Nedavno je Uprava bosanskog ogranka najvećeg hrvatskog maloprodajnog lanca Konzuma potpisala Kolektivni ugovor o pravima i obvezama poslodavaca i uposlenika sa Sindikatom radnika trgovine Bosne i Hercegovine. Konzum je tako postao prvi strani trgovački lanac koji radnicima jamči visoke standarde radničkih prava, što i ne čudi jer u toj susjednoj državi zapošljava 1600 radnika.

Kako doznajemo u hrvatskom Konzumu, kolektivnim ugovorom su na sveobuhvatan način regulirana prava i obveze poslodavca i radnika. Utvrđena je posebna zaštita prava i interesa trgovaca, koja se odnose na reguliranje plaća i dodataka na plaću, toplog obroka, radnog vremena, godišnjeg odmora, kolektivnog osiguranja te zaštite na radu. Za koncern Agrokor to nije prvi kolektivni ugovor u toj državi, prošle su ga godine potpisali i s granskim Sindikatom uposlenika u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini za Sarajevski kiseljak. “Potpisivanje Konzumovog kolektivnog ugovora nastavak je održavanja visokog standarda radničkih prava, a ujedno predstavlja i značajan korak u unapređenju radničkih prava u trgovini u Bosni i Hercegovini. Konzum, uz to što je lider na tržištu, ujedno je i najveći trgovački lanac koji je potpisao kolektivni ugovor sa Sindikatom radnika trgovine Bosne i Hercegovine”, stoji u odgovoru tog domaćeg trgovačkog lanca, najaktivnijeg u regiji. Taj isti Konzum ima svoje trgovine i u Srbiji, no kako neslužbeno doznajemo, svojim srpskim radnicima ne jamči ista prava kao hrvatskim ili onima u BiH. Njihovi se trgovci čak i žale da su plaće u Ideji, srpskom ogranku Konzuma, daleko ispod prosjeka te države.

Regres i stimulacija
Rijedak primjer ispravnog poslovanja stranog trgovačkog lanca u Hrvatskoj je i DM. Kako je nedavno istaknuo Mirko Mrakužić, direktor DM drogerije u Hrvatskoj, njihove su glavne konkurentske prednosti ljudski potencijal, profesionalnost i usluga, kontinuirano ulaganje u školovanje zaposlenika, napredovanje i korektan odnos prema zaposlenicima. “Prosječni neto osobni dohodak zaposlenika u trgovinama, za razliku od ostalih maloprodajnih trgovina s asortimanom široke potrošnje na tržištu, iznosi 6733 kune. Zaposlenicima dva puta godišnje bude isplaćena i kompletna bruto plaća, u lipnju kao regres za godišnji odmor, a u prosincu kao stimulacija. Fluktuacija naših zaposlenika je minimalna, što dovoljno govori o njihovu zadovoljstvu”, istaknuo je Mrakužić. Da su Konzumom primjer u BiH ili DM-ov u Hrvatskoj vrlo rijetki dokazuju i brojni strani trgovački lanci u Hrvatskoj koji još nemaju praksu održavanja istog standarda radničkih prava kao u matičnoj zemlji, objašnjava Dragica Mišeljić, predsjednica Sindikata trgovine pri Savezu samostalnih sindikata Hrvatske. Prema njoj, nedopustivo je da multinacionalni trgovački lanci imaju različite verzije tumačenja radničkih prava u različitim zemljama. Strani trgovački lanci koji u svojim matičnim zemljama poštuju pravo radnika na dnevni i tjedni odmor, na neradne nedjelje i blagdane, na plaćeni prekovremni rad i slično, u Hrvatskoj tjeraju radnike na neplaćeni prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanima bez plaćanja i prava na slobodne dane, na dnevni, tjedni pa čak i u potpunosti iskorišteni godišnji odmor. Upravo je zato Međunarodna europska konfederacija sindikata pokrenula razgovore o utvrđivanju istih mjerila za poslodavce koji posluju u međunarodnom okruženju. No, razgovori su daleko od rješenja, priznaje Mišeljić.“U različitim zemljama pravna država funkcionira na različite načine. Ako pravosuđe gdjegod ne funkcionira onako kako bi trebalo, vlasnici kapitala, u ovom slučaju poslodavci, uspijevaju pronaći načine da se tome prilagode. Zašto bi oni prenosili ista prava radnicima u, primjerice, Hrvatskoj, kad ne moraju?”, pita se Mišeljić. To na koncu rezultira jeftinom radnom snagom, što u konačnici ima utjecaj i na radnike u uređenim zapadnoeuropskim državama.

“Slušali smo svjedočenja zapadnoeuropskih radnika kojima se prijeti da su preskupi, da su radnici na Istoku jeftiniji, te da će im zatvoriti trgovine ako ne pristanu na smanjenje plaća. Kad su europski sindikati shvatili da takve prijetnje nisu bezazlene, razgovori s kolegama iz ‘jeftinijih zemalja’ su se intenzivirali, a u njih se uključila i Međunarodna organizacija rada”, objašnjava Mišeljić. Suradnja sa stranim kolegama počela je tako da se u okviru pregovora o pravilniku o radu ili rjeđe o kolektivnom ugovoru sa stranim trgovačkim lancima ustupa isti dokument koji je potpisan u matičnoj zemlji. Dolazi do neugodnog iznenađenja kada se naši sindikalisti uvjere u sijaset prava koja su omogućena radnicima u nekim trgovinama u Europi, a kod nas o istim pravima nema ni diskusije. “Argumenti koje čujemo od predsjednika uprave stranih trgovačkih lanaca su isti, imamo ograničen proračun koji ne smijemo prekoračiti. No, postoje i svijetli primjeri poput Bauhausa, Kike ili Metroa gdje su prava radnika na visokoj razini”, ističe Mišeljić. Iako slovenski Mercator u Hrvatskoj slovi za jednog od najpoželjnijih poslodavaca u sektoru trgovine, domaći radnici ne mogu se pohvaliti istim pravima kao oni u Sloveniji. Mercator je radnicima za rad nedjeljom plaćao dodatak od 75 posto, a u Hrvatskoj isti lanac za rad nedjeljom radnicima isplaćuje tek dodatak od 35 posto. U Mercatoru objašnjavaju da poštuju hrvatske propise i zaposlenima plaćaju dodatak od 35 posto, uz minimalno jedan slobodan radni dan u tjednu. U Sloveniji je pak, ističu, na snazi kolektivni ugovor kojeg moraju poštovati. “Dobra je stvar što smo od svih stranih lanaca najdalje u pregovorima o kolektivnom ugovoru otišli upravo s Mercatorom. Oni počinju u rujnu”, kazuje Mišeljić. Slično je i s Metroom, koji je umjesto kolektivnog ponudio drugačiji vid stimulacije radnika, koji zasad funkcionira, ali se sindikat nada da će se pregovori ipak nastaviti. Jedan od najlošijih primjera, dodaje Mišeljić, svakako je trgovački lanac Emmezeta Mercatone, gdje navodno vlasnici brane bilo kakvo sindikalno organiziranje. “Kada imenujemo sindikalnog povjerenika on nakon nekoliko mjeseci naprasito odustaje od svoje funkcije zbog navodnog pritiska od strane uprave. S druge strane, u Italiji je to lanac koji se diči poštovanjem prava radnika i suradnjom sa sindikatima”, objasnila je Mišeljić. Slično je i s drugim talijanskim trgovačkim lancem Coop, s kojim su u tijeku sudski postupci zbog kršenja kolektivnog ugovora djelatnosti. “Od talijanskih smo kolega dobili primjerak njihova kolektivnog ugovora, koji je vrlo dobro sročen i vrlo izdašan. Naši radnici o istim pravima kao Talijani mogu samo sanjati”, slikovito će Mišeljić.

Dugoročna vizija
Za veća prava radnika u trgovinama ne pomaže ni prizivanje na kolektivne ugovore jer poslodavci te ugovore ne potpisuju. Ne pomaže ni postojanje udruge poslodavaca koja među svojim članovima nastoji širiti svijest i obvezu poštovanja etičkih načela jer dio poslodavaca nije član te udruge. Ne pomaže ni sindikat jer u trgovačke lance u kojima postoje problemi nemaju pristupa. Radnici se, naime, boje učlanjivati u sindikat kako ne bi dobili otkaz. Sanja Smoljak, direktorica Udruge trgovine pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, pak smatra kako prije svega treba isticati pozitivne primjere, poput Konzuma ili DM-a. Riječ je, dodaje, o lancima koji su na nova tržišta došli s dugoročnom vizijom ostanka u toj zemlji, što održavanjem visoke razine prava za svoje radnike i dokazuju. “I drugi poslodavci u sektoru trgovine u Hrvatskoj poštuju hrvatske zakone, što je u konačnici najvažnije. Ti su odnosi između poslodavaca i radnika, kao i prava radnika, regulirani Zakonom o radu te granskim kolektivnim ugovorom”, zaključuje Smoljak. Isto mišljenje dijeli i Milica Rakuša-Martulaš, direktorica Sektora za trgovinu Hrvatske gospodarske komore. “Djelatnik motiviran izdašnijim pravima je zadovoljan djelatnik koji će privlačiti zadovoljne potrošače, što rezultira i lojanom klijentelom čime se ne gubi prednost na tržištu”, zaključila je Rakuša-Martulaš.