Dok se za nekoliko ministarstava još u utorak i srijedu nije jasno iskristaliziralo ime budućeg ministra, u slučaju Ministarstva financija kao posve izgledan izbor već početkom tjedna isplivao je 39-godišnji Zdravko Marić. Za njega će to zapravo biti povratak u Katančićevu, gdje je proveo šest godina, najprije u ulozi pomoćnika ministra, a potom državnog tajnika. Sustav i procese, dakle, poznaje, ali ovaj put pred njim je veća odgovornost da prvi put kao "broj jedan" upravlja tim sustavom s tisućama zaposlenih.      

Budući da se problem neodrživog rasta javnog duga i potreba kreiranja fiskalno održivog državnog proračuna (i to prilično žurno) uglavnom smatraju prioritetnim zadaćama nove Vlade, mnogi će reći kako je važno da na čelo Ministarstva financija dolazi netko tko je "plug-in", odnosno može bez zagrijavanja i uhodavanja krenuti s poslom. Istodobno, ima li odlike lidera tek će morati dokazati. Dobro je poznato da su ministri finacija u nas prečesto bili u poziciji primanja želja i pozdrava iz drugih resora i saborske većine, pri čemu su premijeri u pravilu bili mnogo senzibilniji na čisto političke ciljeve (i podilaženje biračima) negoli na ekonomiju i održivost javnih financija. 

Zato danas i imamo situaciju s deficitima i javnim dugom takvu kakvu imamo. Ima li se na umu struktura saborske većine, koja barem prema dosadašnjem tijeku raznih vrsta usuglašavanja Mosta i HDZ-ove koalicije upućuje na tegobno i usporeno  funkcioniranje Vlade, ni Marić neće biti pošteđen stalnih naleta prevelikih apetita. "Koliko-toliko olakotno za njega moglo bi biti to što je ovaj put i neposredni mu šef, predsjednik Vlade, ipak u prvom redu financijaš sličnoga pogleda na glavne ekonomske  probleme i rješenja", kaže iskusni politekonomist. Naravno, dodaje, u praksi bi moglo ispasti da će Marić u Tihomiru Oreškoviću imati neku vrstu gromobrana u sukobima s utjecajnim eksponentima saborske većine koji i dalje misle da postoje laka i bezbolna rješenja za nagomilane fiskalne i probleme konkurentnosti.

Uza sve, osim što je Most pokazao da je sklon polaganom pristupu i "autorizaciji" svih mogućih pitanja, u izlistavanju kandidata za ministre povelik je broj imena koja ne poznaju sustave koje bi trebali preuzeti niti su u tijeku s projektima koji bi se što prije morali operacionalizirati. To će sigurno utjecati i na učinkovitost pojedinih poteza o kojima je poželjno brzo donošenje odluka. Tu je situaciju jedan sindikalni čelnik HEP-a svojedobno slikovito karikirao tako što je za novoimenovanog predsjednika uprave rekao da će mu "trebati 6 mjeseci da nauči hodati HEP-om, a da ga ne ubije struja". Sve u svemu, i u procjenjivanju potrebne fiskalne prilagodbe koju bi trebalo ostvariti već ove godine treba računati na to da će se u startu izgubiti nekoliko mjeseci.

Predsjednik HDZ-a ovih je dana rekao kako je plan nove Vlade da se raskorak proračunskih prihoda i rashoda ove godine smanji za oko 4,5 milijarde kuna, odnosno oko 1,5 posto BDP-a. Izvedivo? S obzirom da je već veljača na pragu i da za neke mjere tek treba osigurati zakonska uporišta (što znači još nekoliko mjeseci bez efektuiranja mjera) to se čini dosta ambicioznim. Barem u pogledu najava i preporuka da bi ovaj put smanjenje deficita u većoj mjeri trebalo počivati na rashodnoj strani proračuna.  O tome u kojem bi smjeru trebao ići fiskalno odgovoran proračun proteklih se mjeseci raspredalo na raznim razinama, a jučer je to bila i tema na ekonomskom vijeću predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

Da bi se razina javnog duga mjerena udjelom u BDP-u zadržala na lanjskoj razini, potrebna bi bila prilagodba od šest do osam milijardi kuna. Koliko će biti izvedivo ostaje vidjeti, ali na tom je skupu istaknuto kako je glede fokusa dovoljno vidjeti na kojim rashodima najviše odskačemo od usporedivih članica EU. S rashodima opće države na razini većoj od 46% BDP-a jasno je da je potrebno rezanje, a najveća su nam odstupanja na stavkama plaća, materijalnih troškova i subvencija.

Potonje su na oko 1,8%, što je daleko iznad prosjeka usporedivih članica. Kolikim će se pokazati deficit opće države za 2015. (prema ESA2010 metodologiji) zasad se još ne zna, ali procjene su da će službeno biti oko 4,5 posto BDP-a. međutim, Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta ističe kako će stvarni deficit koji će u nasljeđe dobiti novi ministar financija biti znatno veći. Uz ukupno oko 5 milijardi obveza sustava zdravstva, službeni podaci o javnom dugu i deficitu nisu obuhvatili ni oko 1,7 mlrd. raznih drugih obveza po ministarstvima. Sve to bez rizika sudske tužbe u "slučaju franak", zaključuje Lovrinčević. Vođenje Ministarstva financija ponajmanje izgleda kao nagrada.