Za prodaju vode potreban je ozbiljan poslovni plan, a Hrvatska ga nema, upozorava prof. Uri Shamir, vodeći svjetski stručnjak na području gospodarenja vodom. O ideji prodaje hrvatske vode razgovarali smo nakon predavanja o vodnome menadžmentu što ga je nedavno održao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, na koji je stigao s izraelskog instituta za tehnologiju – Technion u organizaciji izraelskoga veleposlanstva. Govorio je o problemima izraleskih vodnih resursa, rješenjima i strategijama. Hidrologija i upravljanje vodama područje su njegova djelovanja. Član je pregovaračkog tima uprave za vodu i odvodnju zaduženog za izradu novoga strateškog plana izraelskih voda i predsjeda Tehničkim savjetodavnim odborom Svjetskog programa za procjenu voda, programom na razini UN-a kojim upravlja UNESCO.

U hrvatskim se medijima nedavno pojavila HDZ-ova ideja o prodaji hrvatske vode arapskim zemljama, a navodno je i Izrael iskazao zanimanje. Je li to točno?
Ma kakvi, Izraelu ne treba hrvatska voda. Pa mi radimo na strateškom planu naših voda koji nudi čak 20 alternativnih pristupa. A što se tiče arapskih zemalja, ne vjerujem da bi to bilo isplativo. Turska, koja je puno bliža od Hrvatske, pokušala je prodati svoju vodu, no cijeli je projekt neslavno propao.

Je li to uopće dobra ideja? Mnogi u Hrvatskoj smatraju da bi to bila prodaja obiteljskog zlata.
Hrvatska ima sreću što ima tolike zalihe vode, to je svakako prednost. U idealnim uvjetima, kada bi postojao ozbiljan poslovni plan, ne vidim zašto ne biste prodavali vodu ako je imate viška. Naravno, ako to nema štetnih posljedica za okoliš. Ne vjerujem, međutim, da je to ovdje slučaj. Mislim da nećete uspjeti i da je cijeli pristup ideji neozbiljan.

Zašto to mislite?
Puno je načina produciranja vode. Jedan je tretiranje otpadnih voda koje bi se koristile kao tehnička voda za navodnjavanje, ali onda se postavlja pitanje kako riješiti otpad. Moguće ju je skupiti i ondje gdje se prirodnim padom slijeva u more, a tu je i mogućnost desalinizacije. Tek kad odlučite kako producirati vodu, počinju komplikacije. Pitanje je, naime, kakva je kvaliteta vode. Iako je voda u Hrvatskoj kvalitetna, ona sadrži razne kemijske sastave, a svaki se koristi za drukčiju namjenu. Uza sve to valja paziti da ne dođe do onečišćenja i poremećaja kemijskog sastava prilikom transporta. Zbog svega toga treba dokazati opravdanost projekta.

Što sve treba napraviti kako bi se dokazala opravdanost projekta?
Osim kvalitete vode, koju je nemoguće nadzirati jer morate uzeti u obzir promjene klime, onečišćenja i sl., tu su i način financiranja, tržišna opravdanost i marketinški plan. Potrebni su studija izvedivosti od najmanje tri do šest mjeseci ili godine dana, ugovori i elaborat koji bi objasnio sve korake.

Koliki je problem transport vode?
To je posebna priča. Transport podrazumijeva utovar vode u specifične brodove, prijevoz, istovar i deportaciju kamionima na određenu lokaciju u tankove. I tek se onda voda od tamo distribuira. U igri je puno ugovora i poslovnih planova.

Kakva je uloga vode u tzv. zelenoj energiji?
Hidroenergija je ponovno aktualna. Prije nego što je komercijalna električna energija postala široko dostupna energija vode koristila se za navodnjavanje i pogon, a danas se svi ponovno okrećemo prirodi. Hrvatska zbog svoje zemljopisne posebnosti ima golem hidroenergetski potencijal, no nitko ga ne iskorištava. Okrenite se tome, to je budućnost. Dobrom biste strategijom bez problema mogli namiriti potrebe malih mjesta i sela.

Neki kažu da će voda preuzeti mjesto nafte, da će se ubuduće ratovi voditi zbog vode.
Bilo je već konflikata oko vode, ali ne i ratova. Mislim da ih neće biti ni ubuduće. Dapače, zabilježeno je više od 3600 sporazuma vezanih uz vodu, od kojih su neki opstali unatoč vrlo lošim političkim situacijama.

(Tena Džodan)