Jesu li državni interes dva kogeneracijska postrojenja Sunčice Lalić snage 13,6 MW? Ili ona u Benkovcu i Županji, oba snage po 5MW, tvrtke Strateški plan Tomislava Radoša, pomoćnika bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka? Ili je državni interes desetak i više postrojenja snage 0,3-0,5 do jedan MW, dislociranih u ruralnim područjima, gdje posluje većina drvne industrije koja zapošljava lokalno stanovništvo u pilanama, na proizvodnji parketa, stolarije te namještaja i ostvaruje visoki suficit u izvozu.

Pita se to Ivić Pašalić, vlasnik tvrtki Mundus Viridis i Cropellets, bivši visokopozicionirani HDZ-ovac, koji se nakon politike i građevine okrenuo drvnom biznisu. Ističe da ne govori kao pojedinac već kao član Izvršnog odbora Hrvatskog drvnog klastera i član udruge CROBIOM, koja okuplja proizvođače peleta i gdje vrije nezadovoljstvo zbog činjenice da su kvote za kogeneracijska postrojenja na biomasu planirane do 2020. popunjene već u studenome 2015. Od ministra gospodarstva Tomislava Panenića traže žurnu i temeljitu reviziju svih ugovora za kogeneracije te izmjenu pravilnika koji je ekipa bivšeg ministra Vrdoljaka namjeravala brzopotezno usvojiti početkom siječnja ove godine. Samo desetak dana po stupanju na snagu zakona "usvojenog na telefonskoj sjednici Milanovićeve Vlade" iako je sam zakonodavac ostavio rok donošenja od šest mjeseci, podsjeća.

Postoji niz ozbiljnih sumnji da su u Ministarstvu gospodarstva zlorabili svoje pozicije. Postoje javno dostupni podaci o vlasnicima tvrtki i tu mi iz klastera i udruge upiremo prst u tvrtku Strateški plan, a Sudski registar otkriva promjene vezane uz vlasnike i vodstvo. Radoš je otišao iz ministarstva, no neke su njegove suradnice još tamo," iznosi Pašalić. Ako su, dodaje, "naše sumnje opravdane, to nije posao samo za Ministarstvo gospodarstva već i za neke druge institucije da ocijene je li bilo zloporabe položaja i trgovine raznih vrsta". Tvrtke izvan drvne industrije, podsjeća, dale su zahtjeve za 106,6 MW, ugovori su potpisani na 70,7 a raspoloživa kvota bila je 90 MW.

"Svi projekti su špekulantski, nijedan nije naslonjen na drvnu industriju koja ima dosta vlastite sirovine i usto joj kogeneracija i te kako treba u proizvodnom ciklusu jer diže konkurentnost. Od ugovorenih projekata radi samo jedan: startao je potkraj prošle godine, i to protuzakonito, a riječ je o tvrtki Uni Viridas Sunčice Lalić u Babinoj Gredi", tvrdi Pašalić. "Nema potrošnju topline već samo struje. Dakle, to nije kogeneracija, to je termoelektrana na drvnu sječku. Dobila je dozvolu za rad izvan svih zakonskih normi. Potkraj 2015. u Ministarstvu gospodarstva donijeli su niz čudnih rješenja da im omoguće rad. Spominjali su izgradnju staklenika, no sada snagom 8,6 MW proizvode struju, a toplinu snage 35 MW ispuštaju u okoliš. Pola Slavonije bi trebalo biti pod staklenicima za takvu toplinu, a oni je bacaju u zrak, što je problem i za okoliš," iznosi Pašalić.

"Postoji rok u kojemu kogeneracija mora početi raditi. Kako su to sve špekulativni projekti, a nisu uspjeli naći investitore, pala je odluka o promjeni pravila da si produlje rokove. Zakonski uvjet za dobiti državnu subvenciju je da se najmanje 50 posto proizvedene topline učinkovito koristi, odnosno da se ta količina ostvaruje odmah po puštanju u pogon. Stoga su izmjenom pravilnika htjeli ugraditi da kogeneracije tek u trećoj godini rada trebaju postići iskorištenje topline koju zakon propisuje", objašnjava Pašalić i tvrdi da "pojedinci ne prežu čak kod javnih bilježnika dati i lažne izjave kako su dosta odmaknuli s investicijom te potrošili 50 posto sredstava da bi s tom potvrdom u Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) dobili odgodu rokova za početak rada kogeneracije".

"Drvna industrija ima vlastite sirovine 50 posto pa i više, no većina nije dobila kvote za kogeneraciju. Cijena te struje dopuštena je subvencija i koja je logika i interes Vlade da novac iz proračuna daje nekome tko dođe i na ledini sagradi postrojenje i još mu jamči i sirovinu?", proziva Pašalić. Osobno je, kaže, u razvoj vlastitog projekta za kogeneraciju uložio 100 tisuća eura, no dobio je odgovor da su kvote potrošene. Ostao je ispod crte, skupa s još desetak tvrtki iz drvne industrije, a svi su već investirali najmanje po 100 tisuća eura.

Saldo za razdoblje 2013.-2015.

Kvote tražilo 45 tvrtki, dozvole dobile 32, u pogonu jedna 
Zahtjev za kvote za kogeneraciju u razdoblju 2013-2015. zatražilo je 45 tvrtki izvan drvne industrije ukupne snage 106.637 kW. Dozvole su dobile 32 tvrtke na 70.789 kW, a u pogonu je samo Uni Viridas. Iz drvne industrije 2009.-2015. dozvolu je tražilo 27 tvrtki snage 41.061 kW. Njih 16 potpisalo je ugovore za 30.384kW, a radi ih šest ukupne snage 11.660kW. Ispod crte lani je ostalo 10-ak tvrtki sa zatraženih 10.677kW, a među njima su Spačva, Bioelektrana Gacka, Orkan i Quercus te Cropellets, Pilana Krasno, Izopan, Vital energo i Obik Zelina.

Kvote se nisu dijelile, postoji točna procedura

"Kvote određuje Vlada RH i upravo je prošla, što treba naglasiti, povećala kvote za biomasu. Nisu se dodjeljivale nego postoji jasna procedura kako i kada se mogu sklopiti ugovori s HROTE, a Strateški plan je ugovor potpisao 2012. godine", iznosi Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK i dodaje, "više puta sam već naveo kako sam 2013. izašao iz vlasništva svih poduzeća pa tako i Strateškog plana te da u Ministarstvu gospodarstva nisam bio zadužen za energetiku i nisam imao nikakvog utjecaja na energetsku politiku." Postoji, pojašnjava, nešto što se zove strateški i pravni okvir određenog područja, a "strateški okvir u području obnovljivih izvora energije (OIE) nije stavio nikakva ograničenja na veličinu snaga projekata OIE niti je dao smjernice o tome da se oni trebaju vezati za bilo koju drugu industriju." Sukladno strateškom okviru kreiran je i pravni okvir koji, nastavlja, također ne nameće ograničenja niti propisuje spomenute preporuke. "Osnovni ciljevi strateškog i pravnog okvira su postizanje obvezujućeg nacionalnog cilja RH udjela OIE u bruto finalnoj potrošnji od 20 posto", iznosi Radoš. Nema, tvrdi, "raspodjele" kvota, postoji pravno propisana procedura i svi su bili u jednakom položaju vezano uz mogućnost podnošenja zahtjeva. "To što neki nisu uspjeli na vrijeme pripremiti projekte i dovesti do faze razvoja da se može potpisati ugovor s HROTE, isključivo je njihova odgovornost i posljedica neupućenosti u predmetnu problematiku", ocjenjuje Radoš. Ugovore o otkupu investitori sklapaju s HROTE te djelatnici Ministarstva gospodarstva nemaju nikakav ni utjecaj ni doticaj pa stoga, tvrdi, ni on nije mogao ni u kojem trenutku zlorabiti svoje pozicije. "Stečena prava su prava koja niti jedna promjena zakona niti promjena pravilnika ne može oduzeti. Brojni javni natječaji u EU i svijetu provode se po principu "tko prvi dođe" i tu nema ništa sporno", zaključuje Radoš.

Ne kršimo zakon, doveli smo ulaganja  

Sunčica Lalić odbacuje tvrdnje o kršenju zakona i nepoštivanju uvjeta zaštite okoliša. Uni Viridas je, iznosi, 2015. dovršio najveću hrvatsku kogneraciju na šumsku biomasu sa ukupnom instaliranom snagom od 9,7 MW električne i 16 MW toplinske energije koristeći najsuvremenije tehnologije dostupne na tržištu za takvu vrstu postrojenja. "Ovo je bilo jedno od najvećih i ujedno pionirskih ulaganja u sektor obnovljivih izvora energije u vrijeme trajanja gospodarske krize u Hrvatskoj. Projekt udovoljava visokim ekološkim standardima ne samo zato što koristi prirodne resurse poput šumske biomase već i zato što su sve emisije koje se ispuštaju u zrak daleko ispod dozvoljene razine u Hrvatskoj i EU," tvrdi Lalić i navodi da je investicija donijela oko 40 milijuna eura izravnog stranog ulaganja, projekt su financirale privatne i financijske institucije iz Nizozemske, Finske i Turske. Pitali su je već neki, kaže, što rade s jalovom toplinom? "Ništa, jer nemamo je. Nema ni ispuštanja topline u zrak, to onemogućuje tehnologija koju koristimo", ističe i dodaje da toplinsku energiju prodaju trgovačkom društvu koje je koristi za sušenje drvne sječke zainterseiranih tvrtki. Od staklenika nisu odustali, namjeravaju tražiti sredstva iz ruralnog programa. U kogeneraciji radi 20 ljudi, te još 15 na različitim uslugama unutar postrojenja. "Pozitivan znak za ekonomiju RH i Slavoniju je veliki interes za dodatna ulaganja koja će koristiti toplinsku energiju, u pripremi su dva projekta. Oba su povezana s poljoprivrednim djelatnostima i bit će u funkciji tijekom 2016. Njihovom realizacijom Babina Greda koji trpi izrazito viskoku stopu nezaposlenosti i odljev mladog stanovnišva imat će veći gospodarski značaj u regiji", najavljuje Lalić.