Nedovoljno iskorišteni potencijali obnovljivih izvora energije

Autor: Ante Pavić , 25. veljača 2015. u 22:00
Panel diskusija o OIE-u/Davor Višnjić/PIXSELL

Samo 17 od ukupno 200 agregata u Hrvatskoj su napravile domaće tvrtke, a cijena jednog agregata je oko milijun eura.

Snaga vjetroenergije u Hrvaskoj je dosegla 412 MW koju su regulatori postavili kao gornju granicu, što ljuti pobornike obnovljivih izvora energije jer smatraju da ne postoji nikakva volja za povećanjem kapaciteta, a time i nevoljkost države da više napora uloži u povećanju kapaciteta obnovljivih izvora energije. "Hrvatska, primjerice, koristi tek 0,2 posto fotonaponske energije u ukupnom udjelu proizvodnje energije", upozorio je Ljubomir Majdandžić iz Hrvatske stručno-znanstvene udruge za energetiku, strojarske tehnologije i obnovljive izvore energije.

Snaga sustava
"Snaga energije iz vjetroelektrana prešla je 400 MW i tu moramo postaviti granicu jer naš sustav za sada više od toga ne može podnijeti", izjavio je Miroslav Mesić iz Hrvatskog operatora prijenosnog sustava (HOPS) upozorivši da njegova organizacija prije svega mora sačuvati sigurnost mreže. Dodao je da nema ništa protiv vjetrenergije, ali da sustav u ovom trenutku ne može izdržati veću kvotu energije iz vjetra, a da bi se  ona povećala, potrebno je promijeniti i regulacijske okvire i primijeniti ih na drugi način. Upravo bi novi Zakon o obnovljivim izvorima energije čiji je nacrt na Energy investment forumu predstavila Danijela Ćenan iz Ministarstva gospodarstva trebao donijeti mnoge novine, između ostalog i novom načinu obračuna cijene za obnovljive izvore energije koje su do sada kritizirali distributeri zbog previsokih zajamčenih cijena te skrivenih troškova koje plaćaju krajnji korisnici.

Tako je Zoran Miliša iz RWE-a kazao da podržava predloženi novi model, ali da ključ problema i dalje ne leži na novim projektima, nego starima koji su ugovoreni po prethodnim uvjetima povlaštenih tarifa. "U redu je da potičemo obnovljive izvore energije, ali tko će to platiti", upitao se Miliša i odmah potom ponudio odgovor – krajnji kupci koji zbog sustava obračuna cijene niti ne znaju da plaćaju skuplju struju. Ćenan je objasnila da će se cijene formirati tako da će se metodologija propisati zakonskim i podzakonskim aktima, a da će se tržišna cijena određivati na temelju cijena formiranih na mađarskoj burzi sve dok Hrvatska ne osnuje vlastitu burzu električne energije. 

 

5mlrd.

kuna dosadašnja su ulaganja i Hrvatska je tu ipak profitirala

Promjena zakona
Majdandžić je ponudio je nešto pesimističniji scenarij u obnovljivim izvorima energije kazavši da predloženi zakon neće donijeti ništa novoga jer će dopustiti podzaknoskim aktima da mijenjaju zakonske odredbe, što potpuno odvraća investitore. "Ni ja više ne znam sve te puste podzakonske akte koji se brzo mijenjaju", požalio se Majdandžić, upozorivši da  Ivor Županić iz Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) podsjetio je da je Hrvatska u obnovljivim izvorima energije prešla velik put. Slično je ustvrdio i Mesić koji je rekao da se u zadnje dvije godine broj proizvođača iz obnovljivih izvora energije koji su se priključili na mrežu utrostručio.

"Put do toga je bio težak jer smo ušli prilično nespremni, ali smo barem imali veliku želju", kazao je Mesić. Davor Mladina iz Končara kao predstavnik domaćeg proizvođača vjetroelektrana kazao je da su mnoge države iskoristile energiju iz vjetra tako da su domaćom proizvodnjom povećali gospodarstvo i broj zaposlenih, ali ne i Hrvatska. "Primjerice, samo 17 od ukupno 200 agregata u Hrvatskoj su napravile domaće tvrtke. Cijerna jednog agregata je oko milijun eura pa vi sad računajte" kazao je Mladina podsjetivši da je Portugal napravio sasvim suprotno ubvjetovavši stranim koncesionarima da idjele tehnologiju i proizvodnju s domaćim proizvođačima.

Zaključio je stoga da Hrvatska nije iskoristila sve blagodati obnovljivih izvora energije, s čime su se načelno složili i ostali sudionici panel diskusije, ali je Županić ipak dodao da je s ulaganjem do pet milijardi kuna hrvatsko gospodarstvo ipak nešto dobilo. Ćenan se nadovezala tvrdnjom da su u Ministarstvu radili izračune koji su pokazali da je maksimalni mogući udio domaćih proizvođača oko 20 posto jer tada u Hrvatskoj nije bilo proizvođača opreme.

Komentirajte prvi

New Report

Close