Pokazatelji industrijske proizvodnje u Hrvatskoj ove su godine izvor izrazito loših vijesti. Nisu to promijenili ni podaci za srpanj, a to nije dobar vjesnik ni za kretanja ukupne ekonomske aktivnosti u trećem kvartalu. Prema Državnom zavodu za statistiku, ukupni je obujam proizvodnje bio jedan posto veći nego mjesec prije, ali ne kao rezultat rasta proizvodnje u dominantnoj prerađivačkoj industriji (gotovo 90 posto ukupne industrije) već mjesečnog rasta u kategoriji opskrbe električnom energijom i plinom i klimatizacije.

Na godišnjoj razini, kao i niz mjeseci prije, srpanj bilježi osjetan pad. Proizvodnja je niža 5,5 posto nego u istom lanjskom mjesecu, a kumulativni pad u ovog godini je nakon polugodišnjih minus 6,2 s krajem srpnja tek simbolično ublažen – na 6,1 posto. Silazni niz je već podugačak a dio analitičara stoga nerijetko govori o “slobodnom padu” industrije.I broj zaposlenih u industriji bilježi popriličan pad; u godinu dana smanjio se 4,4 posto. No, tempo pada proizvodnje ove je godine brži od pada broja zaposlenih, a posljedica toga je (za razliku od prošle godine) pad proizvodnosti. U prvih sedam mjeseci proizvodnost rada u industriji pala je 2,5 posto. Problem konkurentnosti (i) domaće industrije očito se produbljuje. To su sugerirali i nedavno objavljeni podaci o poslovanju poduzetnika iz nefinancijskog sektora u prvih pola godine. Prema podacima Fine, višak prihoda nad rashodima ove je godine bio upola manji od bruto dobiti poduzetnika u lanjskom prvom polugodištu. Za razliku od ukupnih prihoda koji su oslabili oko jedan posto, ukupni su rashodi porasli nešto više od dva posto. Imajući sve to u vidu, procjenjuje se da je ove godine hrvatska konkurentnost mjerena tzv. jediničnim troškom rada pala između 3 i 4 posto, odnosno nešto više od pada proizvodnosti same industrije. To brine i više od dosadašnjeg ovogodišnjeg rezultata. Zrinka Živković Matijević, analitičarka Raiffeisen banke, uz staru boljku nepovoljne strukture industrijske proizvodnje, s prevladavajućim radno i resursno intenzivnim djelatnostima, navodi kombinaciju triju glavnih razloga padajućem trendu. Uz slabljenje domaće potražnje (pad privatne potrošnje, investicija) i pad inozemne uslijed recesije na glavnim nam izvoznim tržištima, na razinu proizvodnje bitno utječu i restrukturiranja te poremećaji proizvodnje u nekoliko velikih industrijskih sustava poput sisačke i splitke željezare, Diokija, Petrokemije, TLM-a.

Tako su, primjerice, proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda u sedam mjeseci ove godine manji 16 posto nego lani, s tim da je u srpnju godišnji pad (prema lanjskom srpnju) kod tih proizvoda dosegnuo čak 41 posto. Proizvodnja metala u sedam ovogodišnjih mjeseci od lanjske je manja čak 22,4 posto, a u srpanju je pad bio i dublji (28 posto). Iz slike u srpnju su pozitivno iskakali primjerice, farmaceutski proizvodi kojih je proizvedeno 53 posto više nego u lanjskom srpnju, te rafinirani naftni proizvodi kod kojih je porast proizvodnje bio 44 posto veći nego u istom mjesecu prošle godine. No, dok su farmaceutski proizvodi kategorija koja i kumulativno ove godine bilježi solidnih 5,3 posto rasta u odnosu na 2011., kod naftnih derivata polugodišnji skor u konačnici ipak odražava utjecaj recesije na potrošnju goriva. Proizvodnja u sedam mjeseci im je 3,2 posto manja nego lani, a velike mjesečne oscilacije pripisuju se sezonskim kretanjima proizvodnje Ininih rafinerija. Inače, u prvoj polovici godine solidan porast bilježi se i u proizvodnji duhanskih proizvoda, proizvodnja prehrambenih proizvoda i pića više-manje stragnira, a pozitivan predznak bilježi se i u kategoriji popravaka strojeva. Lista padajućih djelatnosti znatno je duža.