Struka i pacijenti podijeljeni su oko pitanja mogu li ljekarnici preuzeti dio zdravstvene skrbi o pacijentima oboljelima od kroničnih nezaraznih bolesti i praćenje propisane terapije, kako to ovih dana najavljuju iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

Dok iz Ministarstva zdravlja poručuju da je "cijeli projekt još u ranoj fazi" pa ga ne mogu komentirati, predsjednik Hrvatske liječničke komore Hrvoje Minigo začuđen je što njih dosad nitko nije konzultirao, već su o inicijativi ravnatelja HZZO-a Siniše Varge doznali iz medija.

Minigo smatra kako je to još jedan pokušaj rješavanja problema nedostatka liječnika u Hrvatskoj i smanjivanja troškova zdravstva, i to tako da se odgovornost s jedne struke prebacuje se na drugu – onu s nižim stupnjem obrazovanja.

Obje profesije, liječništvo i ljekarništvo, regulirane su zakonima, a ljekarnička djelatnost definirana je kao osiguranje opskrbe i izrade lijekova.

Ako se želi proširiti njihova djelatnost, primjerice s cijepljenjem, potrebni su dodatna edukacija i izmjene zakona, što zahtijeva prethodnu javnu raspravu u koju bi bile uključene sve zainteresirane strane, pogotovo pacijenti koji bi na to morali pristati, kaže Minigo.

On ističe da ljekarnici nipošto ne smiju određivati terapije, a Liječnička komora mora biti uključena u bilo kakve promjene.

Iz Hrvatske ljekarničke komore, s kojom HZZO pregovora o mogućnostima širenja djelatnosti, ističu da je poanta u suradnji s liječnicima na dobrobit pacijenata, te da oni ne žele ulaziti u poslove liječnika niti ih kontrolirati.

Odbacuju pritom optužbe Vladimira Trklulje, profesora farmakologije na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, da "farmaceuti-ljekarnici ne znaju gotovo ništa o uzrocima, posljedicama, tijeku i liječenju bolesti", te da bi za posao koji im HZZO želi prepustiti mogli biti spremni tek za petnaest do dvadeset godina.

Tihana Govorčinović, stručna suradnica Ljekarničke komore, kaže da Trkulja očito nije upoznat s kurikulumom Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, kao ni s edukacijom farmaceuta koja uključuje specijalizaciju iz kliničke farmacije.

Širenje djelatnosti ljekarnika predlaže se kako bi se rasteretili liječnici primarne zdravstvene zaštite, od čega bi najviše profitirali pacijenti koji više ne bi morali čekati u redu za utvrđivanje povišenog tlaka ili šećera u krvi.

Farmaceuti bi mogli sudjelovati i u ranom otkrivanju bolesti, što bi značajno smanjilo troškove liječenja, kaže Govorčinović navodeći primjer dijabetičara, čiji je broj u Hrvatskoj već nadmašio 200.000, a procjenjuje se da još toliko građana ne zna da ima povišen šećer.

Da bi farmaceuti mogli rasteretiti liječnike primarne medicine slaže se i Mario Malnar iz KoHOMA-a (Koordinacije hrvatske obiteljske medicine), koji je "apsolutno za to" da ljekarnici budu dodatna pomoć obiteljskim liječnicima.

"Umjesto da budu samo trgovci, ljekarnici bi mogli pomoći u dugoročnim terapijama, praćenju nuspojava lijekova te određivanju najmanje nužne terapije", smatra Malnar. Upozorava da su liječnici obiteljske medicine često preopterećeni jer im pacijenti nepotrebno dolaze, čak i u slučaju bolesti koje su samoizlječive, poput viroze ili gripe.

Mi smo jedina zemlja u Europi u kojoj se gripa liječi na Klinici za infektivne bolesti. Ljekarnici bi tu mogli značajno pomoći i dati pacijentima lijek i uputiti ih na mirovanje, jer to su bolesti zbog kojih, ako nema komplikacija, nema potrebe ići liječniku,

Predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata Đula Rušinović-Sunara kaže da proširena ljekarnička djelatnost funkcionira u onim europskim zemljama u kojima su liječnici dobro plaćeni. No, nije joj jasno zašto bi se kod nas uzimao novac liječnicima, da bi se njihov posao prepuštao farmaceutima, kojima bi se za to plaćala dodatna edukacija.

Ako se to radi zbog manjka liječnika, treba biti jasno da je manjak liječnika stvoren tako što ih se nije plaćalo. Liječnike izvozimo i tjeramo da odu u inozemstvo, a sada ćemo plaćati farmaceutima da obavljaju njihov posao, kaže Rušinović-Sunara.