Unatoč recesiji, dio hrvatskih zaštitarskih tvrtki posluje puno bolje nego prije par godina. Najveći u branši, zagrebački Sokol Marić, u četiri je godine (2006.- 2010.) povećao prihode sa 31,8 na čak 46,4 milijuna eura. Broj zaposlenih povećan je sa 2812 na 3533, a lanjska dobit nakon oporezivanja bila je veća od tri milijuna eura.

Istodobno, većini konkurencije zadnjih je godina prihod tek neznatno porastao. Sudeći po referentnim listama korisnika usluga tjelesne i tehničke zaštite te pratnje vrijednosti, objavljenoj na web stranici Sokol Marića, ta tvrtka radi s nizom velikih kompanija – Konzum, HT, Ingra, OMV, Tifon, kao i s desetak banaka.

Poznavatelji prilika u zaštitarstvu kažu da Sokol Marić dobro radi svoj posao, ali upozoravaju da dobiva poslove s doslovce svim najvećim kompanijama i institucijama u državnom vlasništvu – Fina, Hrvatska pošta, Croatia osiguranje, Hrvatska lutrija, HEP, HAC, HPB, AUDIO, Janaf, HZMO, INA. Dok je u Fini imao monopol, samo iz tog izvora dobivao je i do 90 milijuna kuna godišnje. Ugovori s tvrtkama u državnom vlasništvu uglavnom su dobiveni izravnom pogodbom. “Zlatko Marić brzo reagira, kupio je preko 100 blindiranih vozila i time je jedini ispunio uvjete za pojedine natječaje”, objašnjava jedan naš sugovornik, koji inzistira na anonimnosti.

I dok vlasnik Sokol Marića zadovoljno zbraja profit i najavljuje otvaranje zaštitarske tvrtke na Karibima, neke su tvrtke – pravi zaštitarski tigrovi- zadnjih godina još brže rasle. Tako je Bilić – Erić, zaštitarska tvrtka koju se neslužbeno povezuje sa Vinkom Žuljevićem Klicom, od 2006. povećao prihod za 2,5 puta, sa 3,2 na 8,2 milijuna eura, čime se svrstao na četvrto mjesto po uspješnosti. Unosan posao Bilić- Erić ima sa Zagrebačkim holdingom, preko 30 milijuna kuna vrijednim kolačem koji su, nakon prvotnih svađa, podijelili sa Sokol Marićem i tvrtkom V grupa zaštita Darka Vrbanca, prijatelja gradonačelnika Milana Bandića. U toj raspodjeli, Bilić – Erić štiti uglavnom sportske terene, Sokol Marić tvrtke, a Vrbanac – koji je zbog izleta u građevinarstvo umalo propao – lani je dobio posao iz snova, odnosno četiri milijuna kuna za šest mjeseci čuvanja fantomske Sopnice Jelkovec.

U Zagrebu Bilić – Erić drži nekoliko studentskih domova, sportske dvorane (Arena Zagreb, Dom sportova), bazene, teniske terene, potom tvrtke Kamensko, Getro i Euroherc, veleposlanstva Izraela i Slovenije… Lani su imali pola milijuna eura neto dobiti.

Nakon početne nagle ekspanzije, od 2008., Bilić-Erić raste laganijim tempom, kao i većina drugih tvrtki iz sektora. U međuvremenu, na sceni se pojavio još agilniji konkurent- zagrebačka Klemm sigurnost.

Tvrtka koju vodi Josip Klemm, predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, raste po zadivljujućoj stopi od preko 30 posto godišnje, a u boljim godinama prihode su znali i udvostručiti.

U razdoblju od 2006. do 2010. Klemm sigurnost prihode je povećao s jednog na 5,5 milijuna eura. Kako navode na svojim web stranicama, tvrtka je od svog osnutka 2003. “svake poslovne godine udvostručavala broj zaposlenika”. Počelo je s njih 14, već 2006. ih je bilo 68, lani 412, a sada ih je, kako su napisali, “preko 530”.

Poznavatelji prilika kažu da je Klemm dobro organiziran, što nije čudno s obzirom da se tamo zaposlilo nekoliko bivših visokorangiranih policajaca.

Na njihovoj web stranici nema referente liste, ne rade s državom niti s velikim tvrtkama, no zato drže niz manjih lokala. Imaju snažnu redarsku službu u popularnim klubovima na Zrću i u Zagrebu, a iz nekih od njih istisnuli su konkurente iz Bilić-Erića.

Sada, kad se Klemm probio u sam vrh, bit će zanimljivo pratiti može li se i dalje tako naglo širiti. U tom bi slučaju morao ponuditi i usluge koje su zahtjevnije od redarske službe – ili će se vlasnici ipak zadovoljiti sa sadašnjom raspodjelom tržišta, u kojoj su lani imali 1,1 milijuna eura neto dobiti.