Trenutno smo negdje ispod same površine vode i čekamo da izronimo iznad.

Tom je sličicom  trenutna ekonomska kretanja u ponedjeljak opisao najuporniji optimist u Vladi, potpredsjednik Branko Grčić, procjenjujući da ćemo ovu godinu ipak završiti s padom BDP-a od 0,7 posto. Ali ima pomaka, kaže, pogotovo u industrijskoj proizvodnji. Nasuprot tome, u nekim drugim područjima ekonomije ima pomaka o kojima se radije ne govori. Jedno od takvih je poljoprivreda. Višegodišnji loši trendovi samo su kulminirali. Jedna od novijih analiza rađenih za potrebe Svjetske banke pokazuje da je Hrvatska lani zabilježila uvjerljivo najveći pad proizvodnosti  poljoprivrede u Europskoj uniji, vrativši se prema tom pokazatelju na razinu 2005. godine. Time se ujedno istopila sva njezina prednost (od čak 67 posto) koju je u razdoblju od 2008. do 2011. imala u odnosu na proizvodnost poljoprivrede tzv. novih članica EU. Ništa bolju sliku ne pružaju ni pokazatelji dohodaka u tom sektoru, jasno pokazujući drastičan pad standarda poljoprivrednika. 

Posljednji objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku o ekonomskim računima za poljoprivredu pokazali su da je bruto dodana vrijednost (što uključuje i subvencije) u poljoprivredi lani iznosila 8,5 milijardi kuna. Samo tijekom 2012. i 2013. nominalno je pala za čak 12 posto, a od početka 2011. gotovo 16 posto. U odnosu na prosjek razdoblja 2008-2011. BDV poljoprivrede je okopnio za približno četvrtinu. 

Sve to ne računajući posve izgledan nastavak trenda pada BDV-a i u ovoj godini u kojoj, među ostalim, ni klimatski uvjeti nisu pogodovali najvažnijim poljoprivrednim kulturama. O dugogodišnjem tonjenju poljoprivrede, međutim, malo se govori, barem u širem kontekstu ekonomskih računa. U tom smislu obično se apostrofira drastičan pad građevinarstva, ali ne i poljoprivrede. A ona je zapravo tik iza njega prema tempu pada BDV-a. Posljedično se istopio i udjel poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u strukturi hrvatskog BDP-a; dok je ne tako davno premašivao pet posto, sad je na 3,8 posto.

Cijela priča zanimljivija je utoliko što se sve političke opcije u Hrvatskoj u svojim programima ističu komparativne prednosti i potencijale koje Hrvatska ima u području proizvodnje hrane. Dodatni problem u vezi s velikim padom bruto dodane vrijednosti poljoprivrede je u tome što je njezina struktura regionalno neravnomjerno raspoređena, pa i njezin naglašen pad znači da je Slavonija, odnosno središnja i istočna Hrvatska proteklih godina zapravo pogođena i jačom recesijom nego što sugeriraju podaci o padu ukupnog gospodarstva.           

Realan pad bruto dodane vrijednosti za više od 20 posto u samo nekoliko godina dijelom se može objasniti promjenama u sustavu potpora (BDV uključuje subvencije, a one su smanjivane). No posrtanje poljoprivredne proizvodnje je i mimo toga alarmantno.   

Vezano uz stvarni pad poljoprivredne proizvodnje, koji neki stručnjaci procjenjuju na 40-ak indeksnih bodova u desetak godina, u novije se vrijeme kao jedan od dramatičnijih primjera navodi primjer lanjskog pada proizvodnje mlijeka za oko 100 milijuna kilograma. Takav je pad teško nadoknaditi. 

Koloplet problema poljoprivredu prilično je složen; od pitanja potreba i (ne)mogućnosti dugoročnih ulaganja, liberalizacije tržišta i pregovaračkih rezultata na relaciji s EU, pa do standarda koje Unija nameće u tom sektoru. To, ali i pomanjkanje pravog strateškog pristupa pitanju razvoja poljoprivrede, više se nego jasno očituje u nalazima spomenute komparativne analize koji sugeriraju nazadovanje Hrvatske u odnosu na ostale članice Unije.  

Posebno zabrinjavajuće djeluju pokazatelji pada proizvodnosti u poljoprivredi (omjera BDV-a i godišnje jedinice rada), tvrde sektorski analitičari. Prije samo tri-četiri godine, odnosno u razdoblju 2008-2011., bili smo na razini gotovo 7000 eura na godišnju jedinicu rada, a lani se taj pokazatelj sveo na tek malo iznad 5000 eura. Takav pad rijetko se bilježi. Kako su tzv. nove članice EU, u odnosu na koje nam je barem proizvodnost do prije nekoliko godina bila veća za čak dvije trećine, u međuvremenu poboljšale svoju proizvodnost, pozitivna se razlika lani gotovo potpuno istopila.

Padom  na 5147 eura, pak, u odnosu na prosjek 15 starih članica došli smo na manje od petine (nepunih 19 posto) njihove proizvodnosti. Nažalost, podjednako su alarmantni podaci o padu dohotka hrvatske poljoprivrede. Tzv. mješoviti dohodak, odnosno poslovni višak koji ostvari poljoprivreda lani je pao na 588 milijuna eura, što je u odnosu na prosjek 2008-2011. čak 38 manje.   

Kako neslužbeno ističe jedan stručnjak, nakon tolika pada, trebat će oveći broj godina samo da se vratimo na razinu 2011. Taj rast, međutim, prema svemu sudeći još nije počeo. Kako su se vremenske (ne)prilike i poplave odrazile na poljoprivrednu proizvodnju i BDP u trećem kvartalu, državni statističari će nam priopćiti tek za koji mjesec. 

Elementi koji bi upućivali na zaokret trenda poljoprivrede i njezina mjesta u strukturi BDP-a zasad se ne naziru. Ako je suditi prema dosadašnjim privremenim i konačnim podacima o BDP-u, moguće je tek očekivati da će privremeni podaci i kvartalne procjene podcijeniti pad bruto dodane vrijednosti poljoprivrede, a onda i BDP-a.