Zakonodavstvo EU ne poznaje pravila po kojima se administrativnim potezima mogu limitirati menadžerske plaće u privatnom sektoru. To bi bilo suprotno načelu slobodnog poduzetništva, kažu za Poslovni dnevnik pravni stručnjaci koji s tog aspekta kritiziraju najnoviji zahtjev sindikata da se plaće svih menadžera, bez razlike po pitanju vlasnika kompanija za koje menadžeri rade, ograniče na deset prosječnih radničkih plaća.

S takvom uravnilovkom ne slaže se ni potpredsjednik Hrvatske udruge ceritificiranih članova Nadzornih odbora Darko Tipurić koji je i dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ali pri tome tvrdi da je potrebno uvesti red u menadžerske plaće u državnom sektoru, te navodi da to nije posao Sabora nego Vlade. “Vlada bi morala ograničiti iznos najviših plaća menadžera onih državnih poduzeća koja imaju poziciju monopilista, te u društvima kapitala u kojima država ima natpolovični udjel”, smatra Tipurić. Nakon što su sindikati pokrenuli pitanje obračuna s visokim manadžerskim primanjima pozivajući se na slična zbivanja u nekim zemljama EU, loptica je prebačena na Vladu, koja se zasad ne izjašnjava. Tipurić ocjenjuje da bi se u Vladi trebalo žurno pokrenuti pitanje definiranja kriterija i pravila nagrađivanja rada menadžera u državnom sektoru. “Bila bi katastrofa da se pod pritiskom sindikalne borbe protiv rastuće inflacije Vlada okrene u smjeru ograničavanja plaća menadžera u privatnom sektoru. To bi značilo negiranje slobodnog tržišta i zakonske uloge nadzornih odbora u privatnim kompanijama u kojima predstavnici privatnih investitora imenuju menadžere i određuju kroz menadžerski ugovor cijenu njihova rada”, ističe Tipurić. Razlike u tržišnim pozicijama državnih i privatnih tvrtki mogle bi pravno gledajući dovesti do različitog tretmana menadžerskih primanja. Kad se radi o državnim poduzećima i poduzećima koji imaju neki od oblika monopola, bilo prirodni ili izvedeni koji se temelji na utjecaju države, pravno je moguće uspostaviti sustav kontrole menadžerskih plaća. Kako kod njih ne djeluju tržišni mehanizmi, menadžeri državnih kompanija imaju razloga za bojazan da bi mogli ostati bez dijela primanja. Nameću se i pitanja kako izbjeći rizik od toga da najbolji menadžeri napuste državni sektor, te eventualne naknade štete pretrpljene zbog nezakonitih promjena menadžerskih ugovora.