Spajanjem psihijatrijskih bolnica Jankomir i Vrapče, Zagreb bi dobio hospicij i bolnicu b tipa

Hrvatska 24.5.2011. 22:00 Andreja Šantek (VLM)

Trendovi pokazuju smanjenje potrebe za psihijatrijskim krevetima, a povećanu potrebu za skrbi o dementnim pacijentima

Spajanjem zagrebačkih bolnica koje je prošle godine provelo Ministarstvo zdravstva, Psihijatrijskoj bolnici Vrapče pripojene su psihijatrijske bolnice Sv. Ivan u Jankomiru i Psihijatrijska bolnica za djecu Kukuljevićeva. Ukupni mjesečni proračun ovih bolnica iznosi 14,878 milijuna kuna, a zajednički imaju 1410 kreveta od čega 1247 kroničnih kreveta. Pripajanje bolnica provedeno je samo na nivou financiranja pa se Jankomir i Kukuljevićeva financiraju preko rčuna bolnice Vrapče, a svaka bolnica zadržala je svoju upravu jer se vlasnik, Grad Zagreb. protivi ovakvom načinu spajanja. Grad je podnio i Ustavnu tužbu te se očekuje konačna presuda.

Ravnatelj bolnice Vrapče Vlado Jukić kaže kako spajanje može biti dobro kada su u pitanju bolnice Jankomir i Vrapče. Dobrim planiranjem Zagreb bi mogao dobiti jednu psihijatrijsku bolnicu i bolnicu b tipa i hospicij koja danas ne postoji u Zagrebu, a potreba za smještajem bolesnika u takve ustanove je izuzetno velika. Također smatra kako bi trebalo organizirati psihijatriju u zajednici prema pravilima struke što bi bitno smanjilo broj potrebnih kreveta. Prema njegovoj procjeni, broj psihijatrijskih bolničkih kreveta trebao bi biti sveden sa sadašnjih 1400 na 500 do 600.“Mislim da je vrijeme za reformu bolničkog psihijatrijskog sustava kada su u pitanju bolnički kreveti i da se njihov broj uskladi s potrebama i modernim tendencijama u svijetu. Nigdje u svijetu nema primjera da su dvije ovako velike bolnice jedna do druge na svega kilometar udaljenosti. Uz to, u svijetu se broj psihijatrijskih kreveta smanjuje, a primjer je i Colorado gdje su 1963. godine imali 6000 psihijatrijskih kreveta, a danas ih imaju svega 700”, kaže Jukić. Kaže kako je broj kreveta u Hrvatskoj manji za 500 u odnosu na 1991. godinu kada je počelo razdruživanje bivše države.

Smanjiti broj kreveta
No, isto tako treba znati, kaže, da se prije rata u hrvatskim psihijatrijskim bolnicama liječio velik broj pacijenata iz drugih republika. Danas tih pacijenata nema, dodaje Jukić, a broj kreveta je ostao gotovo isti. “Logika nam govori da se trebamo prilagođavati iako, nije lako napraviti velike poteze, ljudi su u strahu da ne izgube posao. No, mudrim potezom trebamo preduhitriti činjenicu koja je neupitna - da za 5 do 10 godina neće biti potrebe za tolikim brojem kreveta u Zagrebu kao što je sada”, kaže Jukić i dodaje kako već zadnjih deset godina prate tendenciju pada broja hospitalizacija u Zagrebu.

Psihogerijatrijski bolesnici
“Iako su oboljeli od shizofrenije tradiocionalno ‘stanovnici’ psihijatrijskih bolnica, zadnjih 10, 15 godina se na tom području dogodila strahovita promjena. Dobili smo desetak novih lijekova tzv. atipičnih antipsihotika koji su jednako efikasni ili učinkovitiji od starih, ali je njihova prednost da ne izazivaju nuspojave pa ih pacijenti ne odbijaju i ne bacaju kao što je to bilo prije. Bolesnici su postali suradljivi i zbog toga rijeđe dolazi do ponovnog vraćanja bolesti zbog koje je potrebna hospitalizacija. Primjerice, u bolnici Vrapče je 2000. godine bilo između 29 i 30 posto pacijenata koji su se primali i otpuštali kao oboljeli od shizofrenije, a sada je taj broj negdje oko 19 posto”, objašnjava Jukić. S druge strane, kaže, posljednjih 10 godina veliki broj kreveta, oko osam posto, u psihijatrijskim ustanovama zauzimaju oboljeli od PTSP-a što ocjenjuje kao nelogičnu situaciju koja nije niti medicinski niti psihijatrijski indicirana. Smatra kako je problem u administraciji kojoj oboljeli od PTSP-a moraju dokazivati bolest otpusnim pismimima kako bi riješili svoj status. U narednih godinu ili dvije, smatra Jukić, riješavanjem statusa oboljelih od PTSP-a značajno će pasti i broj hospitaliziranih zbog te dijagnoze.

No, s druge strane raste broj psihogerijatrijskih bolesnika odnosno starijih osoba koje boluju od demencije. “Životni vijek se produljuje pa ljudi dosegnu demenciju, i njima je potrebna psihijatrijska bolnička skrb. Najveći broj upita imamo upravo za tu kategoriju bolesnika, a ovisno o fazi demencije, možemo dosta toga učiniti. Stoga smatram da će nam takvi kreveti svakako biti potrebni. Budući da u Zagrebu i u Hrvatskoj nema niti jednog hospicija pacijenti se šalju u Marof gdje budu mjesec, dva i nakon toga ponovno nastaju problemi. Pametnom politikom, bez obzira tko će je voditi, spajanjem Vrapča i Jankomira riješit će se nekoliko problema. Prvi problem je riješavanje viška psihijatrijskih kreveta jer ako se to ne riješi za 10 godina se u tim bolnicama više neće imati što raditi, i zaposlenici će ostati na cesti. To treba preduhitriti i dobrim planiranjem pretvoriti dio bolnice Jankomir u psihogerijatrijsku bolnicu, a jednim dijelom u ustanovu hospicijskog tipa. I kada se transformira, za pet godina je ponovno odvojiti od bolnice Vrapče, ali sada kao bolnicu b tipa i hospicij. S druge strane, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu je osnovan centar za hospicijsku medicinu, a vrlo vjerojatno će se uskoro uvesti i kolegij hospicijska medicina, a Jankomir bi bio izvrsna nastavna baza Medicinskog fakulteta koja trenutno ne postoji”, objašnjava Jukić.

Dualne dijagnoze
Kaže kako budućnost psihijatrijskih bolnica nije upitna jer će dvije kategorije bolesnika uvijek trebat hospitalizaciju, a riječ je oboljelima od demencija i shizofrenim bolesnicima. Također psihijatri upozoravaju i na novu kategoriju teških bolesnika koji boluju od psihoza i ovisnosti o drogama. “Prije 20-ak godina kod nas nije bilo pacijenata s tzv. dualnim dijagnozama, no danas je droga postala široko dostupna i to je veliki problem. U SAD-u to postaje tzv. nova kategorija kroničnih bolesnika kojima je potrebna dugoročna skrb”, kaže Jukić.

Novi trendovi

Forenzični pacijenti
Svjetske statistike bilježe i porast forenzičnih pacijenata na koje, primjerice, u Coloradu otpada gotovo 50 posto ukupno oboljelih psihijatrijskih bolesnika. Razlog s jedne strane treba tražiti u pritisku osiguravajućih kuća koje tvrde da su hospitalizacije jako skupe, kaže Jukić, pa traže da one traje što kraće što dovodi do toga da se bolesnici prije otpuštaju iz bolnica i odlaze kući nedovoljno zaliječeni. I u takvom stanju, objašnjava Jukić, počine neko kazneno djelo zbog kojega su neubrojivi i na taj način postaju forenzični pacijenti. Drugi razlog je, smatra, veća stopa nasilja. Forenzični pacijent je onaj koji je počinio kazneno djelo u stanju neubrojivosti zbog čega ne može biti osuđen. No, budući da su opasni po okolinu, a ne mogu biti poslani u zatvor, smješta ih se u bolnicu gdje se svakih šest mjeseci provjerava je li opasnost smanjena i mora li pacijent i dalje biti u bolnici ili može biti otpušten. Jukić kaže kako se i u Hrvatskoj može očekivati porast broja forenzičnih pacijenata.

  1. Ključne riječi
  2. reforma zdravstva u RH
  3. Psihijatrijska bolnica Vrapče

Samo registrirani korisnici mogu komentirati

Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje!

Prijavi se ovdje!

Povratak na vrh