Slijedom okolnosti kompanija uskoro propada, Tedeschi ostaje bez posla i 1991., sa svega 24 godine, osniva Atlantic. Trguje papirom, ali distribuira razne svjetske brendove. Prvi veliki uspjeh bio je Wrigley – hrvatsko je tržište danas među tri vodeća po potrošnji te žvakaće gume u svijetu. Snažno se širi prema prehrani i kozmetici, preuzima distribuciju brendova Ferrero, Johnson & Johnson, Hipp, Durex, a upravo ovih dana dobio je regionalnu distribuciju Red Bulla. Nakon što je postao vodeći regionalni distributer robe široke potrošnje, balkanske je brendove jednostavno kupio. Započeo je 2001. kada je od Plive uzeo Cedevitu. Razvio je proizvod, Cedevita se počela nuditi u kafićima, za brzu uporabu osmišljena je varijanta Cedevita GO! te se napitak u prahu prodaje zajedno s bočicom vode. Potom kupuje Nevu, Zagrebački melem i njemački Haleko (današnji Multipower), vodećega europskog proizvođača hrane za sportaše, te osniva Farmaciju, najveći domaći privatni lanac ljekarni. Kao što je tvrtku Cedevita preuzeo iako nije bila manja od Atlantica, tako je i sada manja riba progutala veću – Atlantic grupa ima 1800 zaposlenih i godišnji prihod od 2,2 milijarde kuna, a Droga Kolinska 2540 zaposlenih i prihod od 2,4 milijarde kuna. Prethodno je Atlantic pokušao progutati i cijeloga kita, odnosno Podravku, koja je po prihodima i imovini dvostruko, a po broju zaposlenih od njega četverostruko veća. To mu nije dopušteno, možda zato što je najavio da će kompaniju očistiti od politike, što je HSS-u zazvučalo blasfemično. I dok je Tedeschi javno najavljivao pohod na Koprivnicu, izazvavši prosvjede i otvorene prijetnje lokalne pravaške zajednice, u tišini je pripremio teren za osvajanje Droga Kolinske.

Nakon dovršetka integracije sa slovenskom akvizicijom Tedeschi je u Hrvatskoj zauzeo čvrsto drugo mjesto u svojoj branši, odmah nakon Ivice Todorića. Iako priznaje da je Atlantic i dalje sedam do osam puta manji od Agrokora, Tedeschijeva kompanija ima i nekih prednosti. Kao što i sam ističe u intervjuima: “Nisam nikada ništa kupio od države i njezinih tvrtki, država mi nikada nije bila ni kupac ni dobavljač”. Iako je darovao predsjedničku kampanju Ive Josipovića, umjesto političkih stranaka radije sponzorira sportaše, glazbenike i filmske festivale. Početkom devedesetih Tedeschi je pokrenuo oporbeni Novi Danas koji je brzo propao jer su mu prema naputku HDZ-a otkazali i distribucija i tiskara. Sada ne kontrolira tiskane medije niti, za razliku od Agrokora, njihovu distribuciju. Ističe da je uvijek poslovao samo s privatnim tvrtkama, i to po cijeloj Europi, od Engleske do Makedonije.

Ipak bez mrlje
Doduše, Feral Tribune je 1995. objavio razgovor s Tihomirom Vukovićem, direktorom sinjske Trgosirovine, koji je optužio Tedeschija i još troje ljudi da su početkom rata prebacili nekoliko milijuna njemačkih maraka na račun Tedeschijeva Meteor Papera. Sud ih je 2001. oslobodio optužnice, a žalba je izostala jer općinski državni odvjetnik u Sinju nije na vrijeme preuzeo presudu. Time je slučaj zaključen, čime je unaprijed otklonjena potencijalna mrlja u Tedeschijevoj biografiji. Uspjeh kompanije koju je stvorio daje mu pravo da i drugima drži lekcije pa se obrušava na razne devijacije. Otprilike kao što je Stjepan Mesić za svog mandata Hrvatima stalno ponavljao katkad banalne činjenice o demokraciji, tako i Tedeschi kritikama pokušava drugima otvoriti oči i upozoriti na sve loše u domaćem gospodarstvu.

Oštar na jeziku
I prije nego što se vlast odlučila pozabaviti poslovanjem državnih kompanija, zbog rasipnosti je prozivao HEP. Negodovao je i zbog previše korisnika državne pomoći. “Takve brojke strašne su za siromašno hrvatsko društvo”, rekao je, ali nježniji nije bio ni prema sudionicima tržišta kapitala. Obrušio se na poljoprivredu i brodogradnju, zamjera što se proračunski novac ulaže “bez jasnog roka za preobrazbu poslovnog modela koji će ih učiniti samoodrživim”. Također se buni zbog načina plaćanje sustava turističkih zajednica i na naknade Hrvatskim šumama, “koje bi trebale biti perjanica jer upravljaju golemim potencijalom”. Nedavno je Financial Times Hrvatsku nazvao ekonomskim ljenjivcem, a kao primjer kompanije koja “snažnom ekspanzijom prkosi hrvatskim ekonomskim kretanjima” ističe Atlantic grupu, nazivajući je “predvodnikom gospodarske reintegracije razbijenog tržišta Jugoslavije”. Kupnjom Droge Kolinske Tedeschi je postao vlasnik nekoliko tvornica u Sloveniji, ali i Srbiji gdje ta slovenska kompanija ostvaruje većinu svojih prihoda. S njima je dobio i jake regionalne brendove, poznate još iz doba socijalizma, kao što su Cockta, Smoki ili Donat Mg, i integrirao ih s Atlanticovim brendovima koji su, uz izuzetak Cedevite, mahom stvoreni na slobodnom tržištu – Dietpharm, Multipower, Montana. “Presretan sam jer nisam kupio Podravku, jer za razliku od nje Droga Kolinska je dijelom već restrukturirana, profitabilnija je i perspektivnija”, poručio je Tedeschi možda baš hrvatskim političarima. Šteta što nema afiniteta pridružiti im se jer je dokazao da kompaniju znalački stalno restrukturira, zato ga kriza i nije zaskočila. Netko poput Tedeschija bio bi poželjan među liderima zemlje kojoj su, kako kaže, nužni bolni rezovi.

‘Partijanje’ mu je draže od lova na muflone

Isprepletanje s Todorićem
U maloj državi poput Hrvatske putovi uspješnijih poduzetnika neizostavno se prepleću, pa su tako Atlantic grupa i Agrokor suvlasnici RTL-a. Također je Tedeschi uzeo u najam lovište Pelegrin na Hvaru, koje je nekoć držao Agrokor. Za razliku od lovca Todorića, koji ne mari za hedonizam, mlađi Tedeschi se posjedom ne služi za lov na muflone, već u ljetnikovcu Parija organizira zabave za svoje društvo. Lani ih se skupilo oko 200, svirao im je nekoć poznati britanski bend ABC, a nakon njih glazbu je puštao Tedeschi, koji se povremeno služi umjetničkim imenom SMS Deutsch. Pozove li vas na hvarski tulum, ne morate brinuti o prijevozu, za vas će prema potrebi organizirati prijevoz kopnom ili morem. U intervjuu za Playboy Tedeschi je priznao da mu je uzor Richard Branson, osnivač Virgina: “U poslu je uspješan, a pritom se fantastično zabavlja.” Nikada nije glumio da voli cjelodnevni rad, rekreativno igra košarku, sponzorira KK “Cedevitu”. Svakodnevno preslušava nove CD-ove, a kad nije uspio osnovati bend, angažirao se u pomaganju benda Pips, Chips & Videoclips za koji je vanjski član, odnosno mecena.

Partner EBRD

Dokapitalizacija
Nakon dokapitalizacije provedene u srpnju ove godine drugi najveći vlasnik Atlantic grupe postao je EBRD sa 8,53 posto.

Tedeschi zadržao kontrolu
Emil Tedeschi je ostao većinski vlasnik kompanije sa 50,2 posto dionica. Njegova sestra Lada Tedeschi Fiorio ima 5,79 posto, njemački DEG 8,49 posto, a Raiffeisen obvezni mirovinski fond ima 7,94 posto. Menadžmentu kompanije je omogućen otkup 1,50 posto, a preostalih 17,5 posto je od 2007. na slobodnom tržištu Zagrebačke burze.