Suprotno spekulacijama u javnosti da mirovinski fondovi, koji u vlasništvu drže 21,7 posto dionica Podravke, nisu jedinstveni u strategiji prema Podravci te da svaki od njih “igra neku svoju igru” šefovi mirovinskih fondova tvrde da su jedinstveni kad je riječ o korporativnom upravljanju kompanijom. To je, kažu nam, jedini razlog zbog kojeg žele ući u Nadzorni odbor Podravke. Njihova je poruka da nisu dio navodnih zakulisnih igara kojima je zapravo cilj prodaja Podravke.

Priče o preuzimanju
Nakon problematičnih prošlotjednih istupa Josipa Friščića, šefa HSS-a, vezanih uz Podravku, spekulira se da su šefovi mirovinskih fondova upleteni u pojedinačne preuzimačke priče. Tako se AZ i RBA fond kao pozadinska podrška dovode u vezu sa željom Atlantic Grupe da preuzme kompaniju, dok PBZ/CO zajedno s Ljubom Jurčićem navodno navija za uključivanje u preuzimačku utakmicu još nekog domaćeg potencijalnog strateškog partnera. “Jedino polazište za odluku o uključenju u rad Nadzornog odbora je naša želja da poslovne performanse Podravke dovedu na razinu prosjeka industrije, da se kroz to osiguraju zdravi prinosi po dionici odnosno, u konačnici, dugoročno održivo poslovanje kompanije,” kažu mirovinci. Dodaju i da će o eventualnom izlasku iz vlasništva kompanije razmišljati tek ako se pokaže da ni uz njihov angažman nije moguće ispuniti ciljeve koje su si zadali. Takav plan, naravno, može promijeniti potencijalna (jedna ili više) ponuda za preuzimanje, a zasad toga, prema njihovim saznanjima, nema. U tom slučaju, svaki će fond doista postupati u skladu s vlastitom investicijskom politikom i uz odgovornost prema svojim članovima. No, trenutna zajednička platforma djelovanja kroz ovlasti članova NO-a je da utječu na podizanje EBITDA Podravke, smanjenje troškova i, primjerice, vezivanje izdvajanja za sponzorstva, marketing i nagrade menadžerima uz realizirane prihode. Iznose jasnu računicu – u 2008. je EBITDA Podravke iznosio 5,9 posto, prosjek industrije je bio 12 posto, a ponajbolje kompanije su dosezale i i 17 posto.

Bez skrivenih motiva
To se može popraviti, tvrde oni. Analize pokazuju da bi pri rastu prodaje od 3 posto ukupni troškovi kompanije trebali biti najviše 2,3 milijarde kuna. Oni su u 2008. bili 2,4 milijarde kuna, a rast je bio manji od tri posto. Kad bi, Podravkina profitna marža bila na razini sektorskog prosjeka, ona bi npr. imala 150 milijuna kuna neto dobiti ili 30 kuna po dionici. Kako se dionice u prehrambenom sektoru trenutno vrednuju uz omjer cijene dionice i zarade po dionici (P/E) oko 15, Podravkina bi dionica vrijedila oko 450 kuna. Smatraju da je moguće dosegnuti te razine cijene, a tehnika rada je jednostavna – mjesečni nadzor nad izvršenjem plana i intervencije prema upravi ukoliko bude dolazilo do podbačaja. No, kako promjena upravljačkog stila podrazumijeva duboko restrukturiranje tvrtke, rezanje kanala od kojih su mnoge interesne skupine u Koprivnici (i šire) dobro živjele, jasno je i zbog čega se podižu lokalne tenzije. Mirovinci su toga svjesni. Kažu da će tek kad uđu u NO moći pokazati da nemju skrivenih motiva.

Mali dioničari

Kompromis nužan
Neslužbeno se doznaje da mali dioničari na skupštinu sazvanu za 25.ožujka kane izaći sa svojom listom protukandidata za NO Podravke, što automatski znači i potencijalni glasački sukob na skupštini. No, kako je za izglasavanje liste potrebno 75 posto glasova prisutnih na skupštini, postizanje kompromisa je logično rješenje.