Skinute rukavice, Ina i Vrdoljak u plinskom ratu

Autor: Marija Brnić , 17. travanj 2014. u 13:20
Predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott i ministar Ivan Vrdoljak, nekada u dobrim odnosima, danas u otvorenom sukobu/Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL

Javnim otvorenim apelom Ina je i jučer od Vlade zatražila obustavu prodaje njezinog nepovučenog plina u Podzemnom skladištu plina Okoli, tvrdeći da joj se time nanosi gubitak od oko 350 milijuna kuna. Na taj poziv na zaštitu Ine iz Vlade jučer nisu reagirali.

Javnim otvorenim apelom Ina je i jučer od Vlade zatražila obustavu prodaje njezinog nepovučenog plina u Podzemnom skladištu plina Okoli, tvrdeći da joj se time nanosi gubitak od oko 350 milijuna kuna.

Na taj najnoviji poziv na zaštitu Ine iz Vlade jučer nisu reagirali, a nova i zadnja aukcija na kojoj će se Inin, odnosno plin njezine tvrtke Prirodni plin, moći otkupiti po svega 25 posto od početne cijene održat će se danas, kako je i planirano. Na prozivke je, pak, odgovorio nadležni ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, prebacujući lopticu prema Ini i mađarskom Molu. Odgovorni u Ini, tvrdi Vrdoljak, nisu na vrijeme poduzeli potrebne poteze, iz čega proizilazi da Ina sada plaća skupu cijenu neodgovornog upravljanja pod palicom Mola. U prethodna tri kruga aukcije nije bilo zainteresiranih, pa se danas očekuje prodaja jer će se s početne cijene od 2,29 kuna po kubiku sada prodavati po 60 lipa po kubiku.

Natjecat će se korisnici skladišta HEP, PPD, Molova tvrtka MET Croatia Energy Trade i Plinacro, a iz Ine upozoravaju kako je na taj način moguć prijenos novca kojim će Ina biti oštećena na državne ili privatne tvrtke. "Na taj je način PPD ili MET, na primjer, mogu u otvorenom postupku prodaje kupiti plin za manje od 60 lipa po kubičnom metru, dok se istovremeno plin prodaje zagrebačkim kućanstvima za pet puta veći iznos. Ministar gospodarstva uzvraća Ini kalkulacijom kako je posljednjih pet godina njezina domaća proizvodnja plina završavala kod hrvatskih građana po cijeni 2,20 kuna za prostorni metara, dok je s druge strane trošak proizvodnje bio između 50 i 70 lipa. Mađarska proizvodnja prema njegovim podacima kod tamošnjih građana završava, pak, po cijeni nižoj od 60 lipa.  

"To znači da su ovdje pet godina ostvarivali ekstradobit, da bi dosegli cijene koje oni imaju čitavo vrijeme za svoje korisnike", ističe Vrdoljak, koji Ininom vodstvu posebno zamjera što se nije na vrijeme pripremila za istek petogodišnjeg ugovora o skladištenju plina, te što nije dala bolju ponudu za zakup skladišnih kapaciteta. Štoviše, tvrdi da se javila preko Prirodnog plina zatraživši mali zakup i kratki rok, premda je "mogla nastupiti i sama i ozbiljnom prijavom uzeti sve slobodne kapacitete, a privatnim tvrtkama ostaviti mrvice". "Da su nominirali zakup na pet godina i maksimalne kapacitet skladišta, mogli bi zakupiti oko 150 milijuna prostornih metara i time riješiti svoj problem", ističe Vrdoljak. A iz podatka da je slobodne kapacitete boljom ponudom otkupila Molova tvrtka MET, Vrdoljak zaključuje kako iz Ine, pa i njezinih sindikata koji su se jučer oglasili, odgovornost trebaju tražiti od odgovornih u upravi svoje kompanije.

Iz Ine Vladu uvjeravaju i kako im se šteta nanosi nakon zime u kojoj su odgovorno postupili i osigurali veće količine plina za potrošače, a prebacuju i kratak rok za prilagodbu novim uvjetima i regulativi na tržištu plina, kojom se među ostalim, od 1. travnja Prirodoni plin više nije zadužen za opskrbu kućanstava, već državna tvrtka HEP. No, Vrdoljak uzvraća kako je Ina itekako dobro bila upoznata s regulativom i na vrijeme. Pravilnik o zakupu skladišta donesen još 2009., kada je skladište Okoli bio u vlasništvu Ine i od tada je još bio predviđen instrument prodaje nepovučenog plina, podsjeća Vrdoljak, te dodaje kako je ugovor o skladištenju bio sklopljen na pet godina i Ina je dfobro znala da istječe 1. travnja ove godine, a zakon o tržištu plina je stupio na snagu još u ožujku prošle te je njime jasno definirano da će Prirodni plin imati obvezu opskrbe plinom do konca ožujka, a tada nastupa novi operater.

Poznat je i stav Ministarstva gospodarstva, koji je prihvatila i Vlada, da je "opskrbu plinom sigurnije dati HEP-u kao solventnoj i dobro stojećoj tvrtki, nego dosadašnjem gubitašu Prirodnom plinu". Sve je, tvrdi Vrdoljak, u skladu sa zakonima i sa 3. Europskim energetskim paketom. Zasad, dakle, Vlada ne daje "time out" za prodaju plina iz skladišta i odobrenje Ininoj molbi da joj se privremeno dodijele dostatni kapaciteti kako bi mogli uredno povući i prodati plin po realnim cijenama.

Mogući kupci

Hrvatska elektroprivreda
Nakon nedavne odluke Vlade HEP je postao glavni opskrbljivač plina za kućanstva, koji od Ine kupuje domaći plin i prodaje lokalnim distributerima. Drži 70 posto skladišta u Okolima.

MET Croatia
Hrvatska podružnica mađarske tvrtke za trgovinu plinom. Oko 40 posto udjela u tvrtki drži MOL, a ostatak opskurne tvrtke iz offshore oaza. Zakupili značajan dio skladišta iako nemaju niti jednog kupca plina u Hrvatskoj. 

Prvo plinarsko društvo
Vukovarska tvrtka zadnjih godina izrasla u najvećeg domaćeg uvoznika plina. Glavni domaći partner ruskog Gazproma.

Komentari (1)
Pogledajte sve

Neki će reći ” tko o čemu, a dida o petrokemiji”. No ovaj puta možda tek za razmišljanje, u kontekstu situacije u kojoj se našla Petrokemija iz Kutine, a vezano za temu plin.
Uz uvjet da je točna informacija, a morala bi biti jer ju je javno obznanio ministar I. Vrdoljak, proizvodna cijena plina bez transportnih troškova kreće se između 0,5 i 0,7 kuna/Sm3 što iznosi 0,09 i 0,12 USD/Sm3 Cijena transporta u zemlji kreće se negdje oko 0,03 USD/Sm3, a na ino pravcu oko o,05 USD/Sm3. Kako je u ovoj lijepoj našoj sve učinjeno da iz proizvodno-izvozne ekonomije trajno uskočimo u potrošačko-uvoznu, (ali to je neka druga priča)”stabilnost kune prema euru” u većoj ili manjoj mjeri definirala je USD na srednjem kursu od oko 5,8 kuna za dolar. To je i razlog da ću u nastavku koristiti taj kurs i sve prema njemu izračunavati.I još nešto, USD je valuta kojom se definiraju cijene nafte pa tako i plina na svjetskom tržištu.
I sada ako je to tako može se izvesti slijedeći zaključak.
1.Srednja cijena plina iz domaćih i ino izvora sa uključenom srednjom cijenom transporta iznosila je i iznosi oko 0,15 USD/Sm3 što iznopsi oko0,9 kuna/Sm3.
2.Petrokemija iz Kutine prema dostupnim podacima je plaćala plin u periodu 2011/2012/2013 po srednjoj cijeni od oko 2,7 kuna/Sm3 (2,99/2,55/2,50 kuna/Sm3) što čini srednju cijenu od 0,47 USD/Sm3.
3.Razlioka u cijeni je oko 1,8 kuna/Sm3 što čini oko 0,32 USD/Sm3.
4.U navedenom periodu 2011-2013 godine petrokemija je prosječno godišnje trošila oko 600 milijuna Sm3 plina, odnosno u predmetnom periodu Petrokemija je kupila ukupno oko 1,8 miljardi Sm3 plina.
5. Ako je vjerovati računici godfišnje se u INU kroz Priridni plin doo,
“selila dobit Petrokemije” od oko 190 milijuna USD
(1.1 milijarda kuna), ili u predmetnom periodu 2011-2013. godine oko 570 milijuna USD odnosno oko 3,3 milijarde kuna.
Pa i da je ovo sve tek napola točno, pre strašno je.
A bilo bi interesantno izračunati koliko je to kroz godine od kako imamo lijepu našu.
I naravno za sve su krive Marica i Barica, a odgovoran je naravno tko drugi, do “hrvatski narod”.
Živi mi bili i sretan vam Uskrs.

New Report

Close