Mlade najviše motivira prilika da rade ono što ih zanima, novac im je u drugom planu

Vladimir Nišević (Poslovni dnevnik), Milica Jovanović (HUP) i Stela Stare (INA), Foto: 
LUKA STANZL/PIXSELL Vladimir Nišević (Poslovni dnevnik), Milica Jovanović (HUP) i Stela Stare (INA), Foto: 
LUKA STANZL/PIXSELL

Omjer snaga se promijenio, nema dovoljno radnika i poslodavci više ne mogu puno birati.

Kod nas se malo se priča o zadovoljstvu radnika, a ono nije uvjetovano samo visinom plaće već i time kako se osjećate u nekoj kompaniji i koliko ona u vas ulaže, istaknuo je Vladimir Nišević, glavni urednik Poslovnog dnevnika, na otvorenju prvog izdanja konferencije ‘Kako motivirati djelatnike’ održanoj u organizaciji tog medija u Kongresnom centru Forum u Zagrebu.

Marija Knežević Kajari, pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava, složila se kako “nije sve u plaći, nego i u uvjetima i ambijentu na poslu, jer ponekad tamo provodimo i više vremena nego kod kuće”.

Nedostatak perspektive

“Republika Hrvatska je u zadnje dvije godine dala 4,5 milijarde kuna za zapošljavanje. Aktualni su programi za pripravnike, koji tek započinju karijeru. U privatnom sektoru država pripravnicima daje 50% bruta 2 na bilo koju visinu plaće”, istaknula je neke od mjera Knežević Kajari. “Možda smo mogli predvidjeti ovakav nedostatak radne snage, uz silne kampanje o slobodi kretanja nakon ulaska u EU. Sada ne možemo zadržati egzodus, iako smo i prije s naporom u tome uspijevali. Trebaju nam i novi državni službenici, da bi sustav mogao funkcionirati, no plaće koje nudimo nisu osobito visoke”, dodala je.

Konferencija o motiviranju radnika nastavljena je okruglim stolom pod nazivom Načini motivacije i zadržavanja radnika u velikim kompanijama. Milica Jovanović, savjetnica glavnog direktora za radne odnose i ljudske potencijale Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), citirala je rezultate istraživanja među novim hrvatskim iseljenicima, koji su kao glavni razlog svog odlaska istaknuli neuređenost države, nepotizam, korupciju i stalno pričanje o prošlosti. Drugi najvažniji razlog bio je nedostatak perspektive, a tek treći radni uvjeti. “Čovjeku treba dati perspektivu i razlog da ostane. Omjer snaga se promijenio, nema dovoljno radnika i poslodavci više ne mogu puno birati. U Hrvatskoj oko 20.000 ljudi prima minimalnu plaću, što i nije tako puno, jer su poslodavci svjesni problema, dižu plaće koliko god mogu”, napomenula je predstavnica HUP-a, dodavši kako radna mjesta više nisu toliko unificirana. “Obrazovni sustav je ključ i temelj razvoja, a HUP stalno provodi edukacije. Na poslu zaposlenik mora dobiti priliku za razvoj svoje kompetencije i ambicije. Uvedeni su fleksibilni oblici rada kako bi se izašlo ususret radniku, no nužne su nam stalne promjene. Naš Zakon o radu je vrlo sličan onome od prije deset ili čak 20 godina, a u međuvremenu se u SAD raspravlja o tome treba li freelancere educirati kao i stalne zaposlenike. Naše zakonodavstvo ne prati ono što se već dogodilo kod nas, nove trendove, to da mnogi ljudi rade od kuće”, rekla je Milica Jovanović.

Brže očekuju uspjeh

U Ini, koja ima više od 10.000 radnika, pokušavamo da svi budu uključeni, što je malo kompliciranije nego kod drugih zato što poslujemo i na međunarodnom tržištu, rekla je Stela Stare, direktorica Nagrađivanja i operativnog poslovanja ljudskih resursa u toj naftnoj kompaniji. “Svake dvije godine mjerimo koliko su naši ljudi angažirani i motivirani i zadovoljni smo rezultatima. Shvatili smo da je mladim ljudima, uz adekvatnu nagrađenost, fleksibilnost u poslu izuzetno bitna. Pokrenuli smo projekt uvođenja fleksibilnih oblika rada - uveli smo fleksibilno radno vrijeme i fleksibilno mjesto rada, što omogućava radnicima da sami kontroliraju svoje vrijeme i uspostave ravnotežu između svog privatnog i poslovnog života. Radnici su taj projekt jako dobro prihvatili.”
Gordana Fabris, savjetnica za ljudske resurse u Agrokoru, pojasnila je zašto i u najtežim vremenima nije bilo egzodusa iz te najveće hrvatske privatne kompanije, rekavši da se “i među tim praznim Konzumovim policama prošlog ljeta moglo vidjeti da ti radnici dišu istu priču.” Navela je i rezultate istraživanja, prema kojem na pitanje što ljude motivira na neki posao njih najviše traži da taj posao bude smislen. Potom žele da se ono što rade vrednuje, a važan im je i odnos sa šefovima i dobivanje informacija. Od 13 navedenih tvrdnji, tek na sedmom mjestu našla se visina plaće. Irena Bašić Štefanić, direktorica Odjela ljudskih resursa RBA, istaknula je kako ta banka redovito provodi istraživanja kako bi povećala zadovoljstvo svojih zaposlenika, te da dio njenih djelatnika ima fleksibilno radno vrijeme i mogućnost rada od kuće. “Uvijek pokušavamo naći baš ljude koji žele odraditi određeni posao jer sva je snaga u ljudima, ljudi kreiraju poslovni rezultat. Važna su pristojna primanja, jer kad ljudi razmišljaju kako platiti režije tu nema kreativnosti niti nekoga velikog doprinosa. Ali najviše ih motivira prilika da rade ono što ih zanima”, rekla je. Po njenim iskustvima, mlađi zaposlenici uvijek pitaju za svrhu, “a ako mu objasnite onda će i sam doprinijeti. Mlade ljude smeta nepravičnost i žele da napreduju najbolji zaposlenici, pa iako oni ne bili među njima.

Na okruglom stolu drugog dijela konferencije gosti su se dotakli teme načina motivacije i zadržavanja radnika u malim kompanijama. Sudjelovali su Željko Ledinski iz Hrvatske voćarske zajednice, predsjednik MBA udruženja Hrvatske Aco Momčilović, direktorica ljudskih potencijala tvrtke FIVE Ana Petrović i Ana Spasojević iz Nanobita. Na pitanje kako motiviraju svoje, Ledinski se osvrnuo na loše stanje u voćarstvu zbog manjka ljudi.

Moraju se dizati plaće

“Ostalo je 20-30% voća na stablima, nedostaje sezonskih radnika. Cijena radnika vani je pet eura po satu, uvozi ih se, a mi si to ne možemo priuštiti. Snalazimo se uz pomoć obitelji i obiteljskih prijatelja. Problem je birokratiziranost našeg sustava, procedura i dozvole koje morate platiti kao poslodavac za samo tri mjeseca rada”, rekao je Ledinski. Aco Momčilović istaknuo je da se danas plaće dižu zbog manjka radne snage te dodao da je problem i manjak kvalitetnog kadra. “Danas su stvari kompliciranije i plaće se nužno dižu jer nema ljudi. Redovita plaća je legitiman motivator”, dodao je. Smatra da se studenti vani mogu razvijati u više područja. “Mala smo zemlja koja nikad neće ostvariti 70 posto pozicija koje postoje na svjetskoj razini, a naše ih tržište ni ne traži. No, fakulteti potiču radionice u suradnji s kompanijama za nova znanja radi iskustva”, rekao je Momčilović. Iz FIVE-a kažu da se bave razvojem digitalnih proizvoda na američkom tržištu pa se uspoređuju s njima kao konkurencijom, a u Hrvatskoj zapošljavaju 160 ljudi. Primijetili su problem kod zapošljavanja određenih profila. U Nanobitu poručuju da lako pronalaze programere i ilustratore jer se većina educirala kroz obrazovni sustav ili samoinicijativno, no visokokvalificiranu radnu s iskustvom u game industriji na našem tržištu je, kažu, teško naći. “U našoj tvrtki imamo budžet za edukaciju radnika, koji uključuje konferencije u inozemstvu i dvomjesečne edukacije sa stručnjacima na svjetskom nivou za djelatnike”, istaknula je Ana Spasojević. Petrović je usporedila situaciju prije s milenijalcima i istaknula da danas sve mora biti opuštenije, fleksibilnije i s više slobode dok mladi danas sami traže izazov, osobni razvoj, edukaciju i osjećaj da ih se cijeni. “Prosjek godina u tvrtki je 27,5, fleksibilni smo i pazimo da zadovoljavamo želje različitih grupa ljudi. Bilo tko može anonimno napisati svoju želju”, zaključila je Spasojević.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!