U nastavku suđenja bivšem savjetniku ministra unutarnjih poslova Tomislavu Merčepu za ratni zločin protiv civila svjedočio je Nebojša Hodak, jedan od petorice uhićenih 1991. zbog ubojstva obitelji Zec, koji je odbacio bilo kakvu povezanost s tim zločinom, ali i s pričuvnom postrojbom MUP-a kojom je, prema optužnici, zapovijedao Merčep.

Hodak je na zagrebačkom Županijskom sudu izjavio da nema neposrednih saznanja o zločinima za koje se tereti Merčep, već samo ono što je doznao iz medija. Kazao je da je bio pripadnik 5. gardijske brigade Hrvatske vojske te da nikada nije bio pripadnik pričuvne postrojbe MUP-a.

Merčepa poznaje iz Vukovara i zna da je bio savjetnik ministra unutarnjih poslova te da je postrojbama u Vinkovcima slao oružje. Ne zna je li Merčep bio negdje na terenu, no misli da ga je jednom vidio u Vinkovcima i da se pričalo da će doći radi proboja za Vukovar.

Hodak je izjavio da pokojnog Muniba Suljića osobno ne poznaje, iako su bili zajedno optuženi za neka kaznena djela. Sa Sinišom Rimcem i Igorom Mikolom je prijatelj i zajedno su sudjelovali u borbama u Vukovaru. No, tvrdi da se s njima nije nalazio u Zagrebu i da nikada nije bio u planinarskom domu Adolfovac na Sljemenu, pored kojega su u prosincu 1991. ubijene majka i kćer iz obitelji Zec.

Iako su neki od petorice osumnjičenih pred istražnim sucem priznali zločin, zbog proceduralne pogreške, odnosno saslušanja bez branitelja, nikada nisu kazneno odgovarali za taj zločin. Hodak je danas pred sucem Zdravkom Majerovićem izjavio da s tim zločinom nema ništa. Pritom je opovrgnuo da je 1991. pred istražnim sucem priznao da je došao na Adolfovac kako bi pokazao gdje su zakopana tijela žene i djevojčice za koje su on i Rimac znali da se prezivaju Zec.

"Ja ne znam kako je došlo do toga da sam bio uhićen", izjavio je Hodak, dodavši da je uhićen kod hotela Panorama, a ne kod Adolfovca, kao što je pisalo u zapisniku o očevidu ubojstva obitelji Zec. Hodak tvrdi da nije bio u Pakračkoj poljani, kao što je to izjavio Rimac, a ne sjeća se da bi tijekom 1991. bio na ratištu u Gospiću.

Bivši načelnik Policijske uprave karlovačke Ivan Štajduhar ispričao je da je Merčep iz njemu nepoznatog razloga u policijskoj odori došao u Karlovac sa svojom postrojbom u četiri do šest autobusa. Kako svjedoku nitko nije najavio njegov dolazak nazvao je u sjedište MUP-a, no ni tamo mu nitko nije mogao reći tko je Merčepa poslao u Karlovac.

Stoga je Merčepu rekao da se vrati u Zagreb, gdje ga je ranije viđao na sastancima. Po svjedokovim riječima, Merčep je bio savjetnik u MUP-u, a policijski načelnici su mu se obraćali kada bi trebali opremu za svoje postrojbe.

Pripadnike Merčepove postrojbe nije vidio, no policijskim kanalima je čuo je da s njima na terenu "ima problema" i da su bez odgovarajućih zapovjedi ograničavali slobodu kretanja i privodili ljude, odnosno da je bilo dosta samovolje u ponašanju.

Znao je da je ta postrojba prije bila u Pakračkoj Poljani i Gospiću. Pretpostavlja da je njome zapovijedao Merčep, iako ne zna tko ga je i kada imenovao.

Svjedok je kazao da se razgovori o Merčepu i njegovoj postrojbi "zapravo nikada nisu bili otvoreni i cjeloviti, uvijek je to bilo na pola rečeno".

"Imao sam osjećaj da postoji dvostruko zapovijedanje i to je jedan od razloga zbog kojeg ja, a niti drugi, nismo previše istraživali informacije koje smo dobivali o toj postrojbi", kazao je Štajduhar kojemu se Merčep nakon rata obratio na jednom političkom skupu u Karlovcu rekavši mu da ga je spriječio da očisti karlovačko područje od neprijatelja.