Premijerka Jadranka Kosor nije imala izbora: suočena s kritikama da je njezina Vlada privilegirala niz profesija koje samostalno obavljaju djelatnost, od obrtnika u sustavu poreza na dohodak preko liječnika, stomatologa do javnih bilježnika i odvjetnika, u odnosu na zaposlene i umirovljenike koji od 1. kolovoza moraju plaćati takozvani krizni porez, najavila je novi zakon kojim se krizni porez širi.

“Kad smo uvodili poseban porez, imali smo dva cilja: zaštititi socijalno ugrožene i, koliko je god moguće, rasporediti teret krize. U skladu s tim, najavljujem u idućih desetak dana donošenje novog propisa koji će obuhvatiti i druge skupine”, poručila je Kosor na početku sjednice Vlade u četvrtak.Takav potez u stručnim krugovima naišao je na podijeljena mišljenja. Marija Zuber, savjetnica u stručnom časopisu “Računovodstvo i financije”, kaže da će novi propis tek djelomično umanjiti stupanj nepravde uvedene 1. kolovoza zakonom o posebnom porezu.“Problem je što zakon o kriznom porezu ostaje nepravedan jer se porez ne plaća prema ekonomskoj snazi, i to ga čini neustavnim”, kaže Zuber, dodajući da je zakon i u tehničkom i u provedbenom smislu pun manjakovosti te svakodnevno otvara nova pitanja. Vlado Brkanić, glavni urednik “Račanovodstva, revizije i financija”, pak smatra da će novi Vladin potez održati krizni porez u primjeni. Međutim, i on smatra da će u njegovoj primjeni Vlada imati poteškoća. Ponajprije se to odnosi na pitanje prije ugovorenih neto primitaka ili neto plaća zbog toga što krizni porez u tim slučajevima plaćaju poslodavci, odnosno državne tvrtke i tijela. Naime, kod svih obveza ugovorenih u neto iznosu vrijedi načelo da isplatitelj sve rizike javnih davanja preuzima na sebe, upozoravaju i Brkanić i Zuber. “Kako je Vlada u srpnju limitirala plaće direktora državnih tvrtki na neto iznos od 16.944 kune, za njih će po tom načelu krizni porez platiti poslodavci, tj. državne tvrtke. Tako teret neće snositi direktori kao što je to slučaj kod ostalih zaposlenika”, kaže Brkanić. Iako nije riječ o značajnim svotama jer se odnosi na ograničen broj poreznih obveznika, Zuber smatra da je pitanje plaćanja kriznog poreza u slučaju neto plaća direktora državnih tvrtki velik test za Vladu. Budući da je ograničenje uvedeno srpanjskom odlukom Vlade, a krizni porez stupio na snagu u kolovozu, Zuber rješenje vidi u umanjenju limita za plaće za iznos kriznog poreza što bi značilo novo rezanje plaća tih direktora na najviše 16.266 kuna.

Širi problem od toga je, upozoravaju i Zuber i Brkanić, to što su pri donošenju zakona zanemareni neto primici u nizu kolektivnih ugovora javnog i državnog sektora prije stupanja na snagu kriznog poreza. Riječ je o naknadama, potporama i otpremninama propisanim u neto iznosima. Tako su, kaže Zuber, u kolektivnim ugovorima za državni i javni sektor propisane svote koje su veće od neoporezivnih iznosa i odnose se na prava zaposlenih na jubilarne nagrade, otpremnine, solidarne pomoći, a katkad se tiču i naknade troška prijevoza i dnevnica. Sve te ugovorene neto isplate raznih obveza na temelju kolektivnih ugovora iznad 3000 kuna, kaže ona, sada podliježu plaćanju kriznog poreza od 2 ili 4 posto ovisno o plaći radnika i terete poslodavca, tj. isplatitelja. To bi se, potvrđuje i Brkanić, Vladi moglo vratiti kao bumerang u vidu povećanih rashoda u situaciji ako zaposlenici budu sitničavi i inzistiraju na ugovorenim iznosima. Oba stručnjaka savjetuju da opasnost od mogućih masovnih sudskih sporova otklone dodacima kolektivnim ugovorima.