Planiramo smanjiti broj državnih agencija, ureda, fondova i zavoda. Neke ćemo spojiti, neke pripojiti nadležnom ministarstvu, a neke ukinuti. Slične najave se u sklopu planova racionalizacije javnog sektora već godinama čuju iz redova vladajućih struktura ili pretendenata na vlast u izbornim kampanjama.

Bit će to jedna od tema i upravo  započete kampanje jer je dosad na tom polju učinjeno veoma malo. No, ako je suditi prema podacima o polugodišnjem izvršenju proračuna po ministarstvima, odnosno ogranizacijskoj klasifikaciji, možda je već sama činjenica da su (ne)efikasnost i (ne)opravdanost raznih agencija (preklapanja njihovih zadaća) barem sporadično gurani pod povećalo javnosti, donekle pridonijela racionalnijem trošenju. Većini su, naime, polugodišnji rashodi bili osjetno ispod 50 posto godišnjeg plana. 

Bolja disciplina
Naravno, nešto sporija dinamika trošenja dijelom se sigurno može pripisati teškoćama u donošenju odluka za kratkoga mandata Vlade na odlasku, što je uostalom vidljivo i na rashodima dobroj dijela minstarstava, pogotovo onih vezanih uz ulaganja ili tzv. "rashode za nabavu nefinanciojske imovine". A premda u nekim područjima ni dinamika izdataka zbog specifičnosti nije ravnomjerno raspoređena kroz godinu, dijelom je to ipak pitanje racionalizacija i poboljšanja discipline koje se zacijelo može objasniti i nešto učestalijim reflektorima i propitivanjima rada agencija i ustanova.  

Mnogima od njih polugodišnji rashodi su na približno trećinu ili 40-ak posto godišnjega plana. Primjerice, Agencija za reviziju sustava provedbe programa EU ili Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama su na 35 posto plana, Agencija za investicije i konkurentnost na 40 posto, Hrvatski hidrografski institut na 31 posto, Agencija za znanost i visoko obrazovanje na 36 posto cjelogodišnjeg plana, Agencija za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom na 40 posto, Centar za zadružno poduzetništvo na 30 posto, Hrvatska agencija za hranu na 37 posto… 

Brži rashodovni tempo
Rijetki su u prvom dijelu godine potrošili glavninu cjelogodišnjeg budžeta. To se dogodilo, primjerice, u Agenciji za elektroničke medije, koja je s krajem lipnja potrošila 73,5 posto budžeta za cijelu godinu. Agencija za zaštitu okoliša, kojoj je ovogodišnji budžet u odnosu na lani smanjen, potrošila je u šest mjeseci 2,4 milijuna kuna ili gotovo 89 posto predviđenog za cijelu godinu. Bržim tempom rashodi su u prvom polugodištu rasli i u Hrvatskoj agenciji za zalihe nafte i naftnih derivata koja je u šest mjeseci potrošila 230 milijuna ili 78 posto godišnjeg plana. Neovisno o poboljšanjima u cjelini, već pregledom naziva raznih agencija i drugih institucija nerijetko i sličnoga imena, nema sumnje da se time ne treba maknuti s dnevnom reda pitanje racionalizacije mreže tih institucija. 

Mandat kao opravdanje
Za to već postoji i nekoliko verzija provedbenih planova, budući da su i Vlada Zorana Milanovića i ona Tihomira Oreškovića te aktivnosti najavljivali u sklopu Nacionalnog programa reformi koji se u sklopu Europskog semetra svake godine podastire Europskoj komisiji. No, dosadašnje iskustvo s racionalizacijama te vrste pokazalo je da je područje državnih agencija i raznih drugih institucija s javnim ovlastima uglavnom služilo za predizborne potrebe ili slanje reformskih poruka Europskoj komisiji, nakon čega bi politička volja za provedbu planova naglo splasnula.

U slučaju Vlade na odlasku, doduše, kratkoća mandata mogla bi poslužiti kao opravdanje jer je samo dva mjeseca po donošenju Programa reformi i provedbenog plana racionalizacije mreže agencija, zavoda i instituta Vladi izglasano nepovjerenje. Prema zacrtanim rokovima, do kraja lipnja zacrtano je bilo samo pripajanje Zavoda za norme državnom zavodu za mjeriteljstvo. što bi zahtijevalo izmjene četiri zakona. Plan odlazeće Vlade uključivao je gašenje 12 javnih institucija koje se planiralo ili ukinuti ili pripojiti drugim tijelima. Provedba tog plana zahtijevala bi promjene čak 30 propisa, odluka i Zakona, rečeno je tada.