Svaki početak je težak, ali nakon toga oni najuporniji budu nagrađeni te samim time zadovoljni i sretni. Tako nešto vrijedi u apsolutno svbakoj sferi života, a svakako i turističkom sektoru, koji broji na desetke pa i stotine različitih zanimanja. Od kojih su neka lakša, neka teža, ali svima im je jedno zajedničko – trud se vrednuje.

Biti sobarica u hotelu na prvu ne zvuči kao atraktivno zanimanje, ali uz jasno postavljen cilj, može biti baš kao i svako drugo. Isplativo, bogato pozitivnim iskustvom, pogodno za upoznavanje raznih ljudi, prijatelja… Jednu takvu priču ima Marija Mešin (23) rodom iz Knina. Već petu godinu radi kao sobarica i kaže da je sretna.

– Svjesna sam predodžbe o sobaricama, ali imam jedno potpuno drugačije iskustvo od onoga u raznim predrasudama. Istina jest, kad sam s 18 godina na nagovor sestre otišla raditi kao sobarica, bilo mi je teško u svakom smislu. Završila sam Ekonomsko-birotehničku školu u Splitu i dobila priliku nešto zaraditi preko ljeta, ali s obzirom da nisam nikad prije radila ništa ozbiljno, trebalo mi je da se snađem – kazala nam je Marija.

Iskustvo koje pomaže

Brinuti o tome da svaka soba povećeg hotela bude čista nije nimalo lak posao, a najčešće zahtijeva rad svih sedam dana u tjednu. No, ima i svojih prednosti.

– Osim prve godine u Šibeniku, radim na Hvaru i jedan dan u tjednu mi je slobodan. Turisti su ovdje ponešto drugačiji, vole razgovarati, vole ostaviti napojnicu i na poštovanje koje im dajem, uzvraćaju jednako. Uz to, smještaj i hrana su mi osigurani i mogu slobodno reći da je za mladu osobu kao ja, koja još uvijek studira, ovako nešto idealno. Sreća je što ima mnogo vršnjaka oko mene pa osim rada, ima i zabave van posla, tako da kad se osvrnete na sve što ste prošli, sjećate se samo pozitivnih stvari – prepričava vedra Marija.

Takav pogled na stvari oko nje pomogao joj je napredovati pa često ima priliku okušati se i u drugim poslovima koji se nude u samom hotelu.

– Na trećoj sam godini Ekonomskog fakulteta u Splitu i jednog dana želim se baviti marketingom. Zato mi pomaže iskustvo koje dobivam kad imam prilike pomagati u računovodstvu i nabavi, a engleski i njemački jezik usavršavam kad pomažem na recepciji ili restoranu. Neki će kolege radije biti nezadovoljni, ali ja sam od prvog dana htjela iskoristiti maksimum od onoga što mi se ponudilo. Mlada sam, imam vremena žaliti se kasnije – smije se Marija.

Sve je "pod nosom"

Njeno pozitivno razmišljanje stvarno osvaja, zato nimalo ne čudi kad kaže da s gostima uvijek ima odlična iskustva, spremna im je pomoći, a oni joj uzvraćaju.

– Ljudi na odmoru vole pozitivnu atmosferu oko sebe, to ih nekako umiruje i odmara. A ja sam uvijek pozitivna ili se trudim biti. Privatne probleme ostavljam za sebe, daleko od očiju onih koji me ne poznaju. Zasad takav odnos pali i pridržavat ću ga se – tvrdi Kninjanka pa nastavlja o samim gostima:

– Ne bih nikoga izdvajala posebno, svi su mi stvarno dragi. Mladi vole duže spavati, djeca vole jurcati hodnicima i ponekad se igram s njima, to me podsjeti da sam ne tako davno i sama bila takva. Nakon toga me ispituju apsolutno sve, to mi je smiješno. A umirovljenici vole pričati o raznim temama, od onih o svojoj mladosti pa do onih o vremenskoj prognozi. Eto, tako bih radije generalizirala nego govorila o tome sviđaju li mi se najviše Talijani, Nijemci, Slovenci ili Hrvati.

Zanimljivo, Marija je mišljenja i da bi mladi uvijek trebali prvo vidjeti što im se nudi "pod nosom", a onda razmišljati o daljnjim potezima u životu.

– Hrvatska nudi mnogo, stvarno. Najlakše je odustati u startu, bez da ste probali. Moj je savjet okušati se u stvarima koje vas udalje iz komforne zone jer onda više cijenite ono dobro što dolazi, a i lakše se snađete u svim situacijama. Uostalom, zašto ne ljetovati "besplatno" nekoliko mjeseci, vidjeti prekrasnu obalu, upoznati sjajne ljude i zaraditi nešto novca. Eto, to vam je ukratko moj stav o radu u turizmu – zaključila je Marija.