Pranjić: Prostor nismo vidjeli niti u njega želimo preseliti

Autor: Ksenija Rukavina , 06. listopad 2006. u 06:30

Bivši ministar Hrvoje Kraljević smatra da je to novo prodavanje magle ministra Primorca

Fakultet političkih znanosti, Hrvatski studiji i Edukacijsko rehabilitacijski fakultet već za dva tjedna počet će održavati nastavu u prostorijama bivše vojarne na Borongaju koji će se uskoro prenamijeniti u prvi hrvatski sveučilišni kampus. Najavio je to za Poslovni dnevnik Slobodan Uzelac državni tajnik za visoko školstvo poprilično ljutit na dekane pojedinih fakulteta koji za kolaps Bolonje krive resorno ministarstvo. Iako u prostor još treba ulagati, a procjenjuje se da će investicija stajati više desetaka milijuna kuna, navedenim fakultetima, tvrdi Uzelac, ipak će se olakšati održavanje nastave. “Lako je kriviti Ministarstvo za tuđe probleme. Sveučilišni kampus već bi djelomično zaživio da je Sveučilište u Zagrebu na vrijeme izabralo rektora koji bi donio prostorni plan uređenja bivše vojarne JNA”, baca koplju u drugom smjeru Uzelac. Iako Marko Pranjić, voditelj Hrvatskih studija, potvrđuje da je s državnim tajnikom bilo govora o korištenju prostora na Borongaju, upozorava kako nitko sa Sveučilišta još nije obišao bivšu vojarnu niti se uvjerio u njezino stanje. “Vidjeli smo tek fotografije i nekakve projekcije, ali vojarnu ne. Pitanje je u kakvom su stanju te prostorije, može li se uopće tamo održavati nastava, kako će sve to izgledati, jer ne želimo dovesti sebe i studente u potencijalno opasne situacije ako je vojarna zapuštena”, ističe Pranjić, dodavši da nije siguran da će se od 15. listopada početi održavati nastava.

Prostori u centru
“Uostalom, Sveučilište ima u svom vlasništvu neke prostore u centru koji mogu poslužiti našim studentima, pa ne vidim zašto bi ih selili na drugi kraj grada”, smatra Pranjić. Međutim, nije prostor jedina boljka Bolonjskog procesa. Nedostatak kadrova drugu godinu zaredom muči većinu fakulteta. I na to pitanje Uzelac ima spreman odgovor. “Pregovaramo sa znanstvenim novacima na javnim institutima, ali i s njihovim voditeljima koji bi se mogli uključiti u izvođenje nastave. Nije istina da Ministarstvo ne radi ništa, jer smo ove godine uložili veće napore nego ikad”, tvrdi Uzelac. Bivši ministar Hrvoje Kraljević pak smatra da je i “ova najava samo prodavanje magle ministra Primorca”. “U veljači je izjavio kako će od sljedeće akademske godine zaživjeti Sveučilišni kampus na Borongaju, a još se ništa konkretno nije dogovorilo. Treba povećati izdvajanja za visoko školstvo i jedino će se tako primjereno pristupiti ovim problemima” Trostruko povećane satnice za profesore još je jedna od realnosti koja drugu godinu zaredom potresa hrvatske visokoškolske institucije. Nastava već sad kasni, a izgledno je da će se održavati u nehumanim uvjetima, ne samo za studente koji će se gurati u pretrpanim dvoranama već i za profesore koji će gubiti glasnice i volju za rad nakon 10-satnog radnog dana kojem je prethodio i radni vikend. Upravo je to srž problema kolapsa Bolonje, smatra prof. dr. Pero Lučin, voditelj pregovaračke skupine za znanost i visoko obrazovanje. On upozorava da su za glavninu problema krivi sami profesori. Kada se, kaže, uvodila Bolonja, studijski su se programi razdijelili na preddiplomske i diplomske studije. Prvi su već krenuli, a ovi potonji startat će tek za dvije godine.

Pretrpani raspored
“Zbog nepovjerenja da će s uvođenjem diplomskih studija ostvarivati potrebnu normu od 300 sati nastave godišnje većina profesora je prenatrpala svoj raspored i tako studentima stvorila nepotrebno opterećenje. Ako se ovoj problem ne počne sustavno rješavati, za dvije godine sveučilište će kolabrirati”, napominje Lučin. Djelomično rješenje može biti smanjivanje broja preddiplomskih studija, ali i smanjivanje broja sati. Naši studenti u jednoj akademskoj godini na fakultetu trebaju sjediti od 700 do 800 sati, što je daleko iznad europskog prosjeka od 500 pa i manje nastavnih sati godišnje.

Komentirajte prvi

New Report

Close