Prva krupna operacija prebijanja međusobnih obveza kompanija u državnom vlasništvu ili jako vezanih uz nju, uz asistenciju države, započela je prošloga tjedna između Ine i Plinacroa. Okončati bi se trebala i formalnim Plincroovim preuzimanjem skladišta plina Okoli, a koliko god da je izazvala nervoze u upravi obje kompanije, sretna je okolnost da su kompanije imale čime “trgovati” – međusobna potraživanja i dugovanja kreću se otprilike na istim razinama.

Želje i realnost
Poduzetnici, pogotovo oni koji posluju s državnim kompanijama ili onima koje su u njezinu djelomičnom vlasništvu žarko priželjkuju da uđu u krug onih koji bi imali privilegiju da svoja potraživanja izmire direktnim prijebojem ili posredno preko države kako bi izišli iz lanca neplaćanja. No teško da će država u širokom obuhvatu pristati na kompenziranje, pa bi tu privilegiju, kako sada stvari stoje, u konačnici mogla dobiti samo državna poduzeća za rješavanje međusobnih obveza te tvrtke koje posluju s državnim tvrtkama oslonjenima na proračun. Primjerice, HŽ je tvrtka kojoj se iz proračuna kao pomoć za poslovanje isplaćuju visoke subvencije. HŽ istodobno radi s poduzećima na tržištu koja imaju redovite obveze prema proračunu. U slučaju da država krene u proces multilateralnog prijeboja, te bi tvrtke bile u redu onih koje bi imale šansu svoja potraživanja prema HŽ-u preusmjeriti na državni proračun. “U tom se slučaju, međutim, kao strana u procesu preuzimanja duga ili cesije nužno pojavljuje Porezna uprava koja bi poduzetniku izdala potvrdu da ne mora platiti svoje obveze prema proračunu, ali time ona preuzima i potraživanja prema javnom poduzeću. Ako je, primjerice, riječ o HEP-u država s njim može prebiti potraživanja koja njezina tijela imaju, recimo, za električnu energiju, ali se u cijelom tom procesu otvara osnovna dvojba – ima li država snage u razdoblju kad teško ostvaruje proračunske prihode ”kreditirati“ poduzeća u svom vlasništvu preuzimanjem njihovih dugovanja”, kaže Vlado Brkanić, savjetnik u RRiF-u. Iako se ideja o multilateralnim kompenzacijama u “zatvorenom krugu” načelno počela razmatrati još prije dva mjeseca kada se počelo raspravljati o potencijalno novim antirecesijskim mjerama, u državi su svjesni da bi se upuštanjem u taj poduhvat suočili s golemim zahtjevima s obzirom na stanje obveza prema dobavljačima u nekoliko najvećih državnih kompanija.

Najveći dužnici
Prema posljednjim dostupnim podacima Ministarstva financija o bilancama državnih tvrtki, datiranima na 30. rujna, kratkoročne obveze prema dobavljačima samo u četiri tvrtke – HEP, HAC, HC i Autoceste Rijeka – Zagreb iznosile su više od pet milijardi kuna. Od toga su najveće HEP-ove koje su iznosile 2,67 milijardi kuna te HAC-a koje su 30. rujna bile 1,43 milijarde kune. Obveze Hrvatskih cesta su bile 775 milijuna kuna, a one u Autocestama bile su 234 milijuna kuna. S krajem godine one su sigurno još povećane, a kad se tome pribroje Inine obveze koje su na kraju 2008. iznosile 2,5 milijardi kuna te ostalih tvrtki iz državnog portfelja, ukupan iznos obveza javnih poduzeća sigurno se kreće na razini 10-ak milijardi kuna. Zato će prvi korak države biti osiguranje kredita za poboljšanje likvidnosti, a na prijeboj se može, tvrde upućeni, računati kao na paralelni proces jer krediti sigurno neće biti dovoljni za zatvaranje lanca.

Obećanja

Inzistiranje poduzetnika
Prijeboj obveza s državom je proces na kojem će poduzetnici inzistirati, posebice nakon što im je ministar financija Ivan Šuker na ručku koji je organizirala HUP-ova udruga malih poduzetnika otvorio nadu u to. Kako kaže Petar Lovrić, predsjednik te Udruge, prvi sastanak trebao bi se u Ministarstvu financija održati sljedeći tjedan, a sugovornik bi trebao im biti Ivica Mladineo.