S novim sortama i navodnjavanjem raste proizvodnja

Jedna od omiljenih ljetnih poslastica /Marijan Sušenj/PIXSELL Jedna od omiljenih ljetnih poslastica /Marijan Sušenj/PIXSELL

Sezonu proizvodnje moramo započeti ranije u Dalmaciji i završiti kasnije u Slavoniji, kažu u Marinadi.

Ljeto je vrijeme kada se osvježenje traži u lubenicama i dinjama, a zbog turističke sezone i posljedičnog rasta potrošnje i proizvodnja je u zadnje tri godine u porastu. U 2016. godini proizvedeno je 20.000 tona, dok u 2018. bilježimo proizvodnju od 27.000 tona. Dinje se proizvode između 2100 tona do 4500 tona. Premda, još nema podataka o ovogodišnjoj proizvodnji, procjenjuje se da je ona manja nego lanjska uslijed nepovoljnih vremenskih prilika u svibnju.   

Lubenice u Hrvatskoj proizvode se na gotovo 700 hektara poljoprivrednih površina, a dinja na oko 150.  U proizvodnji su prošle godine sudjelovala 1102 proizvođača. Proizvodnja lubenica i dinja čini 12 posto ukupne proizvodnje  povrća u Hrvatskoj, dok se godišnja potrošnja ovih plodova posljednjih godina kreće između 30.000 pa čak do 40.000 tona. 

"Utjecaj turističke sezone na potrošnju, a samim time i na proizvodnju, je direktno povezan te trend proizvodnje prati kretanje broja turista u državi. Smjer u kojem ćemo morati korigirati proizvodnju je da produžimo sezonalnost lubenice, te prelazak na sorte koje su manje mase. Sezonu proizvodnje moramo početi ranije na području Dalmacije i završiti kasnije s područja Slavonije", objašnjava Hrvoje Radić, direktor prodaje i nabave u jednoj od vodećih regionalnih tvrtki za proizvodnju, otkup, pakiranje i skladištenje voća i povrća, Marinadi iz Slatine.

Niska tehnološka razina
Kako objašnjava konzultantica Zvjezdana Blažić, ovisno o vremenskim uvjetima prinos po hektaru se kreće od 25 tona po hektaru do 40 tona.  "To su relativno niski prinosi jer se kod vrhunskih profesionalnih proizvođača prinosi penju na iznad 90 tona po hektaru. Još uvijek se jako slabo navodnjavaju polja lubenica i tehnološka razina u proizvodnji je niska sa sortama i s upotrebom agrotehničkih mjera˝, upozorava Blažić.

 

40 tona

po hektaru prinos je lubenica u idealnim uvjetima

Napominje da s obzirom na potrošnju na domaćem tržištu te rast potrošnje u turizmu proizvođači imaju velike šanse podići proizvodnju. "Za to treba navodnjavanje, potrebne su i nove sorte koje će omogućiti duže čuvanje i lakši transport. Također bi bilo jako dobro da se uvode i nove nama manje poznate sorte naročito za turističku ponudu, ponudu u ugostiteljstvu pa i gastronomiji", smatra konzultantica. Radić napominje kako rast proizvodnje možemo ostvariti uz primjenu navodnjavanja, uvođenjem novih sorti koje omogućuju duže čuvanje i lakši transport te korištenjem zaštićenih, a ne preskupih niskih tunela. 

"Glavninu turista u ljeto čine strani gosti koji su navikli na standard veličine lubenice četiri do osam kila. Kako bismo povećali prodaju moramo se prilagoditi navici kupca i prijeći sa sorti koje sad uzgajamo, a to su sorte čiji plodovi daju 8+ kilograma veličinu, koje daju plodove veličine na kakve su kupci navikli. U praksi to izgleda ovako: zamislite majku višečlane obitelji kako odlazi u trgovački lanac i želi kupiti lubenicu za osvježenje, no na izbor joj je lubenica od 12 kilograma. Ona odustaje od kupnje jer ne može nositi lubenicu do auta ili mjesta prebivališta", objašnjava Radić.

Relativno jeftino
Trend koji je prisutan već godinama je da se što ranije kreće s prodajom voća u trgovačkim lancima. U skladu s tim i početak prodaje lubenice pomiče se prema ranijem datumu. Radić smatra da tome u prilog ide i činjenica što Hrvatska kao članica EU može dovesti lubenicu iz područja gdje proizvodnja kreće znatno ranije nego kod nas.  "U pitanju su lubenice iz Grčke i Španjolske. Kupci spremno prihvaćaju takvu praksu i na tom valu raste i količinski uvoz lubenice", kaže Radić.

Otkriva nam kako su najveća nabavna tržišta Španjolska, Grčka i Italija, a ovisno o vremenskim prilikama i cijenama na domaće tržište se uveze između 10.000 i 20.000 tona. Ukupna legalna prodaja lubenice u Hrvatskoj se kreće od 30.000 do čak 40.000 tona, a konzumacija je daleko veća. Ipak, iako je uvoz velik, trend je da se domaća roba preferira pred onom stranog podrijetla, a i kupci prepoznaju hrvatsku kvalitetu te imaju mogućnost kupovati domaće.

U izvoz se plasiraju skromne količine, a glavna izvozna tržišta hrvatske lubenice su Slovenija, Češka, Austrija i Njemačka. Iako je 2016. zabilježen izvoz od gotovo 4000 tona, uvoz je bio 17.500 tona. "Lubenica je relativno jeftin proizvod koji ne trpi visoke transportne troškove te na tržištima srednje Europe moramo konkurirati talijanskoj i lokalnoj proizvodnji zemalja u koje izvozimo. U špicama proizvodnje se dogovaraju izvozi viškova lubenice i u pravilu se postižu vrlo niske cijene", upozorava Radić. 

Otkupit će 4000 tona
Marinada je do danas otkupila 2700 tona te ima u planu otkupiti 4000 tona ukupno. Zbog vremenski nepogodnog svibnja berba je kasnila te je počela 4. srpnja za razliku od ranijih godina kada je Marinada već u lipnju plasirala lubenicu na tržište.  "Kašnjenje sezone nije utjecalo na kvalitetu plodova, no je na kvantitet koji je manji od optimalnog prinosa. Osim u dolini Neretve otkupljujemo u Slavoniji u našim otkupnim centrima u Donjem Miholjcu i Lozanu kraj Virovitice.

Povratnu informaciju kroz mjerenje zadovoljstva kupca o kvaliteti lubenice za srpanj smo dobili te smo iznimno zadovoljni jer su ocjene izvrsne", pohvalio se Radić.  Potrošnja lubenica i dinja je uglavnom stabilna i kreće se između osam do devet kilograma po stanovniku godišnje. Hrvatsko tržište je konzervativno u potrošnji te se ona uglavnom odvija u ljetnim mjesecima, a potrošači s uglavnom vezani uz tradicionalne sorte. 

Prema podacima Tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi za prošli tjedan, cijene su vrlo različite tako da se u prodavaonicama cijene dinja kreću između 8 kuna u Slavonskom Brodu do 20 kuna u Zadru. Cijene lubenica su niže i kreću se od 3,5 kune do 10 što je zadnji tjedan zabilježeno u Puli. Zasad su prosječne cijene lubenica iznad 6,25 kuna što je značajno više nego prošlih godina kad su bile oko 4,5 kuna. Takva je situacija i kod dinja koje imaju prosječnu cijenu od 12 kuna,  dok je prethodnih godina bila ispod deset kuna.  Interesantno je da se dinja i lubenica smatraju voćem, a zapravo su povrće.

U Europskoj uniji podaci koji se objavljuju na Eurostatu se  temelje na upravljanju poljoprivrednim gospodarstvima i agronomskim praksama, prema kojima se pojam "svježe povrće" odnosi na godišnje (ili, rijetko, dvogodišnje) hortikulturne usjeve, a izraz "voće" odnosi se na višegodišnje usjeve. Slijedeći ovaj pristup, dinje i lubenice su uključene u glavni statistički agregat povrća kao i jagode iako se obično smatraju i konzumiraju kao voće.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve