Imperial Rab jedna je od malobrojnih domaćih hotelskih tvrtki u većinskom vlasništvu države koja posluje s dobiti, uključujući i krizne godine koje su se snažno odrazile na turističke rezultate te drastično smanjile investicije u sektor.

Štoviše, u godini u kojoj se rijetko tko to usuđuje i spominjati, Imperial ovih dana najavljuje nova velika ulaganja koja će rapsku tvrtku pozicionirati na čvrste četiri hotelske zvjezdice. No nije uvijek bilo tako, prije 10 godina tvrtka je bila na rubu stečaja, podsjeća u razgovoru za Poslovni dnevnik Vlado Miš, direktor Imperiala Rab, koji je na tu funkciju stigao u trenutku u kojem nitko razuman Imperialu nije davao dobre prognoze. Međutim, po recept uspjeha na Rab danas dolaze brojne turističke tvrtke koje su u sličnim problemima kao nekad Imperial, zbog čega je Vlado Miš prošle godine od udruženja Croma dobio nagradu za menadžera godine u kategoriji javnih poduzeća. “U posljednjih nekoliko godina u razvojne projekte uložili smo oko 35 milijuna eura. Veći dio financirano je bankarskim sredstvima po vrlo povoljnim uvjetima, a manji dio vlastitim novcem. Obnovljen je i moderniziran veći dio kapaciteta, povećana kvaliteta usluga i ostvaren povratak na tradicionalna turistička tržišta i prodor na nova tržišta. Ostvarujemo pozitivan rezultat u poslovanju, dosegli smo održivu likvidnost i vratili financijski kredibilitet i ugled. S obzirom na važnost Imperiala u gospodarskom i društvenom životu otoka, time je znatno poboljšan imidž i konkurentska sposobnost cijele destinacije. Proširena je turistička ponuda objekata, a operativni prihodi su u posljednjih nekoliko godina povećani za oko 60 posto. No čeka nas još puno posla, tek smo na pola puta.

Najavljujete novi investicijski ciklus u Imperialu Rab?
U idućih pet godina u nastavak obnove i modernizacije postojećih objekata te gradnju novih objekata i komplementarnih sadržaja planira se uložiti najmanje 20 milijuna eura. Većinu objekata temeljnog poslovanja društva planira se repozicionirati na standard od četiri zvjezdice, a ostali najmanje na tri plus zvjezdice. Hoteli Imperial i Carolina već su kategorizirani na četiri zvjezdice, a na istu kategoriju planiramo pozicionirati još hotel Padova i AC San Marino. Nastavak kapitalnih ulaganja sigurno će utjecati na pozitivnu promjenu percepcije otoka i pridonijeti misiji smještanja Raba kao nezaobilazne mediteranske destinacije. Dakako, ciljevi idućega petogodišnjeg razvoja društva Imperial postavljeni su uz dozu opreza, uvažavajući teške uvjete dosadašnje faze konsolidacije, sadašnje stanje, a posebno očekivanja i najave sve težih tržišnih uvjeta poslovanja cjelokupnoga hrvatskog hotelijerskog sektora.

Većinski vlasnik Imperiala Rab je država. Kako se to odražava na poslovanje, ograničava li vas u bilo kojem smislu?
Većinskog vlasnika Imperiala d.d. još predstavlja državni portfelj, i to sa 50,07 posto, a s rezervacijama 56,45 posto, dok su ostalo mali dioničari. Mnogi kažu da je država loš vlasnik, što je vjerojatno i točno. Kad sam 2000. imenovan direktorom Imperiala, koji je gotovo bio u stečaju i kojemu nitko nije davao šanse za preživljavanje, jasno mi je bilo da spas ne treba tražiti od države, već se uhvatiti posla. Stoga je moj stav u tom smislu od početka bio jasan, ali nikakvih ograničavanja u fazi konsolidacije društva nije bilo.

Kako ste uspjeli gubitaša pretvoriti u tvrtku koja posluje s dobiti? Jesu li za to zaslužne okolnosti, to što zapravo nemate konkurenciju na Rabu, menadžment ili nešto treće?
Društvo je do 2000., odnosno do mog dolaska, bilo velik gubitaš s desetogodišnjim gubicima u poslovanju, a pet godina račun tvrtke bio je blokiran. Radnici su bili bez plaće po šest do osam mjeseci, dio kapaciteta bio je izvan funkcije zbog izostanka ulaganja, a ostali objekti poslovali su po vrlo niskom standardu, uz loše konotacije u medijima s obzirom na stanje. Dakle, bili smo gospodarski pacijent na izdisaju. Odmah prve godine, odnosno 2000., uspjeli smo poslovati pozitivno, a naš program i put konsolidacije mogao bi poslužiti kao primjer mnogima u poteškoćama. Zapravo su nam i dolazili predstavnici Jadrana iz Crikvenice i Sunčanog Hvara, a program su tražile i neke institucije i fakulteti. Imperial već deset godina posluje pozitivno, postepeno ulaže u razvoj, redovito servisira sve svoje obveze prema bankama i ostalim vjerovnicima te radnicima. Olakšavajućih okolnosti nema, nije ih ni bilo, upravo suprotno, a i konkurencija na otoku je sve veća. Rab ima više od 20.000 kreveta u sve kvalitetnijem privatnom smještaju, a i desetak privatnih hotela i većih pansiona.

Jedno se vrijeme spominjala potreba za privatizacijom tvrtke. Gdje i kada je zapelo?
Uprava Imperiala je još 2002. izradila prijedlog modela privatizacije koji je 2007. dobio načelnu suglasnost Vladine radne skupine za privatizaciju, koju je potpisao tadašnji ministar gospodarstva Damir Polančec. Trebalo nam je samo Vladino zeleno svjetlo, no ta tema nikad nije došla na dnevni red. Prema tom modelu društvo se trebalo podijeliti na dva dijela. Manji dio je trebao u cijelosti pripasti državi, a privatizirao bi se uz pomoć strateškog partnera. Država je izaći iz vlasništva društva. U “core” biznisu većinski vlasnici trebali su postati mali dioničari te lokalna uprava koja je kontrolni paket trebala steći dokapitalizacijom u vidu zemljišta. Taj model danas više nije provediv iz više razloga, a i zbog činjenice da su u međuvremenu na Rabu nastale dvije jedinice lokalne samouprave. Sada je najvažnije da Imperial, iako neprivatiziran, dobro samostalno funkcionira, no mislim da bi bilo bolje da se društvo privatizira što prije, ponajprije zbog brže i jače razvojne valorizacije za što ima potencijal.

I sami ste mali dioničar, imate li možda ambicije povećati svoj udjel?
Kao mali dioničar i Rabljanin razmišljam o povećanju svog udjela u okviru svojih doduše skromnijih financijskih mogućnosti, ali samo u slučaju da se realizira model javno-privatnog partnerstva prema kojem bi i menadžment i zaposlenici imali mogućnosti stjecanja, odnosno povećanja udjela. Postoje mnogi takvi primjeri koji odlično funkcioniraju i to bi bilo najbolje rješenje za Imperial. “Tajkunizacija” ne bi bila dobro rješenje s obzirom na specifičnost destinacije i važnosti Imperiala u njoj. To mišljenje dijeli većina Rabljana, od kojih blizu 2000 egzistenciju ostvaruje od Imperiala.

Što je prema vašem mišljenju najslabija karika u hotelskom poslovanju u Hrvatskoj?
Mnogi hotelijere prozivaju da stalno kukaju, no profitabilnost sektora je na vrlo niskoj razini. Većina hotelijera posluje s gubitkom ili na pozitivnoj nuli. Sve je više troškova izvan mogućnosti utjecaja samih hotelijera. I prihodi su determinirani više tržišnim regulatorima, a manje utjecajem samih hotelijera. Zato se sve više razmišlja kako preživjeti umjesto kako i koliko zaraditi. To je najveći razlog izostanka investicija i stagnacije u zapošljavanju. Za unapređenje poslovanja hotelijerskog sektora nedostaju strateški potezi koji trebaju biti usmjereni na unapređenje uvjeta za poslovanje kako bi se ravnopravno mogli nositi s konkurencijom. Ako nemamo barem iste uvjete poslovanja kao konkurencija, naše mogućnosti i šanse da se s njima nosimo su bitno otežane. To je naš glavni problem. Mjere koje se i donose radi poboljšanja stanja više su vatrogasne, kratkog dana, a ne rješavaju uzroke tog stanja. Turizam u cijelosti još nema status koji zaslužuje, a postojeći institucionalni i makroekonomski okvir, posebno fiskalni, guši ga i ograničava.

Ovo će biti recesijska sezona

Kakve rezultate očekujete ove godine u odnosu na prošlu i na čemu temeljite očekivanja? Kvarner je lani imao prilično loše rezultate.
Recesijsko ozračje pratit će i ovu turističku sezonu tako da bi planirano povećanje noćenja za 4 posto i prihoda za 6 posto bio pravi uspjeh. Za turističku 2011. godinu postoje dvije olakšavajuće okolnosti – povoljniji raspored vjerskih blagdana zbog kojeg možemo očekivati bolju predsezonu i lipanj te činjenica da je Hrvatska sve popularnija turistička destinacija. I događanja u Egiptu bi nam mogla ići u prilog. Sve veću konkurentnu prednost imat će bliže, brže i autom dostupne destinacije jer se boravci skraćuju. Dakle, destinacije na Kvarneru imaju tu svoju šansu iako otoci s trajektnom dostupnošću nešto manju. Također nas u 2011. očekuju novi nameti, u vidu naknade za turističko zemljište i pomorsko dobro, a o cijenama energenata i ostalih inputa da i ne govorimo. To realno znači daljnju stagnaciju u investicijama i zapošljavanju, što nikako nije dobro.