Najavljene intervencije u mirovinski sustav korektno su pobrojane, no pitanje je političke volje za njihov uspjeh; sukus je to komentara na Vladine mjere koje se tiču mirovinskog sustava. Predložene mjere, podsjetimo, predviđaju reviziju i djelomično ukidanje kategorija povlaštenih mirovina, postupno usklađivanje zakonske dobi za umirovljenje, kao i penaliziranje prijevremenih odlazaka u mirovinu. Predviđa se i postupni porast izdvajanja u drugi stup, porezne olakšice poslodavcima za treći stup te smanjenje naknada obveznim mirovinskim fondovima.

Presudna provedba
Očekivano, iz mirovinskih fondova koji upravljaju sa 31,3 milijarde kuna, ključnim drže povećanje izdvajanja u drugi stup. “Drago nam je napismeno vidjeti namjeru povećavanja izdvajanja u drugi stup, ali je daleko najvažnija provedba”, kažu iz AZ obveznog mirovinskog fonda koji upravlja s više od 12 milijardi kuna budućih umirovljenika. Identičan stav dijele i u Raiffeisenu u kojem tu mjeru podržavaju kao “izuzetno značajnu”. “To je u skladu s projektom uvođenja mirovinskih fondova kao dijelova mirovinske reforme, kako je bilo planirano još prije početka njihova rada. Ovo povećanje značilo bi da je industrija mirovinskih fondova na putu da dade adekvatne mirovine svojim članovima”, rekao je Damir Grbavac iz Raiffeisen OMF-a. Petar Vlaić iz Erste Plavog i Dubravko Štimac iz PBZ CO-a nisu bili dostupni za komentar. Jedan od autora reforme, Predrag Bejaković, koji godinama ponavlja nužnost nastavka reforme, mjere je prokomentirao riječima: “Slažem se s napisanim. Ako se to ostvari, kamo sreće. Ljude je važno motivirati da što dulje ostanu u svijetu rada, podizati dob za odlazak u mirovinu i penalizirati ona prijevremena umirovljenja.”

Manjak detalja
Najveća zamjerka, kažu naši sugovornici, u predloženom jest manjak detalja, odnosno “konkretno kada i koliko”, a upitno je hoće li porezna oslobađanja uplata u treći stup doista motivirati poslodavce na uplate. Kad je mirovinski sustav razbijen na tri stupa 1999. ključ reforme bio je – postupno povećavanje izdvajanja za drugi stup. Sve je ostalo na prvom koraku; od 20 posto doprinosa na bruto plaće tri četvrtine se izdvaja u prvi stup (za trenutne umirovljenike), a ostalo za vlastitu mirovinu radnika. Uplaćeni doprinosi pokriju tek 56 posto iznosa mirovina, dok se za preostalih 44 posto svaki mjesec poseže u proračun. Unatoč načelnoj suglasnosti da su veća izdvajanja u drugi stup neizbježna, svaki pokušaj operacionalizacije pao bi u vodu pred visinom budžetskog deficita (procjena između 14 i 17 mlrd. kuna u 2010.). Prema procjenama, povećavanje izdvajanja jednog postotnog boda više u drugi stup rezultiralo bi s rupom od oko 800 milijuna kuna u prvom. “Ključ je da se formula povećavanja ugradi u postojeću regulativu, primjerice 1 postotni bod više nakon rasta BDP-a u prethodnoj godini i da to bude nedvojbeno”, kaže jedan mirovinac. “Reforma nije mrtva, samo nije polučila rezultate koje je mogla. Gledanje da je 800 mil. kuna dodatno zaduživanje države je pogrešno, jer država ionako duguje umirovljenicima i da nije tako ne bi se ni radila reforma”, zaključuje.

Privatizacija portfelja

Zainteresirani jesmo, pitanje je cijene
Na poziv premijerkinog savjetnika Borislava Škegre da se mirovinski fondovi uključe u privatizaciju tvrtki u kojima država ima manje od 25 posto, mirovinski fondovi izrazili su načelni interes. “Uz velike ograde, načelno jesmo zainteresirani, no u ovom trenutku to je izrazito daleko od konkretnih poteza. Sve je pitanje cijene”, kratko kažu iz kruga mirovinskih fondova. Zakonski limit za ulaganja jest da tržišna kapitalizacija tvrtki ne može biti manja od 350 milijuna kuna.

Damir Grbavac, Raiffeisen OMF
“Ovo povećanje značilo bi da je industrija mirovinskih fondova na putu da dade adekvatne mirovine svojim članovima.”

Predrag Bejaković, Institut za javne financije
“Ljude je važno motivirati da što dulje rade, podizati dob za odlazak u mirovinu i penalizirati ona prijevremena umirovljenja.”