Gotovo 25.000 radnika prošle se godine u Hrvatskoj ozlijedilo na radu. Točnije, 24.932, od čega je teško ozlijeđenih 1029. Čak 46 radnika na poslu je prošle godine izgubilo život. Time je protekla godina zauzela drugo mjesto po broju poginulih radnika u razdoblju od 1997. godine. Godinu dana ranije, u 2005., čak 1055 radnika je teško ozlijeđeno, 60 posto više nego u 2002. godini, a 45 radnika je poginulo na licu mjesta. Prošle je godine također zabilježeno 65 profesionalnih bolesti, osam manje nego godinu prije.

Prednjači graditeljstvo
Ako je suditi po broju ozljeda, u prošloj godini prednjači prerađivačka djelatnost. U preradi u kojoj je ukupno bilo zaposleno 285.215 radnika, 2006. je zabilježeno ukupno 9705 ozljeda, 11 mrtvih i 24 profesionalne bolesti. Za te porazne brojke uglavnom je “kriva” brodogradnja, odnosno gradnja i popravak brodova i čamaca. U toj je djelatnosti prošle godine bilo 1176 ozljeda, 2 mrtva, a zabilježene su i 3 profesionalne bolesti. Ništa manje rizično nije ni graditeljstvo s 2769 ozlijeđenih od čega je 77 ozljeđenih žena. U graditeljstvu je rekordan broj smrtno stradalih, ukupno 23 mrtvih, od 125.436 ukupno zaposlenih radnika. U skupinu posebno rizičnih spada i šumarstvo, posebice sječa drva, gdje je prošle godine zabilježeno 488 ozljeda, 5 mrtvih i 12 profesionalnih bolesti, od ukupno 11.980 radnika.Zabrinjavajuće stanje u zaštiti na radu rezultat je međusobnog djelovanja brojnih čimbenika. Općenito povećanje svih gospodarskih aktivnosti koje ciljaju što većem i bržem profitu, nezakonito zapošljavanje i radna snaga koja nije školovana, stručno osposobljena ili pak osposobljena za siguran rad na poslovima koje obavljaju. Krivci su također i zastarjela tehnologija rada, strojevi i uređaji s povećanim opasnostima koji se nekvalitetno održavaju i neredovito ispituju, izvođenje radnih zadataka bez poštovanja pravila zaštite na radu i protivno pravilima struke samo su neki od čimbenika koji u konačnici rezultiraju crnim brojkama. To se posebno odnosi na novozaposlene koji nisu obučeni niti upoznati sa opasnostima na radu, a najopasnije vrsta rada je ona koja se obavlja na visinama, primjerice pri postavljanju građevinskih skela, popravku starih i postavljanju novih krovišta, uporabi pokretnih skela na vanjskom i unutarnjem prostoru, kada se pri navedenim poslovima ne upotrebljavaju tehnička i osobna zaštitna sredstva.Kako kaže Vera Babić, državna tajnica za rad, dio problema vezan je i uz činjenicu da oni poslodavci koji ulažu veća sredstva i napore u osiguranje zaštite na radu nisu u ništa boljoj poziciji od onih koji to isto sustavno izbjegavaju.

Nedovoljno inspektora
“Problem je također i u tome što kazne koje se izriču još uvijek nisu visoke. One će se u budućnosti svakako povećavati, ali prvo treba napraviti analizu koja bi se prilagodila svakoj djelatnosti posebno, te izraditi metodologiju rizika prema radnim mjestima. Za to treba vremena”, ističe Babić. Osim ovih poražavajućih činjenica, premali broj obučenih inspektora za zaštitu na radu svakako ne pomaže. “Slabo su ekipirani i premalo mobilni. Zbog toga se njihova uloga svodi samo na represiju, a za savjetodavne mjere nemaju ni ljudi ni vremena”, tvrdi Babić dodavši kako će se i to u budućnosti morati izmijeniti.Inače, kako doznajemo, inspektori rada za zaštitu na radu su u 2006. obavili ukupno 12.551 inspekcijski nadzor, od čega 1084 nadzora u povodu smrtnih, teških i skupnih ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i rizičnih poremećaja u procesu rada. U izvršavanju inspekcijskih poslova inspektori su podnijeli 1680 zahtjeva nadležnom prekršajnom sudu i 98 kaznenih prijava Državnom odvjetništvu. Ujedno su izrekli 72 kazne radnicima na radnom mjestu. Unatoč usklađenosti Zakona o zaštiti na radu s europskom legislativom i propisanim visokim kaznama za propuste, njegova provedba još nije potpuna. Poslodavci i nadalje nastoje izbjeći primjenu propisanih zaštitnih mjera i štede u samoj realizaciji procesa zaštite radnika, ali troškove provedbe mjera zaštite na radu u cijelosti uračunavaju u cijenu rada. Kako neslužbeno doznajemo u HUP-u, poslodavci procjenjuju da će improvizacijama u primjeni zaštitnih mjera na radu brže i jeftinije odraditi posao i ne shvaćaju ozbiljno svoje obveze glede zaštite na radu. Posebno je indikativno da se kazne izriču u višestruko manjem iznosu od onog propisanog Zakonom.