Nisam vjerovao da će 2013. na Sveučilištu biti političkog kadroviranja

Autor: Saša Paparella (VLM) , 14. veljača 2013. u 19:00
Aleksa Bjeliš/Borna Filić/PIXSELL

Govori se o velikim gubicima SC-u, iako je za to dobrim dijelom odgovorno i Ministrastvo znanosti, obrazovanja i sporta koje duguje 45,8 milijuna kuna.

Zbog akumuliranog duga Studentskog centra (SC) u Zagrebu, koji se, uključujući i nedospjele obveze, popeo na 121 milijun kuna, Vlada RH smijenila je upravu SC-a predvođenu Nikom Vidovićem i postavila sanacijskog upravitelja Peju Pavlovića. Toj je smjeni prethodilo godinu dana jalovih kontakata između Željka Jovanovića, ministra znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) i Alekse Bjeliša, rektora Sveučilišta u Zagrebu, koje je osnivač SC-a.

Da li je Sveučilište konzultirano oko sastava Sanacijskog vijeća?
Nije, ministar Jovanović nas je jednostrano isključio iz svega, niti jedan član tog vijeća nije imenovan na naš prijedlog. Ukinute su nam osnivačke i upravljačke ovlasti nad SC-om. Sveučilište je razvlašteno, dolaskom prinudne uprave ostali smo bez ingerencija. Time se poništava i kompromis do kojega smo svojedobno došli s ministrom Draganom Primorcem, da se u SC-u sve rješava dogovorom između ministarstva i Sveučilišta. Dana 22. siječnja poslali smo naš službeni prijedlog u Vladu, a nakon dva dana je na sjednici Vlade donesena odluka o sanaciji kojom ga se u potpunosti ignorira. Zašto? Sada se govori o velikim gubicima SC-u, iako je za to dobrim dijelom odgovoran i MZOS, koji duguje 45,8 milijuna kuna, a zajedno s kamatama oko 53 milijuna. 

Zašto MZOS ne priznaje dug?
Ta je dubioza nastala od 2007. kada smo, u dogovoru s MZOS-om, naložili da SC pokrene značajne investicije. Sagrađen je studentski restoran na Borongaju, što je stajalo 20-ak milijuna kuna. Izgradili smo i dva nova paviljona u domu Stjepan Radić, što su bili prvi smještajni kapaciteti sagrađeni nakon Univerzijade 1987. To su trebali popola platiti MZOS i Grad Zagreb, no ministarstvo nije pokrilo svojih 5,6 milijuna kuna, a ostali su dužni i 13,4 milijuna kuna za subvenciju smještaja i prehrane studenata. Krajem studenog 2012. iz ministarstva nam je javljeno da priznaju ukupni dug od samo dva milijuna kuna. 

Nakon dolaska sanacijskog upravitelja, prošli ste tjedan imali sastanak s resornim ministrom Jovanovićem. Što ste dogovorili? 
Predložio je da osnujemo radnu skupinu pri MZOS-u koja će nadzirati sanacijsko vijeće. Kako može neformalno tijelo ministarstva nadzirati vijeće koje je imenovala Vlada? Sveučilištu su oduzeta upravljačka prava s argumentom lošega upravljanja, a u tom upravljanju gotovo je jednakim intenzitetom sudjelovao i MZOS. Rekao sam ministru Jovanoviću da će buduća suradnja biti teška nakon takvog iskustva, ali ćemo poštivati odluku Vlade. Otkako se krajem 2011. promijenila vlast, zatražio sam više sastanaka s ministrom, kako bismo vidjeli namjerava li MZOS priznati potraživanja SC-a i predočili mu naše prijedloge za oporavak SC-a, no osim formaliziranja kontakata ništa se nije dogodilo. U očitovanjima je bilo kontradiktornosti, tako da je dopisom ministra od ožujka 2012. priznato potraživanje za izgradnju paviljona na Savi, a dopisom od studenog to isto potraživanje više nije bilo priznato, te se priznaje samo iznos od 2,6 milijuna kuna razlike u subvenciji za koju je MZOS spremno pregovarati. Propustili su uključiti i isplatu duga u postupak rebalansa krajem 2012., tako da u godinu dana nisu ništa napravili.

U ministarstvu pak tvrde da vi ništa ne radite za spas SC-a?
Pa mi smo jedini napravili elaborat o sanaciji i restrukturiranju SC-a, i dostavili ga Vladi! MZOS nije ništa napravio, osim što su dijelom koristili naš prijedlog. Niz sjednica Upravnih vijeća SC-a, posebice u razdoblju 2011.-2012., imao je na dnevnom redu pitanje promjene financijskih okvira kako bi se poslovanje SC-a učinilo dugoročno održivim. Ta se pitanja nisu konstruktivno razmatrala zato što su predstavnici ministarstva i Radničkog vijeća opstruirali rad Upravnog vijeća SC-a. S upitima o kredibilitetu nedavno smijenjenog Nike Vidovića ministar Jovanović započeo je čim je došao na vlast. Rečeno nam je da moramo smijeniti ravnatelja SC-a, iako je Vidović u ožujku 2011. uvjerljivo izabran na natječaju na koji se prijavio još jedan kandidat. Štoviše, u izboru je tada sudjelovao i predstavnik MZOS-a, koji je također dao svoj glas Vidoviću. Odgovorili smo da koliko možemo nadziremo sve pojedinosti rada uprave SC-a te da predlažemo ministarstvu da, ako imaju razloge, pokrenu postupak smjenjivanja ravnatelja kroz Upravno vijeće u kojem imaju predstavnika. S druge strane, odmah po okončanju parlamentarnih izbora, sadašnji sanacijski upravitelj Pavlović dao je do znanja da će upravo on biti novi ravnatelj SC-a. Tada je krenula čitava serija raznih dopisa i izjava koju potpisuje nekoliko uvijek istih zaposlenika SC-a, članova Radničkog vijeća. Naravno da smo i mi politički dovoljno osviješteni i da znamo da kad god na izborima pobijedi druga opcija, započinje folklor političkog kadroviranja. Budimo otvoreni, i Niko Vidović je 2004. postavljen na čelo SC-a dolaskom nove HDZ-ove vlasti, no nismo očekivali da će se ovakvo kadroviranje ponoviti nakon što je u osam proteklih godina SC u velikoj mjeri integriran u Sveučilište. U SC je trebala doći osoba izvana, i to je bilo ugrađeno u naš prijedlog, jer su se unutar SC-a nakupili razni slojevi iz raznih vremena, niz sinekura i interesa, koji su se samo izmjenjivali na vlasti. I novi sanacijski upravitelj Pavlović pripada jednoj takvoj grupi, kao i novi predsjednik sanacijskog vijeća Vjekoslav Bratić. Bratić je prethodno kao član Upravnog vijeća SC-a uvelike otežavao njegov rad tijekom 2012. godine.

SC je već prošao sanaciju od 2002. do 2004., tadašnji je dug bio 87,5 milijuna kuna. Zašto se dopustilo da SC ponovno zapadne u toliki dug?
To i nije bilo saniranje, nego upravljanje uz injekcije državnog novca, a od tada se nije ništa promijenilo jer kalkulacije cijena usluga nisu realistične. U uspjeh prve sanacije također je stvar interpretacije jer npr. za 2003. godinu, kada je sanacija već trebala pokazati rezultate, financijski izvještaji govore o stanju obveza prema dobavljačima od 34,7 milijuna kuna, ukupnih preko 50 milijuna kuna, a zabilježen je novi gubitak od 6 milijuna. Od prve sanacije su se ponovno akumulirali gubici jer cijene smještaja, prehrane i održavanja objekata, koji su u kritičnom stanju, nisu održivi. I dalje se radi kalkulacija kao da je stvarna cijena obroka 16,70 kuna, što već godinama nije realno. Neodrživo je i da studenti plaćaju po 4,40 kune za ručak, manje od jedne kave. Povjerenstvo imenovano od strane MZOS-a utvrdilo je stvarne troškove obroka u 2012. u iznosu od 22,60 kuna, što znači da se svaki obrok isporučuje s gubitkom od 5,90 kuna. MZOS od toga pokriva 72 posto, a ostalo plaćaju studenti. U Zagrebu se pripremi osam milijuna obroka godišnje, što znači da bi u slučaju prelaska na stvarnu cijenu koštanja MZOS tu razliku platilo oko 35 milijuna kuna, koje nemaju. Zato ne dopuštaju promjene i puštaju da sve stoji kako je, a akumulirani gubici se svake godine povećavaju za novih desetak milijuna kuna. Bili bi i veći da se dio manjkova ne pokriva iz postotka od zarade Studentskog servisa, koji je do 2008. imao prihod od preko 700 milijuna kuna godišnje, od čega je prihod SC-a od provizije bio preko 60 milijuna kuna. Nažalost, Studentskom servisu su znatno pali prihodi, što je utjecalo i na rezultate poslovanja SC-a. 

Radničko vijeće ometa uređenje SC-a

U nekim medijima optužuju vas da želite SC preseliti na Borongaj, a na terenu u Savskoj, navodno vrijednom 70 milijuna eura, namjeravate po modelu JPP-a izgraditi nebodere na 15 katova i potom većinu tog poslovno- stambenog prostora prodati na tržištu?

To je potpuna izmišljotina nekolicine dokonih djelatnika SC-a. Naš je plan bio da se zaposlenici servisnih službi SC-a pomalo sele iz Savske prema Borongaju, gdje se već premjestilo 5000 naših studenata, a da se ovom prostoru vrate kulturni i umjetnički sadržaji. Taj trokut u Savskoj 25 potpuno je zapušten. Mi radimo što možemo, teškom mukom obnavljamo Francuski paviljon, što će stajati oko devet milijuna kuna. U SC smo htjeli, pri Akademiji dramskih umjetnosti, pokrenuti studij plesa i baleta, jer to je jedan od zadnjih studija koji nemamo. Doveli smo i Konfucijev institut, otvorio ga je drugi čovjek kineske državne hijerarhije. Nekidan sam razgovarao s predstavnicima Katara da i oni otvore takav centar, da u SC-u stvorimo međunarodno stjecište kultura, s predstavama, kulinarstvom, da taj prostor napokon zaživi. Na svaki naš pokušaj uređenja SC-a Radničko vijeće SC-a je redovito reagiralo protestima.  

Komentari (2)
Pogledajte sve

Rektor Bjeliš nekako uvijek zaboravi spomenuti da je i Sveučiliše također dužno Studentskom centru.
No, moglo mu se, obzirom da je njegov prijatelj Niko, kojem je on držao zaleđe svih ovih godina tako rado zaboravljao na sve te dugove.
Dakle, Bjeliš i Sveučilištesu također dio problema SC-a.
Sveučilište je nudilo rješenje? Sveučilište je nudilo otkaze radnicima Studentskog centra, tako su oni mislili riješiti probleme!
Sjednice Upravnog vijeća SC-a, na čelu sa Bjeliševom marionetom Vesnom Vašiček, bolje i da ne spominje.
Ta gospođa je u lipnju 2012. amenovala finacijsko izvješće, po kojem je SC bio u dugu 40ak milijuna kuna, da bi se do kraja godine govorilo o cifri od 90 i više milijuna kuna!
I kako to gospodin Bjeliš može reći da sanacija nije završena 2004. godine, kad je njegov prijatelj Niko Vidović izjavio da je upravo on uspješno dovršio sanaciju i da Studentski centar više nema nikakvih problema?
Ovakve izjave nisu ništa čudno kad dolaze od čovjeka koji je i sam na sumnjiv način došao na mjesto rektora prije nekoliko godina.

Vidi ovoga.

Nekad je (prije 100-200 godina) Zagrebačko sveučilište bilo svjetski priznato; odgajali su moralne i educirane studente; profesori su bili moralni i intelektualni autoriteti, a ne poltroni.

Danas, kad to svučilište nije ni među 500 najboljih svjetskih (za razliku od Beogradskog, Ljubljanskog i Mariborskog) dekana smeta što studenti jeftino jedu. Još je jeftinije znanje koje im se nudu na Sveučilištu. Samo ga skupo plaćamo svi mi. Ali je to znanje cheap.

Aleksa, vrati se kući.

New Report

Close