Što se tiče profesionalnih aspiracija mladih u Hratskoj, 80% njih želi siguran posao koji će im osigurati egzistenciju, 40% ima želju za dodatnom edukacijom i usavršavanjem, a samo trećina želi raditi neki društveno koristan posao ili ima poduzetničke težnje. Znanstvenim radom želi se baviti tek 10% mladih. To su zaključci istraživanja o mladima koje je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. Da li su ove činjenice zabrinjavajuće, koji im je uzrok i što bi se moglo učiniti da mladi budu angažiraniji, upitali smo članove akademske i poslovne zajednice. Prodekanica za nastavu Veleučilišta Baltazar Zaprešić Ana Skledar Matijević smatra kako mladi nisu neambiciozni niti prepasivni, već naprosto realni.

“U trenutnim uvjetima ekonomske neizvjesnosti, nije neočekivano da je siguran posao nešto čemo teže svi, a ne samo mladi. Poduzetništvo podrazumijeva veliki angažman poduzetnika i vrlo visoku razinu neizvjesnosti pa ne čudi da samo trećina mladih ima poduzetničke ambicije. Također, nedostak iskustva, kako poslovnog, tako i životnog, može biti jedan od uzroka ovakvih stavova”, kaže Ana Skledar Matijević i ističe da se primjerice želja za dodatnom edukacijom i usavršavanjem obično javlja kad se svladaju osnove posla i kad se ukaže prilika da se učini korak dalje. Goran Luburić, prodekan za nastavu i studente u Visokoj poslovnoj školi Zagreb, također smatra da statisika iz istraživanja ne iznenađuje niti misli da je jako loša. Trebalo bi ju, kaže, usporediti s jednom Poljskom, Češkom ili Slovačkom da vidimo gdje smo. “Ako trećina mladih zaista želi biti proaktivna, imati ideje, baviti se poduzetništvom i društvenom koristi, onda je to sasvim dovoljan potencijal da one ostale dvije trećine preko njihovih poslovnih uspjeha osiguraju sebi egzistenciju.

No mislim da je realnost daleko od te jedne trećine. Možda jedna petina. Mnogi samo žele, ali na tome ne rade dovoljno jako. Željeti s jedne strane, znati se prilagoditi i biti uporan s druge, to je često razlika između uspjeha i neuspjeha”, kaže Luburić kojem je posebno zanimljivo da se svega 10% mladih želi baviti znanstvenim radom, a velika većina želi usprkos tomu na znanstvene umjesto na stručne fakultete. “Jesmo li možda robovi navika i duboko ukorijenjenih predrasuda?”, pita se prodekan u Visokoj poslovnoj školi Zagreb. Komentirajući činjenicu da samo trećina mladih želi raditi neki društveno korisan posao, Mirna Koričan Lajtman, programska direktorica MBA Upravljenje ljudskim potencijalima u Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, pozvala se na jedno PwC-ovo istraživanje iz 2014. godine. Provedeno na 480 profesionalaca iz područja ljudskih potencijala, njih 36 posto izjavilo je kako u svojoj dugoročnoj strategiji i definiranim vrijednostima imaju isprepletene vrijednosti i aktivnosti vezane uz društveno odgovorno poslovanje.

“Ovo odgovara i aspiracijama mladih u Hrvatskoj i to je u redu jer se svi mi razlikujemo s obzirom na potrebu obavljanja nekih društveno odgovornih aktivnosti. Svijest o društvenoj odgovornosti nije stvar samo obiteljskog odgoja nego je i rezultat društvenog odgoja koji kreće i od predškolskog odgoja nadalje, gdje na čitavoj zajednici leži odgovornost da se mladi usmjere na održivost”, kaže Mirna Koričan Lajtman te ističe kako s druge strane, pogledaju li se podaci izvještaja Europske komisije ‘Employment and social developments in Europe 2015’, Hrvatska ima oko 17% samozaposlenih u ukupnoj radnoj snazi što je iznad prosjeka EU-28. “Da bi se stvorile poduzetničke težnje potrebno je osigurati znanje i vještine. Međutim, prema istraživanjima prezentiranim u izvještaju Europske komisije samo 45% populacije između 18 i 64 godine vjeruje da ima potrebna znanja za otvaranje kompanije kao i održavanje kompanije profitabilnom”, ukazuje Mirna Koričan Lajtman. Istraživanja, kaže, pokazuju da su ova znanja, uz osobnu potrebu za autonomijom i samokontrolom, ključna kao podloga za stvaranje poduzetničke želje pri čemu kultura i okruženje služe kao dodatni faktori olakšavanja ili otežavanja. “Što je kultura i okruženje u kojem pojedinac živi više okrenuta pozitivno prema poduzetnicima to je bolja poduzetnička klima te veći broj privatnih kompanija.

U tom kontekstu poslovni anđeli i razni poduzetnički inkubatori igraju pozitivnu ulogu u hrvatskom društvu”, ističe Mirna Koričan Lajtman i naglašava kako Zagrebačka škola ekonomije i managementa u ovom kontekstu ima osnovan Centar za inovacije i poduzetništvo, a sve je startalo 2013. godine sa Startup Weeekend događajima kao natjecanjima za poduzetnike uz financijske nagrade za pobjednike. Škola organizira i Invest for the Future konferencije kojima se potiče žensko poduzetništvo. Direktorica Upravljanja ljudskih resursa u Zagrebačkoj banci Biljana Ljuban smatra da nije neobično da većina mladih želi siguran posao koji će im osigurati egzistenciju, niti su mladi jedini koji to žele. “Rad, osim osiguravanja ekonomske egzistencije, ima i psihološku funkciju. On nam omogućava da zadovoljimo naše potrebe za ugledom, postignućem, razvojem i usavršavanjem. Međutim, teško da ćemo moći zadovoljiti potrebu za npr. ugledom ako nemamo siguran posao kojim ćemo osigurati egzistenciju. Također iza nas je vrijeme dugotrajne recesije koje je dodatno potaknulo osjećaj da sigurnosti najviše nedostaje i da je se teže može ostvariti kao poduzetnik”, kaže Biljana Ljuban i ističe da je Zaba u posljednjih nekoliko godina i svojim doprinosom nastojala poticati poduzetničku klimu kroz Moj Zaba Start natječaje.

“Činjenica je da možemo biti sigurni najviše kada smo svjesni stalnog razvoja naših znanja, a poticanjem na nove ideje i kreativnost uvijek otvaramo nove prilike, bilo kao poduzetnici ili zaposlenici u nekoj privatnoj ili javnoj ustanovi”, kaže Direktorica Upravljanja ljudskih resursa u Zagrebačkoj banci. Vladimira Senčar Perkov, direktorica Sektora upravljanja ljudskim resursima u Ini, smatra kako su rezultati istraživanja u skladu s karakteristikama tzv. Y generacije – mladima rođenim od 1980. do 2000. koji se često se nazivaju i milenijskom generacijom. Financijska kriza i recesija, kaže, uzrokovale su značajne potrese na svjetskom tržištu rada, pa je ovoj generaciji posao uglavnom teško pronaći, mnogi su nezaposleni, žive s roditeljima i ne mogu se osamostaliti i vjerojatno baš u ovim okolnostima leže razlozi zašto bi se radije opredijelili za siguran posao nego ulagali u daljnje obrazovanje i školovali se duže. “Ipak, ovdje moram istaknuti kako u praksi primjećujemo i drugačije trendove – mladi imaju naglašenu potrebu za dodatnim usavršavanjem što nam govori da ipak nisu pasivni i neambiciozni. Također, izrazito cijene mentorstvo kao jedan od oblika prijenosa znanja, primjenu novih i inovativnih tehnologija te dinamičnu i fleksibilnu radno okolinu. Sve je veća važnost ravnoteže između posla i privatnog života, stoga žele posao koji će im to i osigurati”, ističe Vladimira Senčar Perkov. Direktorica Službe ljudskih potencijala u Uniqa osiguranju Tina Balenović kaže da je s obzirom na našu trenutačnu društvenu i gospodarsku situaciju uzrokovanu dugotrajnom krizom – visoke stope nezaposlenosti, smanjenje broja dostupnih radnih mjesta i opće osiromašenje društva – razumljivo da mladi prvenstveno teže sigurnom poslu koji će im osigurati egzistenciju. “Paradoks je što, želeći siguran posao, biraju fakultete i zanimanja u kojima će dugo tražiti posao i za koja je potražnja na tržištu rada mala.

Upravo zato je važno sustavno poraditi na informiranosti mladih ljudi i na afirmaciji određenih studija i zanimanja. Općenito, sustav vrijednosti mladih ljudi odraz je ukupne društvene situacije a ne njihove neambicioznosti ili pasivnosti,” smatra Tina Balenović te ističe da prema dostupnim istraživanjima (Ministarstvo socijalne politike i mladih: Potrebe, problemi i potencijali mladih, siječanj 2015.) mladi ljudi kao faktore uspjeha u hrvatskom društvu znatno manje ističu kompetentnost, odgovornost i zalaganje pojedinaca, a više ona ponašanja koja upućuju na korištenje raznih socijalnih mreža (od obiteljskih do političkih) i sposobnost lukavog “snalaženja” u okruženju. “To što ih se samo trećina želi okušati u poduzetničkim vodama i raditi u privatnom sektoru je također kombinacija naše loše ekonomske situacije, ali i obrazovnog sustava koji mlade ljude ne usmjerava i ne osposobljava za samostalno poduzetništvo te društva koje je suviše birokratizirano i koje ne nudi konkretne mjere podrške mladim poduzetnicima. Osim toga, zaposlenici u javnom sektoru puno su bolje plaćeni – u prosjeku 25% više te je veća zaštićenost radnika i sigurnije zaposlenje”, upozorava Direktorica Službe ljudskih potencijala u Uniqa osiguranju. Krešimir Mlinarić, direktor tvrtke Adacta, kaže kako su u poslovnom kontekstu prošla vremena sigurnosti i vječnog radnog mjesta. “Danas treba raditi na tome da mladima pružimo vještine, razvijemo samopouzdanje, potičemo ih da isprobavaju, testiraju, riskiraju – odvaže se krenuti u poduzetničke vode.

Općenito potrebno je ulagati u njegovanje i razvoj poduzetničke kulture kod nas, koja se nažalost zatire od osnovnoškolskog sustava obrazovanja na dalje”, smatra Mlinarić te upozorava kako je bitno juskladiti i sustav obrazovanja sa stvarnim stanjem i potrebama. “Nažalost, Hrvatska trenutno nije dovoljno bogata zemlja da si može priuštiti velika ulaganja u znanost, svega 10% mladih je zainteresirano za znanstveni rad, a ako pogledate trenutne kurikulume pojedinih fakulteta, vidjet ćete da su oni usmjereni na obrazovanje i osposobljavanje znanstvenih djelatnika. Tu imamo ogroman raskorak između realnih potreba i obrazovanja koji što prije treba riješiti”, smatra direktor Adacte.

A da je u današnje vrijeme siguran posao relativan pojam, jer rijetko tko ostaje u jednoj tvrtki duže od 5 do 10 godina, što zbog (ne)zadovoljstva poslodavca ili radnika, smatraju i u HAMAG-BICRO-u. “Upravo te češće promjene poslova, a ponekad i struke, zahtjeva dodatnu edukaciju i usavršavanja koji bi zapravo trebali biti konstanta tijekom radnog vijeka. U tim promjenama neki se odlučuju probati pokrenuti vlastiti biznis, pa je tako za očekivati da će ti isti mladi promijeniti mišljenje nakon određenih godina rada. Za znanstvenu karijeru bi se ipak trebalo puno ranije opredijeliti, stoga ju nastojimo popularizirati događanjima poput Europska noć istraživača koju je HAMAG-BICRO kao partner organizirao već dvije godine zaredom u Zagrebu i Splitu gdje su javnosti bile dostupne inovacije hrvatskih znanstvenika, a djeca su mogla sudjelovati u raznim eksperimentima, pričati sa znanstvenicima te osvojiti znanstvene igračke”, ističu iz MANAG-BICRO-a. v