Poseban oblik siromaštva je ono energetsko, a Hrvatska još uvijek nema sveobuhvatne mjere njegova suzbijanja, poručila je u ponedjeljak pučka pravobraniteljica Lora Vidović na stručnom skupu "Javnim politikama protiv energetskog siromaštva", gdje je upozorila i kako izostankom definicije energetskog siromaštva nije određen njegov prag niti su utvrđeni indikatori za mjerenje i praćenje njegovih razmjera.

Trošak struje
Energetsko siromaštvo obuhvaća osobe koje nemaju pristupa modernim oblicima energije, poput električne ili plina, ali i one koje si ne mogu priuštiti nužnu količinu energije potrebne za osiguranje prihvatljivih uvjeta stanovanja. Energetski su siromašna i ona kućanstva kojima, nakon što podmire troškove utrošene energije, ne ostaje dovoljno sredstava za zadovoljenje drugih životnih potreba.

"Život u takvim uvjetima uzrokuje češće obolijevanje od respiratornih, kardiovaskularnih, ali i psihičkih bolesti, češće ozljede te, posljedično, otežan pristup obrazovanju, slabije participiranje u tržištu rada te općenito društvenom životu. Osim što teško pogađaju pojedinca i njegovu obitelj, ovakve posljedice uzrokuju i znatne izdatke za zdravstveni, socijalni i mirovinski sustav, a time i društvo u cjelini", upozorila je pučka pravobraniteljica. Na skupu organiziranom povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 17. listopada Vidović je rekla kako u Hrvatskoj u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti živi 28,5 posto osoba, a 12,6 posto njih ima iskustvo teške materijalne deprivacije, što znači da si ne mogu priuštiti, primjerice, kvalitetan i zdrav obrok, kasne s plaćanjem režija i kredita i slično.

Blokiranih je 327.000 građana, više od 110.000 za dug koji ne prelazi 10.000 kuna. Oko 94.000 umirovljenika prima mirovine do 500 kuna. Naglasila je kako pitanje pristupa energiji nije samo tehničko, tehnološko ili ekonomsko, nego i pitanje zaštite ljudskih prava. "To prije svega znači da svaka energetska politika i s njom povezane mjere moraju biti participativne, transparentne i temeljito procijenjene vezano uz njihove učinke na najugroženije", poručila je.

Vidović je podsjetila da je Hrvatska 2013. donijela Socijalno akcijski plan o razumijevanju socijalnih aspekata energetske zajednice, no konkretne mjere kojima bi se to postiglo još nisu donesene, a razlog, iako ne i opravdanje, kaže, može biti i to da nije usvojena sveobuhvatna definicija energetskog siromaštva. Istaknula je i da proces elektrifikacije područja obuhvaćenih ratom još nije dovršen, da više od 500 domaćinstava još uvijek nema električnu energiju iako su imala prije rata, a trebalo bi je ponovno spojiti u 126 sela i zaseoka. Također, dodala je, i romska naselja često nemaju mogućnost priključenja na struju, a uvjeti stanovanja u naseljima su loši – žive u vrlo trošnim stambenim objektima koji su često premali s obzirom na broj ljudi koji u njima stanuju.

Subvencija troškova
Kao trenutno najznačajniju mjera protiv energetskog siromaštva u Hrvatskoj navela je pravo na subvenciju troškova električne energije u mjesečnom iznosu do 200 kuna, koje ostvaruju ugroženi kupci iz sredstava solidarne naknade kao dodatka na cijenu električne energije.

Ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Marko Krištof kazao je kako su za stvarne pokazatelje energetskog siromaštva potrebni podaci o zgradama, objektivni podaci o kvaliteti izgradnje i energetskoj učinkovitosti te o načinu i vrsti energenata kojim se svako pojedino kućanstvo ili zgrada grije.  "Da bismo to imali, potreban je registar zgrada i stanova – poseban identifikacijski broj svake stambene jedinice koji nam može značajno unaprijediti, ne samo službenu statistiku, nego i cijelo poslovanje državne uprave", istaknuo je.