Prvi efekti zakonskog rješenja za konverziju kredita vezanih uz švicarski franak  za  banke  pokazali  su  se  u njihovim devetomjesečnim izvješćima.

Knjiženje  procijenjenog  troška konverzije, odnosno izdvajanje rezervacija za  gubitke  po  toj  osnovi  progutalo  je 1,4 milijarde kuna polugodišnje dobiti,  nekoliko stotina milijuna kuna operativne dobiti trećega kvartala, a u konačnici je iskazan gubitak od 4,5 milijardi. Prema podacima banaka za deseti  mjesec, taj je gubitak zahvaljujući pozitivnom operativnom rezutatu ublažen  za  oko  200  milijuna  kuna.  Međutim,  zanimljiviji  od  toga je listopadski  pad  aktive banaka za čak pet milijardi kuna, sa 415 na na 410 milijardi,  to  prije  što  je  on  u  dobroj mjeri rezultat transakcija na relaciji  sa  stranim  vlasnicima. Iz podataka o promjenama stanja njihovih depozita  i kredita ovdašnjim bankama te onih o plasmanima hrvatskih banaka matičnim bankama, proizlazi da se u mjesec dana inozemnim vlasnicima odlilo
ukupno  oko 7,5 milijardi kuna, odnosno oko šest milijardi ima li se u vidu da  su istodobno i depoziti kod većinskih vlasnika smanjeni, i to sa 4,5 na 2,9 milijardi kuna.

Spomenuti  se tokovi dijelom sigurno mogu pripisati nuspojavama “slučaja franak”,  odnosno  postepenom  rješavanju  aranžmana i obveza vezanih uz te plasmane.  Time  se,  primjerice,  može objasniti zatvaranje dijela kredita matičnih  banaka  ovdašnjim  bankama; stanje tih kredita smanjeno je za 1,7 milijardi,  sa 10,9 na 9,2 milijarde. Istodobno, iz hrvatskih su podružnica tijekom listopada vlasnici povukli oko 1,9 milijardi kuna depozita, koji su tako  pali sa 21,9 na 20 milijardi kuna. Ono, međutim, što najviše strši je nagli  skok  kredita  domaćih banaka inovlasnicima. Još krajem rujna oni su bili  na  892  milijuna,  a  s  krajem  listopada  kreditni plasmani banaka inozemnim  vlasnicima  više  su  nego upeterostručeni; dosegnuli su čak 4,8 milijardi kuna.  

To je ujedno i razlog što je u odnosu na rujan na razini sustava zabilježen porast ukupnih plasmana banaka za oko dvije milijarde, na 250,5 milijardi kuna. Jer, krediti svim domaćim sektorima (države, poduzeća, stanovništva) i u listopadu su bili u znaku pada. 

Toliki skok kreditnih plasmana inozemnim maticama zasad nema jednoznačnih tumačenja ni u redovima banaka. Je li on objašnjiv tek viškovima likvidnosti i manjkom domaće potražnje, jesu li neke banke s maticama ušle u kratkoročne repo kredite s ciljem ostvarenja pozitivne kamate ili su posrijedi knjigovodstveno motivirani aranžmani, teško je reći. 

Ali barem u pogledu nastavka razduživanja prema matičnim bankama za bankare nema iznenađenja. Danas taj proces svakako ima veze s modelom konverzije. 

“S računovodstvenog aspekta banke su formirale rezervacije koje se preko rezultata poslovanja prenose na smanjenje kapitala. No, s aspekta likvidnosti još zapravo nije došlo do odljeva. On će se realizirati kod provedbe same konverzije. U međuvremeu su pak povećane pozicije prema institucijama s kojima su otvorene obveze u franku. A to znači i da će se vratiti na normalu nakon završetka procesa konverzije”, objašnjava Anton Starčević, glavni ekonomist Raiffeisen banke. 

Financijaš druge banke iz reda najvećih također kaže kako su podaci o kreditima i obvezama prema “majkama” posljedica djelomičnog zatvaranja CHF pozicija u bilanci. “Dakle, franak izlazi iz aktive, pretvara se u eure, a niz knjiženja zbog zatvaranja valutnih “swapova” kojima je cijela konstrukcija bila poduprta odvija se u suprotnom smjeru. Cijeli proces konverzije kroz brojke će biti na razini stanja tih kredita koji se iz CHF-a pretvaraju u euro (potencijalno oko 22 milijarde kuna), a piramida knjiženja izvanbilančnih stavki odlazi u prošlost”, objašnjava naš drugi sugovornik. S tim u vezi valja primijetiti da je, prema agregiranim podacima banaka koje objedinjeno objavljuje HNB, stanja “swap” ugovora u listopadu okopnilo za oko milijardu kuna, sa 77,8 na 76,9 milijardi. I kod drugih najzastupljenijih financijskih izvedenica zabilježen je osjetan pad, sa 8,1 na 5,4 milijarde kuna.

Kako god bilo, proces razduživanja banaka prema inozemnim vlasnicima samo je dodatno potaknut “slučajem franak”, a jednako tako kreditna aktivnost na domaćem tržištu i dalje je u znaku razduživanja. Krediti središnjoj državi, izraženo u kunama, u listopadu su pali za oko pola milijarde kuna, na 38,8 milijardi. Po približno pola milijarde kuna okopnili su i krediti javnim poduzećima (sa 20 na 19,6 mlrd.) te privatnim kompanijama (sa 65,3 na 64,8 mlrd.). Stanje zaduženosti građana također je i dalje u padu, s tim da je njihova zaduženost po stambenim kreditima u listopadu smanjena (u kunama) za oko 300 milijuna, na 57 milijardi, dok su nenamjenski gotovinski krediti ostali na oko 36,7 
milijardi.