Ministar zdravstva Darko Milinović u iduća dva tjedna sastavit će povjerenstvo za izradu prijedloga reforme zdravstva koji bi sustavu trebao osigurati dodatna sredstva za funkcioniranje zdravstvenih ustanova i podmirivanje troškova lijekova. Milinović odbacuje tvrdnje da je njegov resor ove godine dobio manje nego lani, te podsjeća da je Vlada već najavila sanaciju zdravstva mimo proračuna.

Kako ćete kroz najavljenu reformu zdravstva osigurati dodatna sredstva za sustav i u kojem roku to mislite postići?
Ne možemo kazati da Slovenci žive toliko bolje od nas, a 95 posto osiguranika tamo plaća dopunsko, dok u Hrvatskoj u dopunskom osiguranju HZZO-a samo 600.000 ljudi, od čega je samo polovica zaposlenih.
Dakle, 1,2 milijuna zaposlenih ljudi je izvan sustava dopunskog osiguranja. Više ljudi u sustav možemo dobiti dobrim marketingom. Možemo omogućiti korištenje beneficija dopunskog osiguranja s danom sklapanja ugovora, što će sigurno privući dodatne osiguranike. Primjerice, sutra idete na operaciju i morate platiti dane u bolnici, no ako danas uplatite dopunsko, s 80 kuna mjesečno pokrit ćete troškove te operacije.

Hoće li dopunsko poskupjeti?
Kad sam nedavno izjavio da sam, kao zaposlena osoba, spreman izdvojiti i 200 kuna za dopunsko osiguranje kako bih pomogao pacijentu koji ne može platiti ni 50 kuna, nisam želio reći da će osiguranje toliko iznositi. Za zaposlenu osobu koja prima pristojnu plaću 80 kuna neznatan je iznos. Reforma sustava mora biti socijalno osjetljiva, no ne tako da korisnik socijalne pomoći ima kuću na moru koju iznajmljuje.

Priznat ćete da se od dopunskog neće utržiti baš mnogo novca, čak i ako se uključe svi zaposleni.
Priznajem, to nije velik novac. No dodatno možemo uštedjeti, primjerice, izmjenom politike lijekova. Poznato je da godišnje 450 eura vrijedni lijekovi stoje u ladici prosječnog građana. Osim toga, smatram da su preveliki rabati između proizvođača, veledrogerija i ljekarni i to je segment na kojem bi se dalo mnogo raditi, odnosno uvesti reda.

Kako mislite uvesti reda u rabatnu politiku?
Dobar primjer je Njemačka koja je propisala da proizvođač može dati rabat od deset posto, a onda to njihov zavod za osiguranje raspoređuje na veledrogerije i ljekarne. Ako proizvođač u Njemačkoj veledrogeriji daje rabat, to je kršenje zakona i sankcije su vrlo oštre. Ne mora značiti da ćemo mi uvesti upravo to, ali takav model čini mi se vrlo dobar.

Je li istina da spremate nova zakonska rješenja koja će, među ostalim, propisati i model privatizacije ljekarni u vlasništvu županija. Kakav je vaš stav o privatizaciji?
Moramo ljekarništvo zadržati u domeni zdravstvenog sustava i nikako profita. Predstoji nam niz sastanaka sa svim zainteresiranim stranama kako bi to pitanje riješili, i pri tome ćemo svakako pokušati pronaći najbolje primjere iz Europe. Kroz taj zakon svakako trebamo isključiti svaku mogućnost da profit bude osnova funkcioniranja ljekarni, jer u suprotnom može se dogoditi zatvaranje ljekarni koje ne donose dobit. A dobit ljekarni treba ići u korist razvijanja zdravstvene zaštite, a ne da se tim novcem pokrivaju neke druge djelatnosti ili nečiji dugovi, ili pak rade ceste.

Na što konkretno mislite?
Primjerice, Gradske ljekarne Zagreb nalaze se u sklopu Holdinga i njihova dobit može služiti za investicije koje nisu vezane uz zdravstvo.

Ulagači u ljekarništvu očekuju da će država dozvoliti proširenje ljekarničke mreže.
Priznajem da u aktualnom pravilniku o otvaranju ljekarni ima nekih nejasnoća, poput geografskog principa otvaranja novih ljekarni koji je po mom mišljenju suvišan uz populacijski princip. Naime, zbog propisa o udaljenosti između dvije apoteke, ljekarnik koji ima prostor na jednom mjestu prisiljen je unajmljivati drugi prostor 200 metara dalje. Drugim riječima, sprečavamo farmaceuta da otvori obiteljski posao. Ako grad s 10.000 osiguranih osoba po standardima može imati dvije ljekarne, ne vidim zašto one moraju biti udaljene baš 500 metara. Uostalom, po prirodi stvari teško da će biti jedna pokraj druge.

Informatizacija primarne zdravstvene zaštite ni tri godine od početka uvođenja nije gotova.
Tu treba biti odlučan. Bez informatizacije sustava ne možemo garantirati kvalitetu sustava niti kontrolirati troškove. Sustavu je potrebnija dobra kontrola nego dodatna sredstva. Ove godine nastavit će se informatizacija primarne i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, a u pripremi je i projekt informatizacije bolničke zdravstvene zaštite.

Da bi sustavu pribavile dodatan novac, srednjoeuropske i istočnoeuropske zemlje sve više pribjegavaju privatizaciji bolnica, odnosno bolničkih usluga. U nas privatizacija zdravstvenih usluga u javnim ustanovama ide prilično sporo.
Smatram da potpuna privatizacija ustanova nije dobra, no budućnost sustava zdravstva u Hrvatskoj svakako je javno-privatno partnerstvo i stavljanje dijela sustava na tržište. Nakon nekoliko godina i nekoliko pokušaja javno-privatnog partnerstva u Općoj bolnici Gospić, čiji sam ravnatelj bio do imenovanja za ministra, uspjeli smo kroz model javno-privatnog partnerstva otvoriti centar za dijalizu i pomoći pacijentima koji su do tad čitave dane gubili na putovanje u druge gradove. Radi se o vrlo starom objektu kojeg smo mi tek pokrili i zaštitili od daljnjeg propadanja. Tvrtka Euromedic s kojom smo potpisali suradnju opremila je centar koji u usporedbi s današnjim zdravstvenim ustanovama izgleda kao znanstvena fantastika. Gospićka bolnica od Euromedica za najam dobiva između 40 i 50 tisuća kuna mjesečno. Bolnica je digla kredit od četiri milijuna kuna za opremu, što se mjesečno otplaćuje sa 25.000 kuna, i još joj ostaje 20.000. A za deset godina, centar je u vlasništvu bolnice. Od projekta javno-privatnog partnerstva može biti ogromna korist, a inicijativa je na ravnateljima bolnica koji bi se prema bolnicama trebali odnositi kao da je njihova vlastita kuća.

Još nema uvjeta za izdvajanje HZZO-a iz Državne riznice

Kad će se Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdvojiti iz Državne riznice?
To je dio koalicijskog sporazuma, i nisam protiv toga, no prije toga trebamo financijski konsolidirati sustav. Uostalom, danas se procjenjuje da se iz doprinosa za zdravstvo izdvaja 18 milijardi kuna. Ako izdvojimo Zavod iz Državne riznice i dodamo mu sredstva koja država mora uplatiti za posebne kategorije osiguranika, još uvijek ne dolazimo do 22 milijarde kuna. Ne želim politizirati, ali 2003. godine, kad je HDZ došao na vlast, zatekli smo potpun nered zbog činjenice da je svako ministarstvo imalo vlastiti račun s još nekoliko podračuna. Tu je bio prostor za malverzacije i riznica je i ustrojena zbog uvođenja reda i dobrim dijelom zbog toga smo uspjeli smanjiti proračunski deficit. Pitanje je i bismo li izdvajanjem HZZO-a iz riznice dobili sustav izvan kontrole? Nisam protiv izdvajanja, no u ovom trenutku za to nema uvjeta.