Od izvoza hrvatske soje najviše profitira Srbija

Zbog nedostatka prerade postali smo sirovinska baza drugima/ Kristina Štedul Fabac/PIXSELL Zbog nedostatka prerade postali smo sirovinska baza drugima/ Kristina Štedul Fabac/PIXSELL

I dok sve više izvozimo non-GMO soju, uvozimo dosta uljane pogače (na bazi soje) za ishranu stoke, i to iz Brazila i Slovenije.

Soja je jedna od ratarskih kultura koju Hrvatska mnogo više izvozi nego uvozi te ostvaruje suficit od čak 84,5 milijuna eura i samodostatna je u proizvodnji.

Naime, u 2017. izvezli smo 231.620 tona soje u vrijednosti od 89,2 milijuna eura, a uvezeno je 11.659 tona, vrijednih 4,7 milijuna eura. U kratkom vremenu Hrvatska je udvostručila površine pod sojom, koja je postala jako atraktivna za proizvodnju i vrlo tražena na svjetskom tržištu na kojem sve više dominira GMO soja, koje se prema nekim procjenama proizvodi više od 60% u svijetu.

Uljarica s rastućim suficitom
Hrvatska je, primjerice 2013. imala pod sojom 47.156 hektara i ostvarila proizvodnju od 111.316 tona, dok je preklani to doseglo 207.769 t s 85.133 ha. Iako se stječe dojam da se radi o dobrom poslu, jer poljoprivrednici na ovoj kulturi dobro zarađuju, ipak se iz robne razmjene uočava i jedan hrvatski paradoks.  Iako izvozimo soju koja nije GMO, i to gotovo cijelu proizvodnju, s druge strane uvozimo i ogromne količine proizvoda za ishranu stoke na bazi soje (uljane pogače).

Tako smo, prema HGK, u 2017. soje izvezli 231.594 tona u vrijednosti od gotovo 90 milijuna eura, dok smo imali uvoz uljane pogače od 185.056 tona, za 66,95 milijuna eura. Podaci za 10 mjeseci 2018. su još porazniji jer smo izvezli 90.500 t soje, za 32,65 milijuna, a uljane pogače uvezli čak 161.970 tona, vrijedne 58 milijuna eura. Uljanu pogaču Hrvatska najviše uvozi iz Slovenije i Brazila.

Budući da Slovenija nema razvijenu proizvodnju uljarica, stručnjaci pretpostavljaju da se, kao i u slučaju mesa iz Poljske radi o uvozu na tržište EU (vjerojatno iz Brazila), a potom se plasira i na hrvatsko tržište. Iz Slovenije je na hrvatsko tržište u prvih 10 mjeseci 2018. stiglo 83.701 t uljane pogače vrijedne 29 milijuna eura, dok smo je iz Brazila uvezli 10.628 t, za 3,5 milijuna eura. 

Stručnjaci ističu kako je najveći problem to što Hrvatska nema kapacitete za preradu soje, koja je postala izuzetno tražena roba pa smo postali sirovinska baza odakle drugi kupuju soju, a potom nam prodaju uljanu pogaču (za koju je pitanje koliko sadrži koncentraciju GMO soje), koja se koristi u ishrani domaće stoke.

Srbi je pretvaraju u sačmu
Zanimljivo je da je u 2017. od hrvatske soje najviše profitirala Srbija koja je kupila 100.158 tona vrijednih 40 milijuna eura, te je u svojim preradbenim kapacitetima pretvorila u proizvode s dodanom vrijednošću i na svjetskom tržištu se pozicionirala kao jedan od najvećih izvoznika non-GMO sojine sačme. Soja je posebno zanimljiva slavonskim ratarima i posljednjih se godina sve više sije, pa je, primjerice, 2017. u Vukovarsko-srijemskoj županiji njome zasijano više od 26 tisuća hektara, a pšenicom, tradicionalno omiljenom krušaricom Slavonaca, zasijano je 2000 ha manje.

Pod sojom je u najistočnijoj županiji lani bilo 22.177 hektara, prosječni prinos bio je 2,8 t/ha i ukupno je proizvedeno 62.000 tona. Hrvatska je 2013. potpisala Deklaraciju Dunav soja, čije su potpisnice zemlje kroz koje protječe Dunav. Cilj jest da europski potrošači povećaju potražnju za hranom dobivenom iz domaće GMO-free soje, a u okviru toga je projekta u dunavskoj regiji sojom planirano zasijati 1,8 milijuna hektara.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!