Strane banke majke, vlasnice oko 80 posto bankarske aktive u Hrvatskoj, udružene u akciji protiv najavljene zakonske konverzije kredita u švicarskom franku, zatražile su hitan sastanak s Milanovićevom Vladom. Žele dogovor s hrvatskom administracijom kako bi ona odustala od prisilne konverzije. U suprotnom slučaju, kako to poručuju između redaka u priopćenju objavljenom preko Bloomberga, zatražit će pravnu zaštitu pred međunarodnim pravosudnim tijelima. Ustraje li Vlada na primjeni zakona, valja očekivati tužbe s dobrim izglednima za strane ulagače, slažu se ugledni pravnici.
Razlog je što i kao potencijalni tužitelji – Erste Group Bank AG, UniCredit SpA, OAO Sberbank, Raiffeisen Bank International AG i Hypo Group Alpe Adria AG – nalaze da se planom Hrvatske da konvertira kredite u švicarskim francima krše zakoni Europske unije i bilateralni ugovori o ulaganju, a ne respektira se praksa suda Unije, pa na kraju ni Vrhovnog suda RH. Riječ je o ataku na imovinu banaka, odnosno, smatraju neki, o nacionalizaciji imovine banaka ako im se ne plati adekvatna tržišna vrijednost.
8mlrd.
procijenjena je šteta banaka u slučaju prisilne konverzije CHF kredita u eurske
Drugi pak tvrde da je riječ čak o prisilnoj redistribuciji imovine jedne privatne osobe u korist druge privatne osobe, bez naknade, što ne postoji kao zakoniti pravni institut. Prema riječima naših sugovornika, veliki gubitak koji tako prijeti u poslovanju vlasnici hrvatskih banaka navodno će sanirati na međunarodnim sudovima. Upozoravaju na to da uopće nije vidljiva zakonska svrha socijalnog kriterija nego je posrijedi prijetnja koja ne pokušava biti socijalno utemeljena i opravdana jasno definiranim općim društvenim interesom.
Moguće tužbe lome se na pitanju hoće li se Vlada svjesno odlučiti intervenirati u postojeći odnos na način da se proizvodi imovinska šteta bankama, i to kao posljedica zakonske prisilne konverzije. U tom bi slučaju jednom svojom mjerom država intervenirala u ugovorne odnose, i to retroaktivno, čime bi za sve banke prouzročila štetu, a princip je sljedeći: zadiranje u prava poduzetnika i postojeće pravne odnose zbog čega investitori trpe štetu podliježe ugovoru o zaštiti ulaganja između Hrvatske i drugih država. Zbog povrede prava po tom ugovoru tužbe bio se mogle očekivati pred ICSID-om, arbitražnim sudištem u Washingtonu kojeg je osnovala Svjetska banka. Pored toga, i u pravnim analizama sačinjenim za potrebe banaka pokazuje se da bi došlo do kršenja hrvatskog Ustava i nacionalnog zakonodavstva, ali i obveza koje ima država pri implementiranju europskog prava.
Na udaru je čak desetak članaka Ustava, između ostalog onih odredbi kojima se jamči pravo vlasništva, kao i da se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom, dok se inozemnim ulagačima jamči slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala. Iako je zakonom moguće u interesu RH ograničiti ili oduzeti vlasništvo, za to se traži naknada tržišne vrijednosti. Donošenje zakona mimo dogovora s bankama bio bi postupak države kojim bi se nesumnjivo dovelo do umanjenja imovine banaka, i to temeljem zakona koji bi bio donijet sa očitom i nedvojbenom namjerom umanjenja. Uz uzrokovanje štete i kršenje ustavnih odredbi i načela, narušila bi se i pravna sigurnost, što je protivno Ustavu, a stvorile pretpostavke i za tužbe domaćih banaka protiv države za odgovornost za štetu izazvanu protuustavnim postupanjem i zadiranjem u prava.
Investitori bi tužili i po sklopljenim ugovorima o zaštiti ulaganja, a u scenariju koji realno prijeti Hrvatskoj, su i tužbe na domaćim sudovima, te pored toga i one u kontekstu europskog prava koje je po našem vlastitom propisu nadređeno hrvatskim zakonima. Osnov za tužbe je i odgovornost države za stvaranje i primjenu nacionalnog prava, kao i za implementaciju i primjenu prava EU. U tom se kontekstu, a za štetu nastalu propuštanjem implementiranja ili pogrešnim implementiranjem europske norme iz koje proizlaze subjektivna prava i obveze, spominje i razvijena sudska praksa suda Unije.
Kod utvrđivanja prava na naknadu štete jedan od kriterija koji se ispituje je je li država prekršila granice diskrecije, a u konkretnom slučaju, donošenjem spornog Zakona, očekivano bi se povrijedile odredbe direktivi i ostalih EU propisa koji reguliraju potrošačko kreditiranje, kao što bi se prekršile i odredbe o diskrecijskom pravu države o načinu implementacije samih odredaba EU prava. Država ih je, naime, premašila, tvrde bankari, već i zadnjim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju kad je prekršila diskrecijsku ovlast prema Direktivi 93/13. No, ministar financija Boris Lalovac javno je izjavio da je svjestan toga da sudeći prema mađarskom slučaju ne bi bilo valjano prinudno konvertirati po drugom tečaju osim po tržišnom, i to stoga što je Europski sud pravde zauzeo jasno stajalište da na temelju ugovora tečajni rizik moraju snositi potrošači.
Unatoč tome što je ministar svjestan stajališta tog suda koji obvezuje sve članice EU, njegov prijedlog zaobilaznim putem vodi ka istom rezultatu: formalno se u obračunu konverzije primjenjuje tržišni tečaj, doznajemo, ali se onda na koncu kalkulacije cijela razlika duga koja je nastala na temelju aprecijacije franka prinudno otpisuje na teret banaka. Naprosto je nevjerojatno, kažu neki, da Vlada misli da EK i sud Unije neće identificirati nevaljanost tog postupka. Također, na isti način najavljeni zakon ne respektira ni Vrhovni sud RH koji je je potvrdio valjanost kredita u švicarskom franku.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Podsjećanja radi, Udruga Franak u lipnju je podnijela kaznene prijave protiv odgovornih osoba sedam tuženih banaka te protiv bivšeg i sadašnjeg “guvernera” HNB-a. Prema navodima kaznenih prijava među ostalim proizlazi da su se banke ogriješile o zakon udruživši se u kartel kako bi sklapanjem štetnih ugovora o kreditiranju s valutnom klauzulom vezanom uz tečaj CHF-a i s promjenjivom kamatnom stopom, na račun korisnika kredita ostvarivale enormne ekstraprofite koje su potom izvlačile u inozemstvo na račune banaka majki. S obzirom na postojanje osnove sumnje u počinjenje više kaznenih djela, ovdje zasigurno ima dovoljno argumenata za otvaranje istrage i možebitno pokretanje kaznenog postupka po okončanju iste. Ako je tome tako, zaista mi nije jasna ta samouvjerenost hrvatskih banksterskih bosova, namještenika stranih gazdi iz koje proizlazi da za njihovu odgovornost nema bojazni ni u kom slučaju te da su nedodirljivi. Možda još ne znaju (oni i njihovi mentori) da batina ima dva kraja i da bi već možda sutra ugodnu WC školjku sa ispiranjem, mogli zamjeniti zatvorskim čučavcem. [emo_namigusa]
Kako god okreneš Hrvatska gubi!
Banke se pozivaju na reviziju Vrhovnog suda kojom je valutna klauzula dopuštena ali ne priznaju ništetnost kamatne stope koja je dosuđena i kojom trebaju vratiti preplačenu kamatu. Kada je anuitet sa npr. 3500 kn narastao na 6000kn polovica rasta anuiteta odnosila se na kamatu a druga polovica na rast tečaja chf. Koliko je građana izgubilo svoje stanove zbog ništetne kamate koja se dizala tako da uprava banke po nejasnim kriterijima diže kamatu dok libor po kojoj su se zadužile kod majki pada na gotovo nulu. Osobno poznajem bankare koji dobivaju godišnji plan, on se sastoji od toga da bankar na šalteru mora prodati projzvod ( nepovoljan kredit, nekakvo osiguranje, kreditne kartice itd) ukoliko ne ispuni plan vjerojatno mu ne če biti produžen ugovor o radu. Plan sastavlja Uprava banke koja osmišljava razne projzvode u svrhu zadržavanja dobiti iz kojih se isplačuju milionski bonusi koje zatim drže na računima banaka majki i kojima sada ministarstvo financija pokušava uči u trag. Svi oni koji misle da su se ljudi poveli za jeftinim projzvodom su u zabludi, to je namjerno smišljeno u svrhu obmane i prevare potrošača a plan prevare operativno su provodili djelatnici na šalterima koji su trebali uvjeriti klijente da je to najbolji projzvod ali koji nažalost traje max.dvije godine dok je kamata fiksna, nakon toga uprava banke stupa u akciju i diže kamatu jer je naravno ista “promjenjiva” a okolnosti su se promjenile. Te okolnosti su slabija potražnja za kreditima gdje su zbog plana manje dobiti došli u pitanje bonusi. plan se može ostvariti tako da se digne kamata a koletilarne žrtve koje ostaju bez stana i imovine nisu bitni to je ionako stoka sitnog zuba.
Ako se banke nastave buniti protiv ovog za njih vrlo povoljnog rjesenja (vjerojatno jer ih vide bahati a time i ne inteligentni ljudi) jedino sto preostaje je uvodenje pdv kojeg banke ne placaju trenutno…kao ni crveni kriz,karitas ..ili drustva koja pomazu bolesnoj djeci. Kako banke nisu humanitarne udruge …nema se tu sta drugo nego ih ubacit u pdv.
Uključite se u raspravu